Sufijski zikr

Prije odgovora na samo pitanje treba naglasiti da su uopćeno sufije zabludjela skupina muslimana, s tim da je od pravednosti priznati da sve sufije nisu na istom stepenu dalaleta. Neki se samo drže novotarskih zikrova u halkama dok drugi dublje rone u ponor dalaleta slijedeći određene tarikate a treći sa svojom zabludjelom akidom su na većem daleletu od kršćana i Židova.
U početku sufizma sufijama su nazivani pobožnjaci i zahidi koji su se pojavili nakon prve tri generacije muslimana kao reakcija na predanost dunjaluku, njegovim užicima i ukrasima a što je nastalo nakon muslimanskih osvajanja. Zatim su u sufizam unesene strane ideje od ostataka Židova, kršćana, medžusija, budista, Grčke filozofije i drugih stranih kultura te se sva ta mješavina pokušala zaodjenuti ruhom Islama.
Tako nastaju sufijski tarikati da bi na kraju nastale ideje Itihada (da sve što postoji da je to Allah) i Hulula (da se Allah utjelovio u neko Njegovo stvorenje) sa njihovim glavnim predstavnicima Ibn Haladžom, Ibnul-Faridom, Ebu Jezidom Bestamijem i Ibn Arebijem koji su sa svojom akidom izašli iz vjere sa kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Sufije nastoje pridobiti ljude na lijep ahlak i koncentrisanje čitavog Islama na čišćenje duše od grijeha i to na način kako to nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi niti selef ovog Ummeta.
Ono po čemu su sufije posebno poznate to su njihovi zikrovi u halkama. Naime, sufije su izmislile mnoštvo adaba, virdova i zikrova koje obavljaju u halkama koje su sami od sebe stepenovali po vrijednosti i po sevapu, a zašto nemaju nikakvog dokaza u Šerijatu. Naravno i oni nastoje da iznesu dokaze iz Kur’ana i Sunneta za novotarije koje rade, pa tako za svoje zikrove u halkama navode opće dokaze iz Kur’ana i Sunneta u kojima se podstiče na zikr našto iole razuman čovjek ne bi nasjeo.
Pa se tako kod nekih od njih zikr dijeli na nekoliko vrsta:
– zikr jezikom LA ILAHE ILLELLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH, a koji dozovljen u Šerijatu,
– zikr srcem LA ILAHE ILLELLAH, a koji je dozvoljen u Tarikatu,
– zikr dušom ILLELLAH, a koji je dozovljen u Hakikatu,
– tajni zikr ALLAH, a koji je dozovljen u M’arifetu,
– zikr gajba HU, a koji je dozvoljen u Kurbetu,
– zikr mezkur (onog koji se spominje) NAJUZVIŠENIJE IME, a koji je dozvoljen u Vahdetu.
Naravno da ovakva podjela zikrova i njihovo praktikovanje nema nikakvog osnova u vjeri sa kojim je poslan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Eto dovoljno je tražiti od njih da nađu uporište u Šerijatu za zikrenje riječima ALLAH ALLAH ili HU HU, za tresenje glavom u toku zikrenja, hodanje u krug, plesanje i slično. Tako nešto nije niko radio od selefa ovog Ummeta a da ne kažemo da to nema ni u Kur’anu ni u Sunnetu, niti su to radili ashabi.
Pa njihova tumačenja da je zikr običnih muslimana LA ILAHE ILLELLAH, a zikr posebnih muslimana ALLAH ALLAH, a zikr posebno posebnih muslimana je HU HU, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan da nam protumači vjeru i pokaže kako da je živimo kaže u vjerodostojnom hadisu u Sahihu: “Najbolji govor poslije Kur’ana je četvero, a to četvero je iz Kur’ana: SUBHANALLAH, VELHAMDULILLAH, VE LA ILAHE ILLELLAH, VALLAHU EKBER”, a u drugom hadisu kaže: “Najbolji zikr je LA ILAHE ILLELLAH”.
Postavlja se pitanje: ako sufije svoj način zikrenja nisu zasnovali na šerijatskim izvorima, u što nema sumnje, odakle njima onda tako čudni i neobični obredi? Istraživanja su potvrdila da su sufije svoj način upražnjavanja vjere i obreda “obogatili” preuzimanjem iz drugih vjera, kultura i civilizacija a posebno iz budističko-indijske.
Prema tome, zikrenje u mraku, halkama i u pokretu kao što to rade sufije je čista novotarija a i samo pripadanje sufijama, njihovim tarikatima, dervišima, njihovom tumačenju vjere nije dozvoljeno jer su oni svoju vjeru izgradili na onome na što nema uporišta čistom Kur’anu i Sunnetu, niti u hanefijskom mezhebu.
Čudno je da imaš različite informacija i da si još zbunjena oko sufija i derviša, to se može jedino desiti ako si istinu o njima tražila kod njih samih ili kod onih koji ni sami nisu rasčistili sa novotarijama i pogrešnom akidom. U svom istraživanju musliman mora paziti odakle i od koga uzima informacije, posebno ako se radi o islamskoj akidi kao osnovu vjerovanja jednog muslimana. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice:n-um.com