Šta je zabranjeno ženi u hajzu i nifasu?

Zabranjeno je da klanja i posti, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada žena dobije menstruaciju, prestaje klanjati i postiti!”196

Napašta dane posta koje je propustila tokom hajza i nifasa, ali ne naklanjava propuštene namaze, zbog riječi Aiše, radijallahu anha: “U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo nam je naređeno da napastima (propuštene dane posta), dok nam nije naređeno da naklanjamo propuštene namaze. “197

Zabranjen je spolni odnos sa ženom u hajzu ili nifasu, zbog riječi Uzvišenog Allaha:

“I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju”198, i Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi po pitanju žena u hajzu: “Činite što god hoćete s njima osim spolnog odnosa. “199

Ženi u hajzu zabranjeno je da tavafi oko Kabe, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upućenih Aiši, radijallahu anha, kada je dobila hajz: “Čini sve što čini svaki drugi hadžija, osim tavafa. Ne tavafi oko Kabe”200, i zbog njegovih riječi upućenih Safiji kada je dobila hajz: “Hoće li nas zadržati?”, pa su ga obavijestili da je ona tavafila prije nego što je dobila hajz.201

Suprugu je dozvoljeno da se naslađuje cijelim tijelom svoje supruge dok je ona u hajzu izuzev njenog spolnog organa, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio da se intimno zabavlja s nekom od svojih supruga, naslađivao bi se cijelim tijelom izuzev spolnog organa.

Žena koja ima istihazu klanjat će namaze, zbog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, odgovora na pitanje Fatime bint Hubejš, radijallahu anha: “Ja sam žena koja dobije istihazu pa se ne čistim. Hoću li ostaviti namaze?” Poslanik je rekao: “Ne, to je samo (krv iz) vene, a nije hajz. “202

Kažem: Učit će Kur'an, postiti, doticati Mushaf i muž može imati odnos s njom.

Ne mora se abdestiti za svaki namaz, a što se tiče predanja: ” … i abdesti se za svaki namaz”203, Muslim je rekao za njega: “Namjerno sam ga izbrisao.”

Ženi u hajzu obaveza je da se okupa kada vidi čistoću, zbog riječi Uzvišenog Allaha: ” … sve dok se ne očiste, pa, kada se očiste … “, tj. kada se okupaju, kao i zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “A kada nestane krvi, okupaj se i klanjaj. “204

Žena koja ima istihazu može spajati podne i ikindija-namaz, kao i akšam i jacija-namaz, zbog Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe Hamni bint Džahš da tako postupi.

Pojava žućkaste tekućine nakon čistoće ne smatra se hajzom, zbog riječi Ummu Atije, radijallahu anha: “Pojavu žućkaste tekućine nakon čistoće nismo ni u šta ubrajale. “205 Iz predanja se razumijeva da se pojava takve tekućine za vrijeme hajza tretira hajzom.

Sa ženom u menstruaciji dozvoljeno je objedovati, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan o objedovanju sa ženom koja je u hajzu, pa je rekao: “Jedi s njom”206, a i sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom pijenja stavljao je svoje usne na mjesto gdje ih je stavljala i Aiša, radijallahu anha, a imala je menstruaciju.207

196 Sahih: Buharija (304, 1951).

197 Sahih: Muslim (335), Ahmed (25420), Tirmizi (787) i drugi.

198 Prijevod značenja EI-Bekare, 222.

199 Sahih: Muslim (302), Ahmed (11945), Ebu Davud (258, 2165).

200 Sahih: Buharija (294, 305, 1650), Muslim (81211), Ahmed (23589), Ebu Davud (1782) i drugi.

201 Sahih: Bu harija (1733, 1757, 4401), Muslim (1211), Ahmed (23581, 23593) i drugi.

202 Sahih: Buharija (228, 306, 320), Muslim (333), Ahmed (24017, 24571) i drugi.

203 Daif: Ebu Davud (297), Tirmizi (126), Ibn Madže (625). Pogledati: Miškat (560). Međutim, ovaj hadis pojačava vj erodostojan hadis Aiše o Fatimi bint Ebi Hubejš. kao i vjerodostojno murse/ predanje Zejnebe bint Ebi Seleme.

204 Sahih: Buharija (320), Ahmed (24017), Ebu Davud (285) i drugi.

205 Sahih: Buharija (326), Ebu Davud (307), Nesai (368) i drugi.

206 Sahih: Ahmed (18529, 21999), Tirmizi (133), Ibn Madže (651), Darimi (1073).

207 Sahih: Muslim (300), Ahmed (25066), Ebu Davud (259), Nesai (280) i drugi.

———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni