Esselamu alejkum.
Sve pohvale za ovu stranicu, Allah džellešanuhu vas nagradio. Da li je dozvoljeno da musliman vjernik koji uveliko prakticira vjeru (što se može primjetiti i na osnovu njegovog fizičkog izgleda) za brak odabira suprugu koja nije pod hidžabom (koja nerijetko nema ni namaz), a sve sa nijetom da joj čini dawu u braku i tako zaradi dobro djelo? Da li je to stvar vjere ili stvar požude, to je njegova stvar, uglavnom, kod ljudi koji ne prakticiraju islam to izaziva zbunjenost i navodi ih na zaključak da su otkrivene djevojke u mnogo boljem položaju od pokrivenih djevojaka, jer one svojim izgledom zavedu veoma dobrog muslimana, koji nema poroka, pa čak ni lošeg rječnika, a potom se i udaju za njega, dok pokrivene djevojke ne pokazuju ni 2% svoje ljepote i haman, kako takve da se udaju.
Dakle, da li je dozvoljeno takvo ponašanje braće muslimana u ovakvom vremenu fitne kada je puno prioritetnije pružiti dom i zaštitu muslimanki koja je pokorna Allahu, za koju neće morati da se sikira da li će i kada će se pokriti. I što je još važnije, ako se ostala braća povedu za tim primjerom, da li to znači da muslimankama koje praktikuju vjeru za izbor bračnog druga ostaju džahili (da nas Allah sačuva)?
Alejkumusselam.
Sve dok se ona ubraja među muslimane dozvoljeno je da je musliman odabere za suprugu i ženi. S tim da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto, da se muslimanka udaje za muslimana koji praktikuje vjeru.
Ovdje treba biti pitanje: u kojim situacijama nema smetnje da se ženi djevojka koja ne nosi hidžab a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena. Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikuju vjeru, tj. pridržavanju islamskih propisa. Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: “Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru”. Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, Islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.
Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost). Nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja općepoznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.
Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da da talak (tj. pusti) svojoj ženi navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je ali nemarna u odijevanju) i tome slično.
Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo: da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima. Gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaz.
Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem mladiće koji praktikuju vjeru a u u kontaktu su ili su odlučili da ponude brak djevojki koja nije pokrivena (neredovito klanja i slično) da postupe na sljedeći način.
Da na lijep i mudar način podstaknu i ubijede tu djevojku da počne klanjati beš-vakat i da se pokrije prije nego što sklope sa njom bračni ugovor. A ako ona neće bolje je da je ne žene (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje). Time će uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obečanjima. U protivnom, ako bi je oženili u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći će u neizvijestan položaj. Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, to je veoma relativno i upitno.
Te je moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da bobiju djecu, da se brak učvrsti a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što je obečala i što joj je vjerska dužnost. Pa će tako mladiš doći u situaciju da postavlja nekom učenom pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu ili neće i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com