Esselamu alejkum, poštovani šejh.
Molim vas, pošto mi dosad niko nije konkretno odgovorio na pitanje da to budete vi. Moje pitanje je sljedeće, kakav stav ehli sunnet vel džemat – suniti, treba da zauzmu kada su u pitanju potomci Alije r.a., takozvani ehlibejtski imami? Da li njihovo znanje koje je sačuvano (ako ima vjerodostojnih knjiga) treba da uvažavamo kao sto slijedimo ashabe, imame 4 mezheba i učenjake koji su u okviru sunnita. Hvala, Allah vas nagradio.
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Dvanaest „šitskih“ imama, kojima šije rafidije lažno pripisuju bezgriješnost i sve ostalo što im pripisuju a oni su čisti od toga, svi oni su porijeklom od Alije, radijallahu anhu, i kćerke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatime, radijallahu anha.
Prvi imam kod šija je Alija, radijallahu ‘anhu. Drugi je Hasan sin Alije, radijallahu ‘anhuma. Treći Husejn sin Alije, radijallahu ‘anhuma.
A ostalih devet su porijeklom od Husejna sina Alije, radijallahu anhuma. Te svi pripadaju Ehlul-bejtu (porodici i lozi) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Četvrti imam je Alija Zejnulabidin (Es-Sedždžad), peti Muhammed Bakir, šesti Džafer Sadik, sedmi Musa Kazim, osmi Alija Rida, deveti Muhammed Dževvad (Et-Tekijju), deseti Alija Hadi (En-Nekijj), jedanaesti Hasan El-Askeri i dvanaesti (nepostojeći, praznovjerni i izmišljeni) Muhammed El-Mehdi. Svaki rafidijski imam od četvrtog pa nadalje je otac onome koji je došao poslije njega.
Ovih osam imama (od četvrtog do jedanestog) koji su porijeklom od loze Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu bili šitske rafidijske vođe, niti su pozivali u šiizam. Oni su bili pobožni, dobri i učeni ljudi koji pripadaju generaciji selefa. Ono što im pripisuju šije rafidije da su bili njihovi imami, na njihovoj akidi i slično, to su izmišljotine po kojima su šije rafidije poznati, za koje nemaju nijednu vjerodostojnu predaju. Naprotiv, savremenici ovih imama prenose od njih suprotno onome što šije prenose u njihovim “pouzdanim” knjigama.
A što se tiče predaja i znanja koje je prenešeno od njih u knjigama Ehlussunneta toga je veoma malo i ne može se izdvojiti kao posebno znanje poput znanja ashaba, imama mezheba i ostalih učenjaka.
Od rivajeta imama Ehlul-bejta gore spomenutih, a koje navodno slijede šije rafidije, u hadiskim zbirkama Ehlussunneta je sljedeće stanje:
Od Bakira prenosi skupina muhaddisa autora 9 hadiskih zbirki.
Od Sadika prenosi Buharija u „El-Edebu el-mufred“ i ostali u manje poznatim zbirkama.
Od Kazima prenose Tirmizi i Ibn Madže.
Od Ride prenosi Ibn Madže jedan hadis.
Od El-Dževvada nije niko od autora hadiskih zbirki ništa prenijeo.
Osnova je da su imami Ehlussunneta potvrđivali pravo i fadl (vrijednost) Ehlul-bejta koji im pripadaju. To što su oni Ehlul-bejt ne dozvoljava nam da izmišljamo i lažemo na njih ono što nisu radili niti rekli, kao što rade šije rafidije podvaljujući da je to prava ljubav prema Ehlul-bejtu. I u ovome sljedbenici Ehlussunneta, hvala Allahu, potvrđuju da su na istini.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com