Esselamu Alejkum,
Poznati su mi svi propisi uvezi s držanjem psa,ali ja sam u situaciju u kojoj ne znam kako postupit.
Moja kuća je pored same ceste i tako jedne prilike neko mi je ostavio malo štene jedav da i ima mjesec dana ja nisam imala izbora nego da ga nahranim i onda je ono stalno bilo tu kako me je bilo strah daga ne udari neki auto a i bilo je bolesno ja sam ga odlučila da zadržim bar dok malo neodrase i ojača dabi mogao sam sebi tražit hranu,međutim kako je vrijem odmicalo ja sam se vezival za štene i sve sam čekala da još malo odraste pa onda ću ga odnijeti negdje a nisam znala gdje.Posle tri mjeseca kad ga je otac pustio da se igra njeg je auto udarilo i odnijela sam ga veterinaru ali mu nije bio spasa(odnosno morali bi mu ampurirati prvu nogu,te bi se patio mjeseca dan i opet bbi bilo upitno dali će preživjeti) i oni su predložili da mu daju inekciju za smrt i ja sam se složila pa me isad savijest peče dali sam to trebal odobriti koliko je to grijeh za mene?.
Eh sad opet imam isti slučaj isto sve,opet mi je neko ostavio drugo štene.Molim vas posavijetujte me kako da postupim???
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje se zasniva na dvije mes'ele: prva – propis ubijanja iz milosti (eutanazije) jer se na to misli pod davanjem inekcije za smrt i druga – propis ubijanja pasa.
Što se tiče propisa ubijanja iz milosti, tj. eutanazije, pod tim se podrazumijeva činjenje postupka kojima se postiže tzv. “dobra” ili “laka” smrt, odnosno namjerno prekidanje, skraćivanje života da bi se bolesniku, u ovom slučaju životinji mački, otklonile patnje. Ubistvo iz milosti podrazumijeva usmrćenje neizlječivo bolesnog ili olakšavanje smrti bolesne osobe za koju nema nade u ozdravljenje na osnovu zahtjeva samog bolesnika ili dozvolu njegovog staratelja. U većini slučajeva usmrćenje biva ubrizgavanjem injekcije koja sadrži veliku dozu narkotika (morfija) koja uzrokuje trenutnu smrt bolesnika. Postoji još jedna vrsta ubistva iz milosti a to je da se daju bolesnoj osobi, za koju nema nade u ozdravljenje i koja trpi nepodnošljive bolove, velike doze jakih sedativa (sredstva za umirenje živaca) koji daju bolesniku prividno zdravlje i olakšenje a u isto vrijeme postepeno ubrzavaju njegovu smrt.
Ubistvo iz milosti je haram i veliki grijeh, jer doza narkotika, koju neki ljekari zovu otrovnom dozom, koja se daje bolesniku uzrokuje smrt i smatra se jednom od vrsta ubistava (ubistvo spredumišljajem) za koju se ubica kažnjava odmazdom (smrću), ako to uradi bez dozvole bolesnika, a ako uradi sa njegovim zahtjevom razišli su se učenjaci oko kažnjavanja odmazdom. S tim da su složni da je to zločin za koji treba kazniti počinioca. A dokazi da je ubistvo zabranjeno su Kur'an, Sunnet i idžma’ (konsenzus) učenjaka, što je nužno poznato svakom muslimanu. Naravno, ovo što je rečeno o propisu ubistva iz milosti odnosi se na ubistvo iz milosti čovjeka. A isti propis zabrane se odnosi na ubijanje iz milosti neke životinje koju je po Islamu zabranjeno ubiti.
A što se tiče šerijatskog statusa ubijanja pasa, po tom pitanju se prenosi nekoliko hadisa:
Prvi – od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se ubijaju psi osim psa za lov ili psa za čuvanje stoke. Hadis bilježe Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, a s obzirom da ga bilježi Muslim to znači da je hadis vjerodostojan.
Drugi – od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: “Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da pobijemo sve pse, tako da kada bi neka žena došla iz pustinje sa svojim psom mi bi ga ubili, a zatim nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da ih ubijamo i rekao je: “Ubijajte potpuno crnog sa dvije tačke”.
Treći – od Abdullaha ibn El-Mugaffela, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da psi nisu ummet od ummeta naredio bih vam da ih pobijete, zato od njih ubijajte potpuno crne pse”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ahmed, a šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.
Četvrti – od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je neki pas dahtao od žeđi pa ga je čovjek napojio pa mu je bio zahvalan i oprostio mu, i u hadisu je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U svakoj živoj jetri je nagrada”. Hadis je mutefekun alejhi.
Na osnovu ovih hadisa nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno ubiti pse koje ljudi koriste za čuvanje stoke i usjeva, kao ni psa za lov. A što se tiče ostalih pasa učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Pa tako malikije smatraju da je vadžib ubiti svakog psa koji nanosi štetu a ostale pse je dozvoljeno ubiti jer u njima nema koristi, osim što se slažu sa ostalima da nije dozvoljeno ubiti pse za čuvanje stoke i usjeve i pse za lov. Unutar mezheba navodi El-Hattab stav mnogih malikija da nije dozvoljeno ubijati pse niti crne niti bilo koje druge osim bijesnog psa i onog koji nanosi štetu.
Šafijski mezheb je na stavu da oni psi u kojima niti ima koristi niti štete da je njih mekruh ubiti. Naravno i oni iz pokuđene dozvole ubijanja pasa izuzimaju pse koji se koriste za lov, čuvanje stoke i usjeva, svejedno bili crni ili druge boje.
Hanabile smatraju da nije dozvoljeno ubiti dresiranog psa za lov kao i bilo kojeg drugog psa kojeg je dozvoljeno držati, a da je dozvoljeno ubiti bijesnog psa i svakog drugog koji ezijeti i šteti ljudima.
Na osnovu stavova učenjaka mezheba i onoga što je došlo u vjerodostojnim hadisima može se rezimirati sljedeće:
– Naredba ubijanja svih pasa je derogirana u vjerodostojnom hadisu.
– Nije dozvoljeno ubijati pse koje je dozvoljeno držati, poput psa za lov, čuvanja stoke i usjeva.
– Dozvoljeno je ubiti bijesnog psa, potpuno crnog i onoga koji nanosi štetu i uznemirava ljude.
– Ostali psi potpadaju pod kategoriju onog psa koji je spomenut u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tj. u njihovom hranjenju i pojenju (bez držanja) čovjek ima nagradu a i obrnuto, u ružnom ophođenju prema njima, njihovom ezijećenju i ubijanju ima grijeh, a što se razumije iz konteksta hadisa.
Prema tome, pošto pas kojeg si spomenula ulazi u zadnju spomenutu kategoriju i pošto davanje injekcije za smrt je saučesništvo u ubistvu, nije ti bilo dozvoljeno da daš svoju saglasnost da mu se da injekcija. Ako si u mogućnosti da nešto promijeniš trebaš to uraditi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com