Učenje fatihe umrloj osobi

Učenje Fatihe umrlim osobama nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba niti tabi’ina, a niti selefa (dobrih prethodnika) ovog Ummeta. Da je to od vjere i da je u tome hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Ono što nije bila vjera za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ni danas. Ono što je kod nas praksa da se uči Fatiha u raznim prigodama: za dušu umrlih, nakon zikra poslije farz namaza, nakon ezana, nakon salavata i slično, nema nikakvog osnova u vjeri. To je novotarija koju nije dozvoljeno praktikovati.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to mu se odbija” (mutefekun alejhi). Takodje kaže: “Čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet a svaki dalalet vodi u vatru” (Tirmizi i kaže da je hadis vjerodostojan, a to je potvrdio i Ibn Redžeb i ostali). Učenje Fatihe umrlim ili u bilo kojim drugim prigodama (s obzirom da je ona postala poput džokera u kartama jer kod mnogih muslimana mijenja sve drugo što se uči) je novotarija a svaka novotarija je dalalet, zato nije dozovljeno da se njeno učenje praktikuje osim za ono što imamo dokaz u šerijatskim tekstovima.

A to što Fatihu uče hafizi, političari i mnogi drugi to nije dokaz da je nju propisano učiti. Jer njihovo djelo nije dokaz u Šerijatu nego oni samo moraju imati dokaz za sve što rade a smatraju to od vjere. Ono što mnogi muslimani rade i pripisuju to vjeri islamu nije dokaz da je to od islama, pa makar ih ljudi smatrali učenim, makar oni bili muftije i hodže, pa čak i reis uleme. Svi ovi za ono što rade oni sami moraju imati uporište u Kur’anu i sunnetu, a njihova djela nisu šerijatski dokaz.

Odgovorio na pitanje:
Mr.Zijad Ljakić