Zašto se niko od daija ne očituje po pitanju politike?

We alejkumusselam. Prije 15 godina se pisalo o uslovima bavljenja politikom, kao i nakon toga, i prevodilo se od velikih učenjaka ono što su rekli za razne situacije. Što se tiče podržavanja konkretnih pojedinaca, to je teško jer iziskuje detaljno poznavanje djela, znanja, okolnosti, planova i sposobnosti tog pojedinca, te stavljanje na vagu šerijata svega toga, uz detaljno poznavanje stvarnosti u kojoj djeluje, a po arapskom svijetu (mada i kod nas) vidjeli smo pojedince i stranke sa islamskim predznakom kako se, nakon ulaska u politiku, pretvaraju postepeno u klasične sekulariste, na duže staze, čak nerijetko postanu štetniji po islam i muslimane od samih starih sekularista protiv kojih su htjeli da se bore, premda su prije toga važili za veoma učene (i vjerski i politički). Zato su mnogi učeni dali prednost davanju opštih instrukcija svakome ko se odluči baviti se tim poljem, a sud o nekoj konkretnoj situaciji u nekom konkretnom mjestu je druga tema. Mogu ovdje prenijeti neke dijelove tekstova koje su daije prevodili od velikih učenjaka kroz zadnjih 15 godina:
U jednom od tekstova stoje uslovi učestvovanja muslimana u politici u nevjerničkoj sredini:
“1. Da iz tog učestvovanja u institucijama ne proiziđe potvrđivanje kufra ili rad njime.
2. Da interes i korist učestvovanja bude vidna i jasna, a ne skrivena, ili zamišljena, ili da nije validna u osnovi.
3. Da iz tog učestvovanja ne proiziđe šteta koja je veća od koristi i interesa koji se želi ostvariti, ili šteta koja je veća od štete koja se htjela anulirati i otkloniti.
Kada se malo bolje sagleda u mogućnosti ostvarenja koristi, i anuliranja šteta – kroz učestvovanje u ovim skupštinama, moraju se u obzir uzeti slijedeće stvari:
1. Pojašnjenje toga da je pravo zakonodavstva ograničeno samo na principima objave/vahja, i da niko od stvorenja nema pravo uzurpirati ovaj hakk.
2. Učestvovanje u ovim skupštinama ne anulira princip ljubavi i mržnje/el-vela’ vel-bera’, već su te skupštine mejdani na kojima se pojašnjava i sprovodi ovo pitanje u praksu, i njime se suprostavlja drugima shodno šeri'atskom interesu.
3. Učestvovanje u ovim skupštinama nije zamjena poslaničkom menhedžu uspostave islamske države, i mjenjanja nevjerničke stvarnosti. Ono je samo radi ostvarenja određeniih interesa i koristi, i umanjenja šteta.
4. Osoba koja učestvuje u ovim skupštinama treba da daje do znanja drugima da njegovo učestvovanje u tim institucijama ne iziskuje i zadovoljstvo sistemima koji su u kontradiktornosti sa šeri'atom, kao ni ostalim institucijama zasnovanim na demokratskim pravilima.
Ovdje treba upozoriti na još tri stvari:
1. Prilikom sagledavanja pravila ostvarenja koristi ili otklanjanja šteta – propis će se razlikovati shodno poziciji i funkciji koja se bira za učestvovanje.
2. Nema pravo svako sprovoditi ova pravila, već je to posao pouzdane uleme, koji polažu pravo na idžtihad u ovim krupnim pitanjima, koji će svim novonastalim situacijama tražiti šeri'atsko rješenje.
3. Ovo pitanje spada u grupu pitanja koja se rješavaju putem idžtihada, tako da nema mjesta negiranju i negodovanju u slučaju ako se izda fetva od uzorite uleme – mudžtehida, pa makar i kontrirala ovome što je spomenuto, pogotovo onda kada znamo da je ulema svake zemlje bolje od drugih, u stanju, razumjeti i shvatiti svoju problematiku, i da su svjesniji ostvarenja koristi i interesa, i otklanjanja šteta. Sud o nečemu nastaje kao proizvod dobrog uvida u problematiku (el-hukmu ‘aleš-šej'i fer'un ‘an tesavvurihi), a u svemu je najbitnija iskrenost, slijeđenje dokaza, kao i obazir na generalna pravila i principe šeri'ata pri rješavanju novonastalih situacija.
Ne smijemo od ovog pitanja praviti mejdan za razilaženje srca, sve dok su osnove i pobude šeri'atske/islamske, pa makar i došlo do razilaženja u njihovom praktičnom sprovođenju.”
(Autor šejh Dr. Nasir el-Umer, preveo Sead Jasavić)
U drugom tekstu stoji:
Dr. Salah el-Savi, u djelu “Usulul-Iman” (1), kaže slijedeće: “Pitanje: Da li samo suđenje/vladanje po laičko/pozitivističkim zakonima, i pridržavanje istih – predstavlja spadanje veze islama sa vratova onih koji to čine, i oslobađanje od obaveze pridržavanja šeri'atskih propisa?
Odgovor: Na ovo pitanje se odgovara sa nekoliko aspekata:
1. Obaranje Allahovih dž.š., zakona, i mijenjanje Njegova šeri'ata, i stavljanje strasti i poriva ljudi na njegovo mjesto – dragovoljno i bez ikakve prisile – i bez ikakve opravdane smetnje, poput te'vila ili neznanja, i silom vlasti tjerati ummet na slijeđenje istih – je širk prema Allahu dž.š., i kufr u Njega, kako u Njegovom rububijjetu, tako i u Njegovom uluhijjetu.
2. Što se tiče onih koji su takve sisteme u naslijedstvo dobili od prijašnjih vladara, i nisu oni ti koji su otpočeli kriminal mijenjanja vjere, i njena odvajanja od instanca vlasti i države, oni se mogu podijeliti na nekoliko skupina:
a.) Skupina onih koji su zadovoljni sekularizmom, javno izjavljujući lično pridržavanje njegovih propisa, maksimalno se zalažući za taj pravac, zasnivajući ljubav i mržnju prema drugima na osnovu nje – u kufr ovakve osobe ne treba nikako sumnjati, zato što je zadovoljstvo kufrom i nevjerstvom, i pridržavanje njega – kufr, uz konsenzus sve uleme.
b.) Skupina onih koji ispoljavaju kufr u sekularizam, kao i svoju ličnu odluku za njegovom izmjenom, preuzimajući neophodne korake na putu njegove izmjene, i koji nam ukazuju na iskrenost u onome što govore i tvrde – ovakva osoba je spašena od zadovoljstva sekularizmom i povođenja za njime, i takva osoba je musliman, koji polaže pravo na zimmet i zaštitu Allaha i Njegova Poslanika sallallahu ‘alejhi we sellem, i obaveza je ummetu da takvu osobu pomogne i podrži. Upotpunjenje promjene nekada može biti kratko, a nekada i dugačko, ali sve to neće utjecati na ispravnost islama dotične osobe, sve dok djelima potvrđuje ono što govori.
c.) Skupina onih koji su nestabilni u svojim stavovima, pa javno ne ispoljavaju zadovoljstvo i povođenje za sekularizmom, ali isto tako javno ne ispoljavaju ni svoje odricanje od njega, već njegovi stavovi bivaju čas na jednoj, čas na drugoj strani. Ova pojava bi se mogla opisati nifakom, koji se znao često puta javljati tokom naše historije. Na ummetu je da prati stavove ove osobe, i da ga privole na preopredjeljenje, kako bi prevare i nejasnoće bile izbjegnute. Pogledaj: Usulul-Iman (1), djelo iz akide i islamskog vjerovanja na “American Open University”, Kairo, Egipat, 146.str.
(Autor: Dr. Salah es-Savi, prevod: Ersan Grahovac)
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601964/

Odgovorio: Prof. Ersan Grahovac