PITANJE 1: Postovani šejhu selam alejkum. Da Vas Allah nagradi svakim dobrom, Vas i Vašu porodicu i da Vam podari vječni Džennet. Interesuje me Vaše mišljene u vezi davanja zekata na voćne plodove, tačnije na malinu. Da li se daje zekat na tu vrstu ploda i na koju količinu maline se utvrđuje zekat? Obzirom da sam čitao razne stranice u vezi davanja zekata na vočne plodove i ima dosta razilaženja gdje negdje piše da se daje samo na one plodove koji se ne moraju posebno skladištiti, a negdje da se daje na sve plodove pa čak i
povrće. Jedna od tih islamskih stranica govori slijedece: (“Zekat se izdvaja samo na one usjeve koji se mogu skladištiti i dugoročno čuvati, kao što su pšenica, ječam, kukuruz, riža, datule, sušeno grožđe… dok se na druge vrste poljoprivrednih usjeva, koji se ne mogu skladištiti i dugoročno čuvati, ne izdvaja zekat, kao što su većina vrsta voća i povrća: lubenice, nar, krompir, zelena salata itd. “Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, odredio je nisab na koji se izdvaja zekat, a sve što je ispod mjere nisaba ne podliježe zekatu. On je rekao: “Na datule ispod pet tovara (evsuk) nema zekata.” (El-Buhari, 1447, i Muslim, 979) To je mjera kantara, a procjenjuje se u kilogramima, kada se mjere žito, pšenica ili riža, između 580 do 600 kilograma. Na plodove ispod ove mjere ne daje se zekat.”). Sad sam malo zbunjen oko maline. Da li se i ona treba mjeriti u kantarima odnosno kg, pa tek onda da se utvrdi zekat ili? Obzirom da se prodaje i nju kupac posebno skladišti i dalje preprodaje, da li se ona može ubrajati kao trgovačka roba za kupca i da li obje strane daju zekat, i proizvođac i kupac? I da li se uopšte taj plod spada u kategoriju na koji se daje zekat? Da Vas Allah nagradi.
PITANJE 2: EsSelamu alejkum. Interesuje me davanje zekata na maline, naravno, posađene su radi prodaje kao trgovačke robe, te su navodnjavanje prirodnim putem (kišom) kao i vještački (sistemom za navodnjavanje), npr. ukoliko je ubranog/prodatog bilo 3000 kg, po cijeni od 3KM/kg? Allah Vam podario ispravno razumijevanje vjere i njeno praktikovanje. Amin. Es Selamu alejkum.
PITANJE 3: Esselamu alejkum brate Zijade. Pitanje glasi na koje poljoprivredne proizvode se daje zekat? Za žitarice mi je jasno ali za voće i povrće mi nije jasno. Da li se daje zekat na jabuke, kruške, šljive, breskve, maline, paprike itd. Pošto se bavim voćarstvom volio bih da dam zekat na ove proizvode. Allah vas nagradio, ako možete da mi odgovorite.
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je ukratko obraditi dva pitanja: propis davanja zekata na voće i povrće i davanje zekata od strane poljoprivrednih i voćarskih proizvođača.
Propis davanja zekata na voće i povrće
Nema razilaženja među učenjacima da je u osnovi vadžib davati zekat na žitarice i plodove, s tim da se razilaze oko detalja na koje plodove se daje. Po većini učenjaka nisab za žitarice i plodove je 5 tovara, odnosno 650 kg za pšenicu, a za druge žitarice oko 600 kg. Također, složni su da nije uslov obaveze davanja da prođe godina dana od ubiranja (kao kod drugih vrsta imetka).
Razilaženje učenjaka oko davanja zekata na žitarice i plodove se može rezimirati u sljedećem:
Prvi stav – da se zekat na žitarice i plodove daje samo u četiri vrste koje su spomenute u hadisu, tj. pšenica, ječam, datule i grožđice.
Ovo je mišljenje Ibn Omera, radijallahu anhuma, Hasana el-Basrija, Sevrija, Š'abija, Ibn Sirina, Ibn Mubareka i drugih od selefa, a ujedno je ovo rivajet imama Ahmeda i stav Ibn Hazma. A od savremenih učenjaka su ga izabrali Ševkani i Albani.
Dokazuju to sa hadisom koji se prenosi od Muaza i Ebu Muse, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da ih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Jemen da pouče ljude stvarima vjere i naredio im je da uzimaju zekat od četiri stvari: pšenice, ječma, datule i grožđice“. Hadis bilježe Hakim i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuje šejh Albani.
Bilo je poznato da ljudi imaju hrane i imetka i u drugim stvarima, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je naredio da uzmu samo od ovih vrsta žitarica i plodova.
Drugi stav – da se zekat na žitarice i plodove daje u svemu što je osnovna hrana koja se može uskladištiti, tj. da se ne kvari duže vremena.
Ovo je mezheb malikija šafija.
Po ovom stavu zekat se daje na kukuruz, rižu i tome slično, a ne daje se na orahe, pistacije, lješnjake i slično. Jer je prvo osnovna životna hrana a drugo nije iako se može uskladištiti.
Dokaz im je kijas (analogija) na četiri vrste koje su spomenute u hadisu, jer je zajednička osobina spomenutih vrsta da su osnovna hrana i da se mogu uskladištiti.
Treći stav – da se zekat na žitarice i plodove daje u svakoj hrani koja se može osušiti, mjeriti obimom i koja ostaje duže vremena (tj. može se uskladištiti).
Ovo je napoznatiji rivajet od imama Ahmed, a unutar mezheba je više stavova.
Po ovom stavu zekat se daje na žitarice i plodove koji se mjere obimom (ne težinom) i koje se mogu uskladištiti poput leće, graha, datula, grižđica, badema, pistacija i slično. Razlikuje se od prethodnog stava u tome što se zekat daje i na hranu koja nije osnovna ishrana ljudi.
Dokazuju to sa hadisom mutefekun alejhi u kojem se navodi nisab: „Ne daje se zekat na ono što je ispod pet tovara“. Kažu da hadis ukazuje da se daje samo na plodove koji se mjere obimom. Kaže šejhul-islam, kao komentar na ovo dokazivanje, da je na osnovu hadisa ibret samo u hrani koja se uskladištava a ne mjerenju obimom.
Četvrti stav – da se zekat na žitarice i plodove daje u svemu što izađe iz zemlje od onoga što siju i sade ljudi. Tj. daje se i na voće i na povrće.
Ovo je stav hanefijskog mezheba, Omera ibn Abdulaziza, Davuda Zahirija, Ibnul-Arebija i od savremenih učenjaka Kardavija.
Dokazuju svoj stav sljedećim argumentima:
1 – Ajet: „O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam mi iz zemlje dajemo“ (El-Bekare, 267). Kažu: u ajetu nema razlike između onoga u čemu se daje.
2 – Ajet: „I dajte na dan žetve i berbe“ (El-En'am, 141) Kažu: a na početku ajeta je spomenuta različita vrsta hrane: vinogradi, maslina i šipci.
3 – Hadis: „Ono što navodnjava nebo, dajte desetinu, a ono što vi navodnjavate, dajte pola desetine“. Kažu: u hadisu nema razlike između osnovne i druge hrane niti između one koja se može uskladištiti i koja ne može.
Komentar na ove argumente je da su oni opće prirode, a u sunnetu je pojašnjeno na koje plodove se daje a na koje nisu davali (voće i povrće) a bili su prisutni u njihovo vrijeme.
Odabrano mišljenje, shodno jačini dokaza, je drugo mišljenje učenjaka, tj. da se zekat na žitarice i plodove daje u svemu što je osnovna hrana koja se može uskladištiti.
Drugm riječima, ne daje se na voće i povrće. Jer u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini se sijalo razno povrće a u Taifu raznorazno voće, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da daju zekat na voće i povrće.
Prema tome, na maline ili kupine i ostalo voće i povrće (koje nije osnovna hrana i ne može se uskladištiti) ne daje zekat onaj ko ne sije radi trgovine, prodaje i zarade, a Allah zna najbolje.
Davanje zekata od strane poljoprivrednih i voćarskih proizvođača
A što se tiče poljoprivrednih i voćarskih proizvođača (pojedinaca ili firmi) koji se bave proizvodnjom voća i povrća sa ciljem prodaje istih, oni su obavezni davati zekat ne na voće i povrće nego na trgovaćku robu, jer se oni bave proizvodno-trgovačkim poslom. Ili su obavezni da daju zekat na novčanu zaradu od tog posla.
Uslov da bi se davao zekat na trgovačku robu (ili novac) je da roba (ili novac) dostigne nisab i da od tog vremena prođe godina dana. Nakon godine dana na postojeću vrijednost trgovačke robe (ili novca) se daje 2,5% zekata u novcu.
Nisab za trgovačku robu i novac je nisab zlata, tj. vrijednost 85 grama zlata. Zadnjih godina je nisab u zlatu bio oko 3000 eura ili 6000 KM.
Praktičan primjer davanja zekata na poljoprivredno i voćarsko poslovanje bi bio sljedeći:
– Prva solucija : Ako proizvođač uloži u poslovanje 3000 eura ili više (tj. u kupovinu sjemena, sadnica i ostalog), on od momenta pokretanja posla ima nisab za zekat. Od tog vremena on će izvršiti sijanje ili sađenje i sve ostalo što ide da bi na kraju u vrijeme berbe rasprodao plod. Ako godina bude plodna i rodna, bez prirodnih nepogoda, očekivati je da zaradi u tom poslu. Recimo da je zaradio 7000 eura. Nakon godinu dana od početka pokretanja posla proizvođač je dužan da utvrdi tačnu vrijednost imetka koju ima tada kod sebe od tog posla (pri čemu sabere novac i vrijednost poljoprivredne robe). Ono što je u međuvremenu potrošio na porodicu ili vraćanje dugova ili slično, to se ne računa naravno. Recimo da kod sebe nakon godinu dana ima 5000 eura, on je dužan na tu sumu da izdvoji zekat.
Naravno, ako proizvođač bude nakon berebe u gubitku tako da izađe iz nisaba prije isteka godine dana od početka poslovanja, on nije dužan da izdvoji zekat.
– Druga solucija : Ako proizvođač uloži u poslovanje manje od nisaba, tj. manje od 3000 eura. A zatim nakon berbe sa zaradom uđe u nisab, tj. kada sabere uloženo i zaradu ima više od 3000 eura, on od tada računa godinu dana. Pa kada prođe godina dana, a on u međuvremenu nije izašao iz nisaba, obavezan je na postojeću sabranu vrijednost u robi i novcu dati zekat.
Napomena: zekat se ne daje na sredstva koja se ulože u kupovinu alata i prevoznih sredstava koji se kupe i koriste prilikom poslovanja. Tj. njihova vrijednost se ne ubraja u trgovačku robu na koju se daje zekat.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba