Esselamu alejkum.
Klanjam svaki namaz i pokušavam da ga klanjam na vrijeme, kada sam na fakultetu izostavljene namaze naklanjam kada dodem kući.
Moja nesigurnost u abdest i namaz se pojavljuje od kurban bajrama na svakom namazu mi se pojavljuje nesigurnost u moj abdest i namaz kada sam na stajanju, sjedenju ili sedždi imam osjećaj da sam ispustio vjetar, ne mogu da osjetim nikakav miris niti sam više siguran jesam li ispustio vjetar ili nisam. Također osjetim napetost u stomaku kada hoću klanjati i cim prestanem klanjati nemam osjećaj napetosti u stomaku. To su učestalne sumlje kako sam rekao od kurban bajrama pokušavam da ignorišem to, al me strah Allaha dž.š. da ne izvršavam namaz onako kako to treba da bude i sumljam da mi je moj namaz uredu. Nekada znam ponoviti abdest i ponovo klanjati farze ili sunete čim takvo sto osjetim al to mi oduzima puno vremena.
VALJANOST ABDESTA I NAMAZA ZBOG SUMNJE U PUŠTANJE VJETRA
KVIZOVI I IGRE
Dodaj Moj Islam
Dodaj Moj Islam
na početni ekran
-
1
Tapni ⋮ meni u gornjem desnom uglu Chrome-a
-
2
Skrolaj i tapni „Dodaj na početni ekran"📲 Dodaj na početni ekran
-
3
Tapni „Dodaj" u dijalogu koji se pojavi
Ikonica će se pojaviti na početnom ekranu telefona
Potrebno je da se prijaviš za unos odgovora.
Alejkumusselam.
Prije odgovora na pitanje samo da ti napomenem, pošto si naveo da naklanjavaš propuštene namaze dok si na fakultetu, da muslimanu nije dozvoljeno da odgađa klanjanje namaza van njihovog namaskog vremena pa makar bio na fakultetu, aerodromu, poslu, u banci ili bilo gdje.
Na njemu je da neđe mjesta i vremena da obavi namaz u njegovom namaskom vremenu. Naklanjavaju se samo namazi koji se iz opravdanog razloga izostave, a od tih razloga su: da čovjek prespava, zaboravi da klanja (naklanjavanje zbog ovoga dvoga je došlo u hadisu mutefekun alejhi), izgubi svijest pa ga prođe namaz, bude na operaciji i slično, pri čemu je zajednička osobina svih ovih razloga nenamjerno izostavljanje.
Prema tome, trebaš prekinuti sa tom praksom jer Uzvišeni kaže: “Zaista je namaz vremenski strogo određena obaveza” (En-Nisa, 103).
A što se tiče tvoje nesigurnosti u abdest i namaz zbog sumnje da si pustio vjetar, po tom pitanju je prenesen vjerodostojan hadis koji presuđuje o ovoj temi.
Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas osjeti u svom stomaku nešto pa bude u nedoumici da li je nešto izašlo iz njega ili nije, neka nikako ne izlazi iz mesdžida (radi abdesta da ga ponovi) sve dok ne čuje glas (puštanja vjetra) ili ne osjeti miris”. Ovaj hadis je dokaz da ako se kod onog ko sigurno ima abdest pojavi sumnja da li ga je izgubio ili ne da nije obavezan da obnovi abdest, nego je na njemu da klanja sve dok ne bude potpuno siguran da je izgubio abdest tako što bi čuo da je pustio vjetar ili da osjeti njegov miris.
Ovaj hadis je takođe osnovni argument za jedno veliko šerijatsko pravilo koje glasi “Ubjeđenje se ne remeti sumnjom”, a pod ovo šerijatsko pravilo potpadaju mnoga šerijatska pitanja iz ibadeta, međuljudskih odnosa i slično.
Prenosi Ebu Davud da je čuo kada je imam Ahmed upitan o čovjeku koji sumnja u svoj abdest da je odgovorio: “Čovjek kada abdesti on ima abdest sve dok ne bude potpuno siguran da ga je izgubio, a kada izgubi abdest on ga nema sve dok ne bude potpuno siguran da je uzeo abdest”.
Takođe, ovaj hadis je jedan od od osnovnih šerijatskih tekstova sa kojim se zatvaraju vrata vesvesa putem kojih šejtan želi da kvari Allahovim robovima njihov abdest, namaz i druge ibadete. Iz hadisa se zaključuje da se musliman ne treba predati vesvesama jer su one neizlječiva bolest koja kada nekog obuzme ne napušta ga lahko što mu pričinajva veliku neugodnost, teškoću i neprijatnost u izvršavanju vjerskih obaveza. Kada se čovjek preda vesvesi i pusti da ga ona vodi ona mu zadaje veliki napor, dok sa druge strane ako je on zanemari i ne osvrće se prema njoj ona se postepeno gubi i nestane sa Allahovom dozvolom.
Prema tome, dokle god ne čuješ glas puštanja vjetra ili ne osjetiš njegov miris ti se ne osvrći na te šejtanske pokušaje da ti otežaju ibadet i da te umore od izvršavanja obaveza. Ponašaj se kao da se ništa ne dešava, ne ponavljaj abdest niti namaz i ne razmišljaj o tome. Samo tako možeš da se riješiš ovog problema. U protivnom učinićeš sebi ibadete teškim i napornim što te može odvesti čak i do ostavljanja istih, jer ustrajavanja u vesvesama izluđuje čovjeka.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com