Šta je šerijatska kazna za sihr?

Imam Tirmizi rhm., br.1460., bilježi od Džunduba r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kazna za sihirbaza je udarac sabljom!“ – pa kaže: „Jedan dio učenjaka među ashabima poslanika s.a.w.s., je postupao po ovom hadisu, kao i učenjaci drugih generacija, na čemu je bio i imam Malik b. Enes. Imam Šafija rhm., smatra da će se sihirbaz ubiti tek onda ako se u svojim sihrovima i magijama bude služio djelima nevjerstva, a ako se bude služio djelima koja nisu djela nevjerstva – neće biti ubijen.“ (Pogledaj: Sunen el-Tirmizi, 4/60.)

Ibnu Redžeb el-Hanbeli rhm., kaže: „Omer b. Abdul-Aziz, imam Malik, Ahmed i Ishak su stava da će se sihirbaz ubiti zbog toga što smatraju da je postao nevjernikom zbog bavljenja magijom i sihrovima, pa shodno tome ima status murtedda – otpadnika od vjere.“ (Pogledaj: Džami’ul-‘Ulum vel-Hikem, 1/128.)

Ebul-Ša’asa’ kaže: Bio sam pisar Džuz’u Ibnu Mu’aviji, amidži Ahnef b. Kajsa, kada nam stiže depeša od Omera r.a. – otprilike godinu dana prije njegove smrti, u kojoj stajaše: Ubijte svakog sihirbaza, i razdvojite svaki medžusijski brak sklopljen između mahrema, i zabranite im da čine „zemzemu“ (tihe molitve prilikom jela). Ubili smo u jednom danu tri sihirbaza, i razveli smo svakog medžusiju koji se oženio sa ženom koja mu je mahrem shodno Allahovoj Knjizi. Napravio je Džuz’ veliku gozbu na koju je pozvao dosta medžusija, pa izvadi sablju i stavi je na svoje stegno – tako da oni jedoše i ne činiše „zemzemu“…“ (Ebu Davud, br.3043.; Ahmed, br.1657.; Bezzar, br.1060.)

Ibnu Kudame rhm., kaže: „Kazna za sihirbaza je ubistvo, i ovoga stava je bio Omer b. el-Hattab, Osman b. Affan, Abdullah ibnu Omer, Hafsa, Džundub b. Abdullah, Džundub b. Ka’ab, Kajs b. Sa’ad, Omer b. Abdul-Aziz, imam Ebu Hanife i imam Malik (džumhur). Imam Šafija rhm., nije stava da će se čovjek ubiti zbog samog bavljenja sihrom i magijom na čemu je i Ebul-Munzir, a i jedan je od rivajeta kod imama Ahmeda shodno predaji u kojoj se spominje da je Ajša r.a., prodala robinju-mudebberu, nakon što ju je opsihrila! (Muvetta’, br.841.; Ahmed, br.24172.; Mustedrek, br.7516.; Darekutni, br.53.) – a da je ubistvo bilo obavezno, ne bi bilo dozvoljeno prodati je.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Krv muslimana nije dozvoljeno proliti osim zbog tri stvari: nevjerstvo nakon vjerovanja, zinaluk nakon braka i nepravedno ubistvo čovjeka“ – a sihirbaz nije počinio ništa od ovo troje, tako da ga nije halal ubiti!

Mes’ela: Ima li pravo sihirbaz na pokajanje:

1. Sihirbaz nema pravo na pokajanje – jer nam vanjština postupanja ashaba ne ukazuje na to da su davali pravo na pokajanje i tevbu već uhvaćenim sihirbazima.

2. Sihirbaz ima pravo na pokajanje – pa ako se pokaje biće mu prihvaćena tevba, jer sihr nije gori od širka, a mušrik ima pravo na pokajanje, a to što je ta osoba upoznata sa finesama sihra i magija ne smeta prihvatanju njenog pokajanja. Allah dž.š., je prihvatio pokajanje faraonovih sihirbaza proglašavajući ih jednim od evlija’a, Njemu bliskim ljudima, za jedan trenutak! Ako je sihirbaz nevjernik pa primi islam – islam će mu biti prihvaćen kao i tevba. (Pogledaj: el-Mugni, 10/113.)

Ovog sam stava i ja (tj. drugog), i smatram da sihirbaz ima pravo na tevbu i pokajanje i na spas svoje duše u roku od tri dana, a ako se ne želi pokajati od sihra i magije – biće ubijen, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Sead Jasavić, prof.fikha