Šta je to idradž u hadisu?

„Idradž“ je umetanje svoga govora u tekst hadisa od strane nekoga od prenosilaca toga hadisa, a da to ne pojasne, niti istaknu. „Idradž“ može biti i u senedu hadisa kao i u njegovom tekstu, mada mnogo češće biva u tekstu nego u senedu. „Idradž“ može biti na početku, u sredini i na kraju hadisa.

1- Primjer za “idradž” na početku hadisa su Ebu Hurejrine, r. a., riječi: „Lijepo i temeljito uzimajte abdest. Teško petama od vatre džehennemske!“ Prema tome, početak hadisa: „Lijepo uzimajte abdest“, su Ebu Hurejrine riječi, a ostatak hadisa su riječi Allahovoga Poslanika, ﷺ.

2- Primjer za “idradž” u sredini hadisa su Zuhrijeve, r. a., riječi koje su umetnute u hadis koji govori o početku objave Kur’ana: „Allahov Poslanik, ﷺ., je izbjegavao idolopoklonstvo i iz pobožnosti se osamljivao (povlačio) u pećinu Hira, a to osamljivanje i izbjegavanje idolopoklonstva je pobožnost.“

3- Primjer za “idradž” na kraju hadisa je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., a na čijem kraju je rekao: „Pa ko od vas može produžiti svoje lice, neka to učini.“ Ovo su riječi Ebu Hurejre, r. a. A ovo ionako nije tačno a spekta šerijatskog propisa, jer upućuje na to da čovjek, navodno, može produžiti svoje lice, što je, naravno, nemoguće. Lice je prirodno određeno čovjeku, i ono je od uha do uha širinom, i od vrha čela do dna brade visinom, tj. dužinom. Ebu Hurejre, r.a., je ovo rekao od sebe, kao što je to objasnio Ibn Kajjim el-Dževzijje, r. a., kada je rekao:
Ebu Hurejre je to rekao od sebe,
to jasno prepoznaju oni koji su upućeni u hadis,
jer ljudi ne mogu produžiti svoja lica,
a to je ionako jasno svakome.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina