STRAH OD KUFRA, ŠIRKA, LICEMJERSTVA I GUBLJENJA VJERE ZBOG ŠEJTANSKIH AKIDETSKIH VESVESA O LIKU ALLAHA I LAŽI POSLANSTVA

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na sve šejtanske akidetske vesvese je otprilike isti.

Naime, šejtanska opsjedanja, loše misli i akidetske vesvese su normalna pojava kod vjernika. Ovo se dešavalo ashabima i onima poslije njih i dešavat će se do Sudnjeg dana do kada je Uzvišeni Allah dao priliku šejtanu da obmanjuje, zavodi i napada ljude.

Kaže Uzvišeni: “O, Iblise” – reče On – “zašto se ti ne htjede pokloniti?” “Nije moje” – reče – “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.” “Onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “nek si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!” “Gospodaru moj” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!” “Daje ti se rok” – reče On – “do Dana već određenog.” “Gospodaru moj” – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” “Ove ću se istine Ja držati” – reče On: “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” (El-Hidž, 32-42)

Osnova u razumijevanju akidestskih vesvesa

Kao osnova u liječenju akidetskih vesvesa, zlih misli i šejtanskih bajanja koja su vezana za akidetska ubjeđenja, Allahova svojstva, Njegovo biće, iman, kufr, otpadništvo i slično, a koje šejtan nameće mu'minu i sa kojima ga opsjeda do te mjere da im se ne može oduprijeti, je da zna i da bude ubijeđen sljedeće tri stvari:

Prva – Da su te misli i vesvese od šejtana koji želi da odvrati mu'mina od vjerovanja i praktikovanja vjere, da ga skrene sa Pravog Puta, da ga izluđuje ili u najmanju ruku rastužuje. Na ovo ukazuje mnoštvo ajeta i hadisa.

Druga – Pojava ovakvih misli i vesvesa je dokaz imana i vjere kod onoga kome se to dešava.

U hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo da su neki ljudi došli Poslniku, sallallahu alejih ve sellem, i rekli mu da im dolaze misli koje je teško nekom od njih da ih izgovori, pa im on reče: “Jel vas to snalazi?” Kažu: “Da”. On im reče: “To je jasan (vid) iman”.

U rivajetu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojeg bilježi Ahmed sa vjerodostojnim senedom je došlo da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem: „O Allahov Poslaniče, dolaze mi misli za koje bi mi bilo draže da padnem sa nebesa nego da ih izgovorim“. Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: „Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, hvala Allahu koji je lukavstva (smicalice i zamke) šejtana sveo na vesvese“.

Znači, onaj koga spopadaju i obuzimaju ovakve mislim on je na jasnom imanu. Zato ne treba da sebe optužuje ili da u sebe i svoju vjeru sumnja, jer misli koje mu dolaze su od šejtana, te misli nisu od njega sve dok im se opire, sve dok se ne slaže sa njima i dok se bori protiv njih.

Treće – Onaj koga proganjaju ovakve vesvese i zle i loše misli od kojih nema mira, koje ga opsjedaju, proganjaju i muče, on u tome nema grijeha.

Na ovo ukazuje hadis mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, u kojem je došlo da je Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je oprostio mom Ummetu ono što im prođe u mislima sve dok to ne urade ili ne govore o tome“.

Takođe, pošto su ovakve misli vid prisile, Allah subhanehu ve te'ala, je oprostio ovom Ummetu ono što urade u prisili.

Na ovo ukazuje hadis kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah oprostio mom Ummetu ono što urade greškom, iz zaborava i u prisili“. Bilježi ga Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Bejheki i Darekutni. Vjerodostojnim i prihvatljivim su ga ocijenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn Hazm, Zehebi, Nevevi i Ibn Hadžer, Ahmed Šakir, Albani i Šuajb Arnaut.

Prema tome, osnova u akidetskim vesvesama je da su one od šejtana, da si one jasan znak imana onoga koga opsjedaju i da onaj kome se to dešava nema u tome grijeha sve dok ne počne po tim mislima raditi ili ih govoriti sa ubjeđenjem u njih.

Praktično liječenje akidetskih vesvesa

Zatim, na onome koga obuzimaju spomenute šejtanske akidetske vesvese je da uradi sljedeće, shodno kako je došlo u vjerodostojnom hadisu:

Prvo – da kada mu dođu te misli da izgovori: EUZU BILLAHI MINEŠŠEJTANIRRADŽIM, a može i dodati: AMENTU BILLAHI.

Dokaz za ovoje hadis mutefekun alejhi od od Ebu Hurejre, radijalahu anhu, u kojem je došlo da je Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nekome od vas će doći šejtan i reći: Ko je stvorio to, ko je stvorio ono, sve dok ne kaže: Ko je stvorio tvoga Gospodara? Pa kada mu se to desi neka zatraži utičište od Allaha i neka završi (prekine)“. U rivajetu kod Muslima je došlo: „Neka kaže: AMENTU BILLAHI“.

Drugo – nakon što izgovori EUZU, treba da prekine sa tim mislima, tj. da im se ne prepusti, i da nastavi raditi ono što radio nepridavajući pažnju tim mislima.

Dokaz za ovo je isti gore spomenuti hadis u kojem je došlo: „Pa kada mu se to desi neka zatraži utičište od Allaha i neka završi (prekine)“.

Treće – potpuno ignorisanje tih misli, ne prepuštanje njima i ne razmišljanje o njihovim detaljima, takođe: neraspravljanje sa drugima o tim mislima, neistraživanje i nebavljenje tim mislima. U ovome zadnjem treba biti jako uporan, čvrst i nepokolebljiv.

Dokaz za ovo sve ono što je do sada spomenuto: ako su ove misli od šejtana, ako ne narušavaju iman i vjeru, ako u njima nema grijeha, ako se od njih traži utočište kod Allaha i ako kod toga treba stati, onda ovakve misli zaslužuju, trebaju i moraju da se ignorišu. U protivnom, šejtan će malo po malo ostvarivati svoj cilj.

Molim Uzvišenog da nas sačuva od šejtanskih zamki i spletki.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com