Šta raditi nakon pokajanja zbog potkradanja ne muslimana?

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Hvala Allahu, dž.š., Koji te je počastio sa uputom i pomoći da učiniš pokajanje. Molimo Allaha, dž.š., da nas sve skupa uputi na  Pravi put i da nas učvrsti na njemu sve do smrtnog časa.
Brate, treba da znaš da muslimanu nije dozvoljeno varanje bilo koga, niti da bespravno uzima tuđu imovinu, pa makar se radilo i o nevjerniku. Ako musliman učini neki grijeh, kao što je krađa ili nešto slično, a zatim se pokaje prije nego što stvar stigne do vlasti, u tom slučaju se oslobađa kaznenih sankcija i nije dozvoljeno da se one izvrše nad njim. Uzvišeni Allah, dž.š., govoreći o drumskim razbojnicima, kaže: “Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika, ali ne  i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.” (El-Ma’ida, 33-34.)
Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Onaj ko se pokaje za svoje grijehe je kao i onaj koji grijeha nema.”
A onaj ko nema grijeha nema ni sprovođenja sankcije nad njim. (El-Ihtijaratu-l-fikhijje, str. 510-526., i El-Mugni, 12/484.)
Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ. rekao, nakon što je izvršena sankcija nad Eslemijem zbog počinjenog bluda: “Klonite se ovih prljavština  koje je Allah zabranio! Ko počini grijeh ove vrste,  neka se sakrije sa Allahovom zaštitom i neka Mu se iskreno pokaje! Ko nam se razotkrije i pokaže u pravom svjetlu, nad njim ćemo primijeniti Allahovu Knjigu.” (Hakim u El-Mustedreku, 4/425, i Bejheki u Sunenu, 8/330. Za njega su Hakim, Ibnus-Seken i Ibnul-Mulekkin ustvrdili da je sahih. Vidi: Ibn Hadžer, Et-Telhisu-l-habir, 4/57, i Ibnul-Mulekkin, Hulasatul-bedril-munir, 2/303.)
Imajući sve ovo navedeno u obziru, ti nisi obavezan da odeš vlastima i priznaš svoju kriminalnu prošlost. Dovoljno je da se iskreno pokaješ Allahu. Ali ono što je ovdje bitno napomenuti, jeste činjenica da ti moraš vratiti imovinu njihovim pravim vlasnicima i tvoje pokajanje neće biti valjano bez ovog uvjeta. Nije uslovljeno da ti moraš upoznati ljude sa tim da je to njihova ukradena imovina, posebno ako se plašiš da oni mogu podići prijavu protiv tebe na osnovu koje možeš biti pritvoren. Ono što je ovdje važno i bitno, jeste vraćanje imovine njihovim vlasnicima. To možeš učiniti na taj način što ćeš novac staviti u omot ili koverat, ili ćeš nekoga zadužiti da to dostavi vlasniku… ili ćeš upotrijebiti bilo koji drugi način da to sve sigurno stigne do odredišta. Državna imovina se mora vratiti državi, a privatna imovina njihovim vlasnicima. Ako precizno ne znaš tačnu vrijednost ukradene imovine, trebaš se potruditi da to odrediš i utvrdiš, dajući prednost predostrožnosti. Drugim riječima kazano, izdvojićeš toliko imetka da budeš siguran da si izvršio svoju obavezu. U slučaju da ne poznaješ vlasnike imovine, ti ćeš vrijednost imovine podijeliti kao sadaku u njihovo ime i to u korist bilo kog vida dobročinstva i milosrđa.
Muhammed Salih el-Munedždžid