Ima hadis u kojem se govori da su čovjeku određene četiri stvari dok je jos u utrobi majke a jedna od tih stvari je da li će biti u Dzehennemu ili u Dzennetu, odnosno da li će na ahiretu biti sretan ili nesretan. Ovdje sejtan moze covjeku dosaptavati sljedeće: “Tebi je već sve presuđeno pa kakav god ti bio…,
trudio se za Dzennet ili ne trudio, klanjao ti ili ne klanjao, bio iskren ili ne bio – tebi, ako je presuđen Dzehennem, ti od toga nemas nikakve koristi. Pa zasto se onda trudis kad ti je već sve određeno?”
Da li ima jos ikakvih hadisa koji su otprilike vezani za ovo i koji govore o ovome? Jer čovjeka pogotovo koji nema puno znanja i imana moze sejtan upropastiti dosaptavanjem kojeg sam naveo.
Molim za savjet.
Hadis o kome vi govorite zaista postoji i to je jedan od temeljnih hadisa koji govore o sustini stvaranja čovjeka i poimanju sudbine, odnosno kadera. S druge strane jedan od najčesćih puteva prilaska sejtana čovjeku jeste pitanje sudbine i čovjekovih djela. Iz neshvatanja sustine vjerovanja u kader razvile su se brojne besplodne rasprave. Grijesnik koji je počinio ubistvo pravda se kaderom. Na pitanje zasto je ubio covjeka, on kaze: Zato sto mi je to predodređeno jos u Levhi Mahfuzu. Naravno, čovjek koji
vjeruje u Allaha će odbaciti ovakav njegov argumenat i reći mu da nije u pravu iz vise razloga.
U momentima prije ubistva, da li je ova osoba znala da je njemu predodređeno da ce ubiti čovjeka? Naravno da nije znao. Pa kako onda ide da izvrsi presudu kadera o kojoj nista nije znao? Odnekud je, ipak, morao doći podsticaj za ubistvo. Odakle je dosao ako nije zavirio u Levhi Mahfuz i vidio da mu je tamo predodređen? Dosao je iz njega samog, iz njegove slobodne volje, i on ce za ovo
ubistvo odgovarati i neće se moći pravdati kaderom.
Isto tako, onoga koji se pravda kaderom treba upitati da li je zadovoljan svime onim sto mu je odrđeno? Da li je zadovoljan siromastvom, bolescu, gubitkom voljene osobe, imetka itd? Ako kaze da se u svemu oslanja na kader, onda bi morao prihvatiti siromastvo, gubitak imetka i sve ostalo kao neminovnost koja mu je odrđjena sudbinom. U tom slučaju ne bi trebao raditi nista na poboljsanju svoje situacije. A je li to ispravno? Naravno da nije. To potvrđuje priroda ljudskog zivota. Čovjek se ne zadovoljava neimastinom, već radi na gomilanju bogatstva, ne trpi bolest, već je liječi, ne podnosi glad, već trazi opskrbu, i osjeća bol zbog gubitka voljene osobe i imetka. U ovome je dokaz da čovjekovo pravdanje kaderom nema nikakvog smisla, i da to rade samo oni sto ne shvataju islam i sto ne vjeruju ispravno u Allaha, dzellessanuhu.
Navedimo primjer Omera, radijallahu anhu. Spominje se da je pred vladara pravovjernih – Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu, doveden kradljivac koji zasluzuje odsjecanje ruke. Naredio je da mu se odsječe ruka. Na to je kradljivac rekao: Polahko, vladaru pravovjernih, moja krađa je Allahova, dzellessanuhu, odredba. Na to mu Omer, radijallahu anhu, reče: I mi tebi sječemo ruku Allahovom, dzellessanuhu, odredbom.
Čovjek pred sobom vidi kako se utopljenik davi u vodi. Da li moze kazati: Njemu je određeno da se ugusi, i pustiti ga, ili će mu prići i pokusati ga spasiti. Ako ga ostavi, a ne učini nista, onda je on u ovom slučaju grijesnik. A ako mu pomogne i uspije u
tome, on nije promijenio Allahovu odredbu. Za to će imati nagradu kod Allaha, dzellessanuhu.
Mi svi dobro znamo da je smrt određena. Ne mozemo je ni ubrzati niti odgoditi, jer odrđjivanje njenog vremena nije u nasoj kompetenciji niti u djelokrugu nase slobodne volje. Naravno, za to nećemo biti ni pitani. Ali je zato u nasoj kompetenciji da radimo (biramo dobro nad zlim) ono sto će zadovoljiti Allaha i da se borimo na Allahovom putu.
Činjenica je da nas je nase pogresno razumijevanje Kur’ana i Sunneta dovelo dotle da mijesamo stvari u kojima smo samostalni i koje radimo po svojoj volji i stvari koje je Allah učinio iznad nase volje i moći. Iz ovog pogresnog shvatanja proizasle su dvije najpoznatije zalutale sekte po pitanju kadera: Dzebrije i Kaderije.
1 – Dzebrije, kazu da je rob prisiljen na djelo koje čini i da nema slobodne volje niti moći da je sprovede. Pred kraj vladavine Umejevića pojavili su se ljudi koji su tvrdili da je čovjek prisiljen na svoje djelo, nema izbora u onom sto prihvata ili napusta, a
neki zastupnici ovih ideja potvđuju čovjekovu beznačajnu moć i sposobnost određenja sudbine.
Ova misljenja su se rasirila međju sljedbenicima islama, a njih su slijedili mnogi ljudi i poboznjaci. Ako je prva skupina sličila dualistima (Medzusijama) onda ova skupina sliči idolopoklonicima koji su rekli: “Da je Allah htio, ne bismo bili idolopoklonici niti nasi očevi, a ne bi nam nista zabranio.” (El-En’am, 148) Ova skupina je gora od prve, jer su prvi usvojili naredbu i zabranu, a porekli Allahovo stvaranje ljudskih djela, a ova skupina je potvrdila određenja kojima je pravdala nepostojanje naredbi i zabrana.
2 – Kaderije, tvrde da je rob samostalan po pitanju slobodne volje i njene provedbe i da Allahova, dzellessanuhu, volja i odredba nemaju uticaja na nju. Po njima, čovjek sam sebi kroji sudbinu.
Poslanik s.a.v.s. je rekao: ’Svakome je olaksano ono za sto je stvoren.’
Na pitanje odgovorio Hfz. Mr. Senaid Zajimovic
Izvor: http://www.muslimanka.net