Šta znači biti zadovoljan sudbinom?

Zadovoljstvo sudbinom, to jest, svime onim što je Uzvišeni Allah odredio, temelj je vjere islama. Čovjek mora prihvatiti sudbinu, bila mu ona draga ili mrska, jer je Allah, džellešanuhu, pravedan i nikome ne čini nepravdu. Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22).

Evo o predodređenju nekoliko predanja: Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim).

Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi).

Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao: “O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš Ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono što Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono što je Allah odredio.

Biti zadovoljan sudbinom ne znači ne nastojati pomoći unesrećenom i prepustiti ga propasti. Biti zadovoljan sudbinom znači ne protiviti se Allahu, Sveznajućem Gospodaru, Koji je odredio da se dogodi, naprimjer, pokolj u bratskoj Siriji. I, da bi čovjek bio zadovoljan sudbinom, nije uvjet da ne osjeti bol zbog nesreće. Zar Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije plakao kad je umro njegov sin Ibrahim?! Zar nije rekao: “Oči suzama rose i srce tuguje, ali govorimo ono čime je Gospodar zadovoljan! Velika nas je tuga obuzela što se od tebe rastajemo, Ibrahime!” (El-Buhari).

Dalje, zar nije plakao kad je poginuo Džafer, radijallahu anhu, u Bici na Mu’ti, iako je bio zadovoljan Allahovom odredbom?! Također se ni učenje dove da Svemogući Allah otkloni nedaću ne smatra nezadovoljstvom sudbinom. Dakle, jedno je biti zadovoljan sudbinom kao Allahovim određenjem, a drugo je biti zadovoljan nečijom nesrećom kao ljudskim produktom. A Gospodar tvoj najbolje zna i On sve vidi.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com