Učenje Fatihe u raznim prigodama i povodima

Alejkumusselam!

Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur’anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se’ida ibn El-Mu’ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poučiću te suri koja je najuzvišenija sura u Kur’anu”, zatim reče: “ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN” (El-Fatiha, 2), “ona je es-seb’u el-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur’an Uzvišeni koji mi je dat“. Takođe, sura Fatiha je nešto najbolje što je Uzvišeni Allah objavio svojim poslanicima.

Bilježi Tirmizi od Ubej ibn K’aba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Fatihi rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, nije objavljeno u Tevratu niti Indžilu niti Zeburu niti Furkanu nešto poput nje, ona je seb’un minel-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur’an Uzvišeni koji mi je dat“. Šejh Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.

Međutim, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba da su učili Fatihu u raznoraznim povodima kao što se u današnje vrijeme uči, poput učenje Fatihe za dušu umrlih (kao stalna praksa), prilikom posjeta mezurluku, nakon namaza, poslije dove, kao hatma-fatiha, a kod nekih prilikom sklapanja bračnog ugovora, pri saučešću, kupoprodaji, na priredbama, raznoraznim svečanostima, u svim ovim prilikama što džematski što pojedinačno i mnogim drugim prilikama.

Da je u hajr u tome da se u ovim prilikama uči Fatiha sigurno bi nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, ridvanullahi alejhim, pretekli u tome, jer ashabi su prije svih radili sve ono u čemu je hajr i najviše su poznavali sve ono u čemu je bilo fadla i hajra.

Kaže Ibn Kesir u svom tefsiru (7/78): “Ehlu sunne vel džemat kažu za svako djelo i svaku riječ koja nije prenešena od ashaba da je novotarija, jer da je to hajr oni bi nas pretekli u tome, nema ni jedan ogranak dobrih djela a da ga nisu radili“.

Upitan je šejh Usejmin o propisu učenja Fatihe prilikom sklapanja braka pa je odgovorio: “To nije propisano, nego je to novotarija. Učenje Fatihe ili neke druge određene sure ne uči se osim gdje je to Šerijatom propisano. Pa ako se uče mimo onoga kako je propisano sa ciljem ibadeta to se smatra novotarijom.

Vidjeli smo mnoge ljude kako uče Fatihu u svakoj prilici, čak smo čuli da neki kažu: Učite Fatihu umrlom i povodom ovog i povodom onog. Sve ove stvari su novotarije i munkeri. Fatiha i druge sure ne uče se u bilo kojem stanju, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, osim ako je to propisano Allahovom knjigom i sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A u suprotnom to je novotarija zbog koje se ukorava onaj koji je čini” (Fetava Nurun aled-derb, 10/95).

Na drugom mjestu kaže: “Učenje Fatihe prilikom izražavanja saučešća je novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada izražavao saučešće učenjem Fatihe ili bilo koje druge sure” (Medžmu’ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 13/1283).

Takođe, šejh Salih Fevzan kaže: “Veoma je mnogo ibadeta koji se sada upražnjavaju a za koje nema dokaza, od njih su nijet naglas za namaz, džematsko zikrenje poslije namaza, učenje Fatihe u određenim prigodama, nakon dove i za umrle…” (Medžmu’atu muellefati El-Fevzan, 14/15).

Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta. A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.

Prema tome, učenje Fatihe u raznoraznim povodima i prilikama kao što se radi kod nas a i na drugim mjestima nema nikakvo uporište ni u Kur’anu, niti u Sunnetu, niti u praksi ashaba niti selefa ovoga Ummeta. I nema samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet, koje se treba čuvati i upozoravati na nju. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com