Šta je to nifas i koji su to propisi o njemu?

Nifas je krv prouzrokovana porodom, a koja izlazi iz rodnice, bez obzira da li se krv javila uporedo s porodom, poslije njega ili prije njega na dva ili tri dana uz postojanje kontrakcija (trudova).

Šejhul-Islam Ibn-Tejmijje je rekao: “Ono što vidi žena kada joj nastupe porođajni bolovi jeste nifas.” Ibn-Tejmijje to nije ograničio s dva ili tri dana, a pod porođajnim bolovima misli na one koji se javljaju neposredno pred sam porođaj.

Ulema se razišla oko toga da li nifas ima donju i gornju granicu trajanja. Šejh Tekijjuddin u svojoj poslanici „O pojmovima“ za koje je Zakonodavac vezao šerijatske propise, na strani 37. kaže: “Nifas nema najnižu niti najvišu granicu. Ako bi se pretpostavilo da kod neke žene postoji krvarenje 40, 60 ili 70 dana, ali uz prekid, to je nifas. Međutim, ako se to krvarenje nikako ne prekida, onda je nifas 40 dana jer je to krajnja granica u većini slučajeva, a koju spominju predanja. Krvarenje preko 40 dana, u ovom slučaju, nije mjerodavno.”

Na temelju ovoga kažem: Ako se ženi produži krv nakon 40 dana, a uobičajeno je da joj poslije toga prestane ili vidi neke znakove koji joj ukazuju na blizinu prekida krvarenja, sačekat će dok se ono ne prekine. U suprotnom, okupat će se kada se napuni 40 dana, zato što je tako u većini slučajeva, osim ako se tada ne poklopi vrijeme hajza. U tom slučaju ona će sačekati dok se ne završi hajz. A ako se prekine (krvarenje) poslije toga, to treba smatrati kao ono što je kod nje uobičajeno i prema tome će u budućnosti postupati.

Međutim, ako se krvarenje nastavi poslije toga, to je istihaza i za nju vrijede propisi istihaze. Ako se žena očisti prije 40 dana tako što joj prestane krvarenje, nakon što se okupa, ona postaje čista pa će klanjati, postiti i njen muž će moći imati odnos s njom. Ona nije čista u slučaju da joj se krvarenje prekine u periodu manjem od jednog dana i taj prestanak krvarenja nema nikakvog šerijatskog tretmana. Ovako se navodi u djelu El-Mugni.

Smatra se da je žena u nifasu i u slučaju da rodi plod na kojem se ocrtavaju konture ljudskog bića. Ako plod koji žena rodi bude mali i na njemu ne budu vidljive konture ljudskog bića, tada krv koja joj se pojavi nije krv nifasa nego krv iz kapilara i za nju važe propisi istihaze.

Najmanje vrijeme za koje se može uočiti da su formirane konture ljudskog bića je osamdeset dana od početka trudnoće, a u većini slučajeva to je devedeset dana. Ibn-Tejmijje kaže: “Žena se neće obazirati na krv koja se pojavi sa kontrakcijama prije porođaja. Međutim, ako se krv pojavi poslije, ona će prestati sa obavljanjem namaza i postom. Ako se nakon porođaja ustanovi stanje suprotno onome što je uobičajeno (uočljivo), ona će početi ponovo klanjati i postiti i nadoknadit će ono što joj je prošlo. U slučaju da se ne utvrdi drugačije stanje, ona će postupati na osnovu onoga što je kod nje uočljivo i neće nadoknađivati propuštene namaze i post.” (Komentar djela El-Ikna’)

Muhammed ibn Salih el-Usejmin