VJENČANJE U DŽAMIJI SUNNET ILI NOVOTARIJA?

Alejkumusselam.

Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:

Stavovi učenjaka po ovom pitanja se, uglavnom, mogu svesti pod tri sljedeća mišljenja:

Prvo mišljenje: da je vjenčanje u mesdžidu mustehab radi bereketa i razglašavanja. Ovo je stav većine učenjaka. To dokazuju hadisom i razumskim dokazom.
Bilježi Tirmizi u svom Džami'u da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razglasite brak, sklapajte ga u mesdžidima i povodom njega pjevajte uz def”. Tirmizi kaže za ovaj hadis da je dobar i čudan i da je u njegovom senedu ravija Isa ibn Mejmun koji je slab.

A šejh Albani (Daifa 2/479) pojašnjava da je Tirmizi za ovaj hadis rekao da je dobar misleći na njegov prvi dio “razglasite brak” što je došlo u mnogim drugim rivajetima, a hadis je svakako naveo u poglavlju o razglašavanju braka.

Takođe, Albani dodaje da dodatak “sklapajte ga u mesdžidima i povodom njega pjevajte uz def” nije nigdje našao u nekom drugom hadisu te da je zbog toga ovaj dodatak munker, tj. skroz slab i neprihvatljiv. Hadis ocjenjuju slabim Bejheki, Ibnul-Dževzi, Ibn Hadžer i Albani zbog ravije Ise ibn Mejmuna koji je metruk, tj. čiji su hadisi odbačeni i ostavljeni. Prema tome, ovaj hadis ne može biti dokaz po ovom pitanju zbog njegove jake slabosti i u senedu i u tekstu.

A razumski dokaz sa kojim podupiru ovaj stav je to da sklapanje braka u mesdžidu čini taj brak berićetnijim. Međutim, ovome se može prigovoriti time da ako je stvar takva kako kažu najpreči bi bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tome da sklapa svoje brakove u džamiji, tako isto ashabi a to nije prenešeno od njih.

Drugo mišljenje: da je vjenčanje u mesdžidu dozvoljeno ali nije mustehab niti sunnet. A dokaz da je dozvoljeno je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima koji govori o ženi koja je došla i htjela da ponudi samu sebe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je oženi, a na kraju hadisa se spominje da ju je on, sallallahu alejhi ve sellem, vjenčao sa jednim ashabom, a sve ovo se dogodilo u mesdžidu što znači da je vjenčanje u mesdžidu dozvoljeno. Međutim, nije prenešeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklapao brak i vjenčavao u mesdžidu mimo ovog slučaja, a ovaj slučaj sam po sebi nije bio ciljan nego je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio u mesdžidu sa ashabima pa je odšla žena i ponudila mu se i desilo se da je vjenča u mesdžidu.

Treće mišljenje: da je vjenčavanje u mesdžidu u osnovi dozvoljeno ali pod određenim šartovima. Prvi šart je da to ne bude stalna praksa, a ako se uzme za stalnu praksu onda to prelazi u novotariju.

Drugi šart je da se prilikom tog vjenčanja ne rade neki munkeri poput toga da u mesdžid ulaze otkrivene žene, da se miješaju muškarci i žene, da djeca ezijete prisutne i prave nered i slično. Ovo je stav Stalne komisije za fetve u Saudiji u dvije fetve koje je izdala po ovom pitanju. U jednoj od tih fetvi (18/110-111) odgovor je bio sljedeći: “Vjenčavanje i sklapanje braka u mesdžidu i van mesdžida je stvar koja ima širine u Šerijatu, nije nam poznato nešto vjerodostojno da je vjenčavanje u mesdžidima poseban sunnet, pa to učiniti stalnom praksom je novotarija”.

A u drugoj fetvi (18/110-112) je došlo: “Sklapanje braka u mesdžidima nije sunnet, a učiniti sklapanje braka unutar mesdžida stalnom praksom i imati ubjeđenje da je to sunnet je novotarija, jer je u vjerodostojnoj predaji došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje to se odbacuje”. A ako toj svečanosti vjenčanja prisustvuju otkrivene žene i djeca koja čine nered i ezijet po mesdžidu onda treba zabraniti vjenčavanje unutar mesdžida zbog tih negativnosti”. Potpisnici obe fetve su Bin Baz, Abdurrezzak Afifi i Abdulah Gudejan.

A kaže šejh Muhammed ibn Salih Usejmin (Likau el-babu el-meftuh, 127/pitanje broj 12) : “Sklapanje braka u mesdžidu za tako nešto ne znam da ima osnova niti dokaza u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, ako se desi da su mladoženja i staratelj prisutni u mesdžidu pa se izvede vjenčanje onda u tome nema smetnje. Jer ovo (vjenčanje u mesdžidu) ne spada u prodaju i kupovinu, a poznato je da je trgovina u mesdžidu haram, a sklapanje bračnog ugovora nije od trgovine, pa zato ako se izvede vjenčanje u mesdžidu nema smetnje.

A što se tiče toga da je vjenčanje u mesdžidu mustehab, poput toga da kažemo izađite iz kuće u mesdžid radi vjenčanja ili se dogovorite da se vjenčate u mesdžidu, za tako nešto treba dokaz, a ja ne znam da ima dokaz”.

Prema tome, u osnovi je dozvoljeno sklopiti bračni ugovor u mesdžidu, a ako se to uzme kao stalna praksa sa ubjeđenjem da je to sunnet i fadl (vrijednost) onda to predstavlja novotariju. Ako se uz vjenčanje u mesdžidu rade određeni munkeri, poput prisustva otkrivenih žena (što je česta praksa), miješanja muškaraca i žena, ili se to radi oponašajući kršćane koji se vjenčavaju u crkvama, onda nema sumnje da su takva vjenčanja haram, nije ih dozvoljeno tako izvoditi niti njima prisustvovati. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com