Posve je očito to da čovjek ne mora skidati zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta. Zubna je proteza uvelike slična prstenu, a prsten se ne mora skinuti prilikom uzimanja abdesta; može se malo pomjeriti, a čak ni to nije obaveza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je prsten, a nijviše
Posve je očito to da čovjek ne mora skidati zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta. Zubna je proteza uvelike slična prstenu, a prsten se ne mora skinuti prilikom uzimanja abdesta; može se malo pomjeriti, a čak ni to nije obaveza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je prsten, a nije preneseno da ga je skidao prilikom uzimanja abdesta. Prije će biti da voda, ukoliko se prsten ne skine, neće doprijeti do dijela prsta koji prsten pokriva, nego što neće doprijeti do dijela vilice koji pokriva zubna proteza. Usto bi nekim ljudima skidanje zubne proteze prilikom svakog uzimanja abdesta pričinjavalo golemu teškoću.
Nije obaveza prlikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima, to, prema ispravnom mišljenju, čak nije ni poželjno. Niko od onih koji su opisali kako je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao abdest nije kazao da je on poslije potiranja po glavi pokvasio ruke radi potiviše
Nije obaveza prlikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima, to, prema ispravnom mišljenju, čak nije ni poželjno. Niko od onih koji su opisali kako je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao abdest nije kazao da je on poslije potiranja po glavi pokvasio ruke radi potiranja ušiju. Stoga je najbolje uši potrati vodom koja ostane na rukama nakon potiranja po glavi.
Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunneviše
Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunnet). Ovo je, dakle, redoslijed prilikom uzimanja abdesta kojeg se treba držati, a redoslijed postoji i kad je riječ o nekim hadžskim propisima. Naime, u hadisu koji je zabilježio imam Muslim kaže se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kad je obavljao hadž, počeo činiti sa’j od Safe, na kojoj je proučio ajet: “Safa i Merva Allahova su časna mjesta…” (el-Bekara, 158), a zatim rekao: “Počinjem, evo, od onog što je Allah prvo spomenuo.”
A uzastopnost znači da se između pranja dijelova tijela ne napravi vremenska pauza; ako se između toga napravi vremenska pauza, uzastopnost je poništena, i čovjek mora uzeti abdest ispočetka. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je da je na nozi nekog čovjeka koji je uzeo abdest ostalo suho veličine nokta, pa mu je rekao: “Idi i temeljito uzmi abdest” (Muslim, 243). A u verziji koju je zabilježio Ebu Davud kaže se da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ispočetka uzme abdest. To dokazuje da je uzastopno pranje dijelova tijela tokom uzimanja abdesta uvjet njegove ispravnosti. Abdest je ibadet koji se ne može dijeliti na dijelove. Eto tako, preovladava stav onih učenjaka koji kažu da su redoslijed i uzastopnost farzovi abdesta.
Plastične operacije ili hirurški poduhvati čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda dijele se na dvije vrste. Prva su plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih nedostataka koje su rezultat nekih bolesti (poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke), saobraćajnih iliviše
Plastične operacije ili hirurški poduhvati čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda dijele se na dvije vrste. Prva su plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih nedostataka koje su rezultat nekih bolesti (poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke), saobraćajnih ili drugih nesreća, prirodnih katastrofa, požara i slično, kao i urođenih tjelesnih nedostataka poput šestog prsta na ruci i slično. Ova vrsta plastičnih operacija dozvoljena je, jer se njome ne namjerava mijenjanje Allahovog stvaranja, koje je zabranjeno. Dokaz za njihovu dozvolu jeste hadis koji bilježe Ebu Davud, 4232, Tirmizi, 1770, i Nesai, 5161, u svojim Sunenima, a koji je šejh Albani ocijenio dobrim u djelu Irvaul-galil, 824. Naime, prenosi se da je Arfedža b. Esad, radijallahu anhu, izgubio nos u bitki El-Kulab koja se odigrala u džahilijetu, pa je ugradio srebreni nos. Srebreni nos imao je neprijatan miris pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ugradi nos od zlata.
Druga vrsta jesu plastične operacije koje imaju za cilj uljepšavanje izgleda poput: uljepšavanja nosa njegovim umanjivanjem, uljepšavanje dojki njihovim uvećavanjem ili smanjivanjem, uljepšavanje lica zatezanjem kože na licu i slično. Hirurški zahvati ove vrste nisu motivirani nuždom niti šerijatski opravdanom potrebom, nego je njihova suština mijenjanje Allahovih stvorenja shodno strastima i prohtjevima ljudi. Allah, subhanehu ve te‘ala, stvorio je neke ljude lijepim, a druge manje lijepim i zabranio je mijenjanje izgleda Svojih stvorenja čija je namjera samo dodatno uljepšavanje. Kaže Uzvišeni Allah: “Oni mimo Allaha ženskim kumirima ibadet upućuju, a ne upućuju ga drugom do šejtanu-prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!’ A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!“ (En-Nisa, 117–119) Prema tome, šejtan je taj koji naređuje da se mijenjaju Allahova stvorenja. Također, u hadisu muttefekun alejhi (Buhari i Muslim) prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, da je čuo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja. (Muhammed Muhtar Šinkiti, Ahkamul-džerahatit-tibbijje) Prema tome, nije dozvoljeno da se žena muslimanka podvrgne operaciji povećavanja grudi čiji je cilj samo dodatno uljepšavanje, a ne otklanjanje nedostatka koji je nastao zbog bolesti, udesa i slično. Ve billahi tevfik!
Ako tvoja supruga, zato što niste bili upoznati sa tim propisom, pristaje da se dogovorite oko vremena i načina isplaćivanja mehra nakon toliko vremena, to je onda stvar njene odluke. Dakle, mehr je njen hakk (pravo) i ona može odustati od njega potpuno ili odgoditi isplaćivanje shodno tome kako seviše
Ako tvoja supruga, zato što niste bili upoznati sa tim propisom, pristaje da se dogovorite oko vremena i načina isplaćivanja mehra nakon toliko vremena, to je onda stvar njene odluke. Dakle, mehr je njen hakk (pravo) i ona može odustati od njega potpuno ili odgoditi isplaćivanje shodno tome kako se dogovorite, a isto tako ona ima pravo zahtijevati da joj mehr odmah daš. Ve billahi tevfik!
Dozvoljeno je mokriti stojeći pod dva uvjeta: da onaj ko to čini pouzdano zna da ga neće uprskati nečistoća, te da bude siguran u to da ljudi neće vidjeti njegovo stidno mjesto. Šejh Muhammed b. Usejmin
Dozvoljeno je mokriti stojeći pod dva uvjeta: da onaj ko to čini pouzdano zna da ga neće uprskati nečistoća, te da bude siguran u to da ljudi neće vidjeti njegovo stidno mjesto.
Islamski učenjaci kažu da nije dozvoljeno unijeti Mushaf u toalet jer, kako je svima poznato, Mushaf se mora štovati i veličati, pa ne priliči da ga se unese u nečisto mjesto. A Allah je pokrovitelj uspjeha. Šejh Muhammed b. Usejmin Preuzeto sa stranice www.minber.ba
Islamski učenjaci kažu da nije dozvoljeno unijeti Mushaf u toalet jer, kako je svima poznato, Mushaf se mora štovati i veličati, pa ne priliči da ga se unese u nečisto mjesto. A Allah je pokrovitelj uspjeha.
Dok se nalazi u tolaetu, čovjek neće izgovoriti bismilu, nego će je “izgovoriti” u mislima. Nije utemeljeno mišljenje učenjaka koji smatraju da je izgovaranje bismile prilikom uzimanja abdesta i gusula važdib. Imam Ahmed govoraše: “U vezi s izgovaranjem bismile prilikom uzimanja abdesta ne postoji nviše
Dok se nalazi u tolaetu, čovjek neće izgovoriti bismilu, nego će je “izgovoriti” u mislima. Nije utemeljeno mišljenje učenjaka koji smatraju da je izgovaranje bismile prilikom uzimanja abdesta i gusula važdib. Imam Ahmed govoraše: “U vezi s izgovaranjem bismile prilikom uzimanja abdesta ne postoji nijedan pouzdan hadis.” Zato su Ibn Kudama, autor djela el-Mugni, i neki drugi učenjaci smatrali da je izgovaranje bismile prilikom uzimanja abdesta sunnet, a ne vadžib.
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio naplatu oplodnje. (Buhari, br. 2284, i Ahmed, br. 4630) Na osnovu ovog i drugih hadisa u sličnom značenju, islamski pravnici sve četiri mezheba zaključili su da vlasniku pastuha, bika, jarca i sl., nije dozvoviše
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio naplatu oplodnje. (Buhari, br. 2284, i Ahmed, br. 4630) Na osnovu ovog i drugih hadisa u sličnom značenju, islamski pravnici sve četiri mezheba zaključili su da vlasniku pastuha, bika, jarca i sl., nije dozvoljeno da naplaćuje uslugu oplodnje. Međutim, o pitanju iznajmljivanja mužjaka radi oplodnje, učenjaci imaju različite poglede. Većina učenjaka, hanefije, šafije i hanbelije, stanovišta su da to, isto tako, nije dozvoljeno zbog prethodnog hadisa, dok su malikije te pojedine šafije i hanbelije stanovišta da je dozvoljeno iznajmiti mužjaka radi oplodnje, ako se iznajmljuje na poznat vremenski period, poput jednog ili dva dana ili poznat broj oplodnji, kao što je dva ili tri puta. Iznajmljivanje na period dok ženka ne ostane plodna, prema ovom mišljenju, zabranjeno je zbog nejasnoće u dužini perioda najamnine. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/461, i El-Mevsuatul-fikhijetul-Kuvejtije, 30/94–95)
Zabrana iznajmljivanja životinje radi oplodnje preferirajuća je, jer spomenutim hadisom zabranjuje se svaki vid uvjetovane naknade. Hanefijski učenjak Kasani kaže: “Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je zabranio oplodnju. Ta zabrana ne može se odnositi na samu oplodnju, jer je besplatna oplodnja dozvoljena, tako znamo da se zabrana odnosi na prodaju i najamninu.” (Bedaius-sanai, 5/139)
Korisno je još naglasiti dvije stvari:
Prvo: Ako vlasnik mužjaka omogući oplodnju, bez uvjetovanja cijene, te mu vlasnik oplođene životinje zbog te usluge pokloni određenu vrijednost, dozvoljeno mu je da prihvati poklon.
Drugo: Ako vlasnik stoke nije u stanju naći onoga ko bi besplatno omogućio parenje, dozvoljeno mu je da plati tu uslugu, a grijeh je na onome ko naplaćuje.
Hanbelijski učenjak Behuti kaže: “Ako je čovjek u potrebi za tim, a ne nalazi nikoga ko bi besplatno omogućio oplodnju, dozvoljeno mu je da plati iznajmljivanje životinje, jer je to plaćanje s ciljem postizanja dozvoljene koristi za kojom postoji potreba, kao što je dozvoljeno platiti otkup zarobljenika i dati mito nasilniku kako bi se sačuvalo njegovog zla, a vlasniku mužjaka zabranjeno je uzeti naknadu, zbog u hadisu spomenute zabrane. Ako bi vlasnik mužjaka omogućio oplodnju bez prodavanja i bez prethodnog uvjetovanja te usluge, te mu se dâ poklon ili se na neki način počasti zbog toga, u tome nema smetnje, jer je učinio dobro djelo pa je dozvoljeno za to ga nagraditi.” (Keššaful-kina, 3/563) Allah najbolje zna!
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zativiše
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zatim koljena ili obratno. Ebu Hanifa, Šafija i Ahmed, u jednoj predaji, odabrali su mišljenje da se prilikom spuštanja na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke. Imam Tirmizi, pripisujući ovo mišljenje džumhuru (velikoj većini) islamskih učenjaka, kaže: “Većina učenjaka podržava ovu praksu!” (Džamiut-Tirmizi, 2/56, hadis, br. 268), tj. da se prilikom odlaska na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke, a kada se ustaje, prvo se podignu ruke, a zatim koljena. Dokaz za ovo mišljenje jeste hadis Vaila b. Hudžra u kojem se kaže: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, odlazeći na sedždu, spušta koljena prije ruku, a kada ustaje, podiže ruke prije koljena.” (Ebu Davud, br. 838, Tirmizi, br. 268, En-Nesai, br. 1089, Ibn Madža, br. 882, i Darekutni, br. 1307) Nakon što je naveo ovaj hadis, Darekutni je rekao: “Ovaj hadis prenosi samo Jezid b. Harun od Šurejka. Od Asima b. Kulejba ne prenosi ga niko osim Šurejka, a Šurejk nije jak prenosilac u predajama koje samo on prenosi.” (Sunenud-Darekutni, 2/150) Šejh Albani, rahimehullah, također je hadis ocijenio slabim. (Miškatul-mesabih, 1/195)
Imam Malik, Evzai i mnogi drugi hadiski učenjaci preferiraju spuštanje ruku prije koljena, argumentirajući to hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas čini sedždu, neka se ne spušta kao što se spušta deva, i neka spusti ruke prije koljena.” (Bilježe Ahmed, br. 8942, Ebu Davud, br. 840, Nesai, br. 1091 i drugi) Imam Nevevi ocijenio je dobrim sened ovog hadisa, a šejh Albani vjerodostojnim. (El-Medžmu, 3/421, i Miškatul-mesabih, 1/196)
Mnogi učenjaci preferirali su postupanje po hadisu Vaila, radijallahu anhu, koji se uzima kao dokaz za prvo mišljenje, dajući mu prednost nad predajom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tvrdeći da je ta predaja kontradiktorna u svom značenju. Jedan od istaknutih učenjaka koji su odabrali prvo mišljenje, tj. da se koljena spuštaju prije ruku, jeste Ibn Kajjim, a od savremenih učenjaka Muhammed b. Salih el-Usejmin. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/215, i Eš-Šerhul-mumti, 3/110)
Rezimirajući ovo pitanje, navest ću citat Ibn Tejmijje, rahimehullah, koji potvrđuje da su oba načina prihvatljiva i ispravna, a postojeće razilaženje odnosi se na odabir boljeg i potpunijeg. Ibn Tejmijja kaže: “Učenjaci su jednoglasni u tome da je namaz dozvoljeno obavljati na svaki od dva spomenuta načina. Ako klanjač želi, spuštat će koljena prije ruku, a ako hoće, spuštat će ruke, a zatim koljena. Namaz mu je ispravan u oba slučaja, po konsenzusu učenjaka, međutim, učenjaci su se razišli u određivanju boljeg.” (Medžmuul-fetava, 22/449)
Mora li čovjek skinuti zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta?
Posve je očito to da čovjek ne mora skidati zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta. Zubna je proteza uvelike slična prstenu, a prsten se ne mora skinuti prilikom uzimanja abdesta; može se malo pomjeriti, a čak ni to nije obaveza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je prsten, a nijviše
Posve je očito to da čovjek ne mora skidati zubnu protezu prilikom uzimanja abdesta. Zubna je proteza uvelike slična prstenu, a prsten se ne mora skinuti prilikom uzimanja abdesta; može se malo pomjeriti, a čak ni to nije obaveza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je prsten, a nije preneseno da ga je skidao prilikom uzimanja abdesta. Prije će biti da voda, ukoliko se prsten ne skine, neće doprijeti do dijela prsta koji prsten pokriva, nego što neće doprijeti do dijela vilice koji pokriva zubna proteza. Usto bi nekim ljudima skidanje zubne proteze prilikom svakog uzimanja abdesta pričinjavalo golemu teškoću.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeMoram li prilikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima?
Nije obaveza prlikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima, to, prema ispravnom mišljenju, čak nije ni poželjno. Niko od onih koji su opisali kako je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao abdest nije kazao da je on poslije potiranja po glavi pokvasio ruke radi potiviše
Nije obaveza prlikom uzimanja abdesta pokvasiti ruke i radi potiranja po ušima, to, prema ispravnom mišljenju, čak nije ni poželjno. Niko od onih koji su opisali kako je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao abdest nije kazao da je on poslije potiranja po glavi pokvasio ruke radi potiranja ušiju. Stoga je najbolje uši potrati vodom koja ostane na rukama nakon potiranja po glavi.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeJe li obaveza dijelove tijela koji se peru prilikom uzimanja abdesta prati po redoslijedu?
Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunneviše
Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunnet). Ovo je, dakle, redoslijed prilikom uzimanja abdesta kojeg se treba držati, a redoslijed postoji i kad je riječ o nekim hadžskim propisima. Naime, u hadisu koji je zabilježio imam Muslim kaže se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kad je obavljao hadž, počeo činiti sa’j od Safe, na kojoj je proučio ajet: “Safa i Merva Allahova su časna mjesta…” (el-Bekara, 158), a zatim rekao: “Počinjem, evo, od onog što je Allah prvo spomenuo.”
A uzastopnost znači da se između pranja dijelova tijela ne napravi vremenska pauza; ako se između toga napravi vremenska pauza, uzastopnost je poništena, i čovjek mora uzeti abdest ispočetka. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je da je na nozi nekog čovjeka koji je uzeo abdest ostalo suho veličine nokta, pa mu je rekao: “Idi i temeljito uzmi abdest” (Muslim, 243). A u verziji koju je zabilježio Ebu Davud kaže se da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ispočetka uzme abdest. To dokazuje da je uzastopno pranje dijelova tijela tokom uzimanja abdesta uvjet njegove ispravnosti. Abdest je ibadet koji se ne može dijeliti na dijelove. Eto tako, preovladava stav onih učenjaka koji kažu da su redoslijed i uzastopnost farzovi abdesta.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeDa li je muslimanki dozvoljeno da se podvrgne operaciji povećanja grudi?
Plastične operacije ili hirurški poduhvati čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda dijele se na dvije vrste. Prva su plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih nedostataka koje su rezultat nekih bolesti (poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke), saobraćajnih iliviše
Plastične operacije ili hirurški poduhvati čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda dijele se na dvije vrste. Prva su plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih nedostataka koje su rezultat nekih bolesti (poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke), saobraćajnih ili drugih nesreća, prirodnih katastrofa, požara i slično, kao i urođenih tjelesnih nedostataka poput šestog prsta na ruci i slično. Ova vrsta plastičnih operacija dozvoljena je, jer se njome ne namjerava mijenjanje Allahovog stvaranja, koje je zabranjeno. Dokaz za njihovu dozvolu jeste hadis koji bilježe Ebu Davud, 4232, Tirmizi, 1770, i Nesai, 5161, u svojim Sunenima, a koji je šejh Albani ocijenio dobrim u djelu Irvaul-galil, 824. Naime, prenosi se da je Arfedža b. Esad, radijallahu anhu, izgubio nos u bitki El-Kulab koja se odigrala u džahilijetu, pa je ugradio srebreni nos. Srebreni nos imao je neprijatan miris pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ugradi nos od zlata.
Druga vrsta jesu plastične operacije koje imaju za cilj uljepšavanje izgleda poput: uljepšavanja nosa njegovim umanjivanjem, uljepšavanje dojki njihovim uvećavanjem ili smanjivanjem, uljepšavanje lica zatezanjem kože na licu i slično. Hirurški zahvati ove vrste nisu motivirani nuždom niti šerijatski opravdanom potrebom, nego je njihova suština mijenjanje Allahovih stvorenja shodno strastima i prohtjevima ljudi. Allah, subhanehu ve te‘ala, stvorio je neke ljude lijepim, a druge manje lijepim i zabranio je mijenjanje izgleda Svojih stvorenja čija je namjera samo dodatno uljepšavanje. Kaže Uzvišeni Allah: “Oni mimo Allaha ženskim kumirima ibadet upućuju, a ne upućuju ga drugom do šejtanu-prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!’ A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!“ (En-Nisa, 117–119) Prema tome, šejtan je taj koji naređuje da se mijenjaju Allahova stvorenja. Također, u hadisu muttefekun alejhi (Buhari i Muslim) prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, da je čuo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja. (Muhammed Muhtar Šinkiti, Ahkamul-džerahatit-tibbijje) Prema tome, nije dozvoljeno da se žena muslimanka podvrgne operaciji povećavanja grudi čiji je cilj samo dodatno uljepšavanje, a ne otklanjanje nedostatka koji je nastao zbog bolesti, udesa i slično. Ve billahi tevfik!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDa li sam obavezan odmah dati mehr ili se može odgoditi?
Ako tvoja supruga, zato što niste bili upoznati sa tim propisom, pristaje da se dogovorite oko vremena i načina isplaćivanja mehra nakon toliko vremena, to je onda stvar njene odluke. Dakle, mehr je njen hakk (pravo) i ona može odustati od njega potpuno ili odgoditi isplaćivanje shodno tome kako seviše
Ako tvoja supruga, zato što niste bili upoznati sa tim propisom, pristaje da se dogovorite oko vremena i načina isplaćivanja mehra nakon toliko vremena, to je onda stvar njene odluke. Dakle, mehr je njen hakk (pravo) i ona može odustati od njega potpuno ili odgoditi isplaćivanje shodno tome kako se dogovorite, a isto tako ona ima pravo zahtijevati da joj mehr odmah daš. Ve billahi tevfik!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeJe li dopušteno mokriti stojeći?
Dozvoljeno je mokriti stojeći pod dva uvjeta: da onaj ko to čini pouzdano zna da ga neće uprskati nečistoća, te da bude siguran u to da ljudi neće vidjeti njegovo stidno mjesto. Šejh Muhammed b. Usejmin
Dozvoljeno je mokriti stojeći pod dva uvjeta: da onaj ko to čini pouzdano zna da ga neće uprskati nečistoća, te da bude siguran u to da ljudi neće vidjeti njegovo stidno mjesto.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li dozvoljeno unijeti Mushaf u toalet?
Islamski učenjaci kažu da nije dozvoljeno unijeti Mushaf u toalet jer, kako je svima poznato, Mushaf se mora štovati i veličati, pa ne priliči da ga se unese u nečisto mjesto. A Allah je pokrovitelj uspjeha. Šejh Muhammed b. Usejmin Preuzeto sa stranice www.minber.ba
Islamski učenjaci kažu da nije dozvoljeno unijeti Mushaf u toalet jer, kako je svima poznato, Mushaf se mora štovati i veličati, pa ne priliči da ga se unese u nečisto mjesto. A Allah je pokrovitelj uspjeha.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeTreba li čovjek izgovoriti bismillu u toaletu?
Dok se nalazi u tolaetu, čovjek neće izgovoriti bismilu, nego će je “izgovoriti” u mislima. Nije utemeljeno mišljenje učenjaka koji smatraju da je izgovaranje bismile prilikom uzimanja abdesta i gusula važdib. Imam Ahmed govoraše: “U vezi s izgovaranjem bismile prilikom uzimanja abdesta ne postoji nviše
Dok se nalazi u tolaetu, čovjek neće izgovoriti bismilu, nego će je “izgovoriti” u mislima. Nije utemeljeno mišljenje učenjaka koji smatraju da je izgovaranje bismile prilikom uzimanja abdesta i gusula važdib. Imam Ahmed govoraše: “U vezi s izgovaranjem bismile prilikom uzimanja abdesta ne postoji nijedan pouzdan hadis.” Zato su Ibn Kudama, autor djela el-Mugni, i neki drugi učenjaci smatrali da je izgovaranje bismile prilikom uzimanja abdesta sunnet, a ne vadžib.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeMože li čovjek da naplaćuje usluge oplodnje stoke?
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio naplatu oplodnje. (Buhari, br. 2284, i Ahmed, br. 4630) Na osnovu ovog i drugih hadisa u sličnom značenju, islamski pravnici sve četiri mezheba zaključili su da vlasniku pastuha, bika, jarca i sl., nije dozvoviše
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio naplatu oplodnje. (Buhari, br. 2284, i Ahmed, br. 4630) Na osnovu ovog i drugih hadisa u sličnom značenju, islamski pravnici sve četiri mezheba zaključili su da vlasniku pastuha, bika, jarca i sl., nije dozvoljeno da naplaćuje uslugu oplodnje. Međutim, o pitanju iznajmljivanja mužjaka radi oplodnje, učenjaci imaju različite poglede. Većina učenjaka, hanefije, šafije i hanbelije, stanovišta su da to, isto tako, nije dozvoljeno zbog prethodnog hadisa, dok su malikije te pojedine šafije i hanbelije stanovišta da je dozvoljeno iznajmiti mužjaka radi oplodnje, ako se iznajmljuje na poznat vremenski period, poput jednog ili dva dana ili poznat broj oplodnji, kao što je dva ili tri puta. Iznajmljivanje na period dok ženka ne ostane plodna, prema ovom mišljenju, zabranjeno je zbog nejasnoće u dužini perioda najamnine. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/461, i El-Mevsuatul-fikhijetul-Kuvejtije, 30/94–95)
Zabrana iznajmljivanja životinje radi oplodnje preferirajuća je, jer spomenutim hadisom zabranjuje se svaki vid uvjetovane naknade. Hanefijski učenjak Kasani kaže: “Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je zabranio oplodnju. Ta zabrana ne može se odnositi na samu oplodnju, jer je besplatna oplodnja dozvoljena, tako znamo da se zabrana odnosi na prodaju i najamninu.” (Bedaius-sanai, 5/139)
Korisno je još naglasiti dvije stvari:
Prvo: Ako vlasnik mužjaka omogući oplodnju, bez uvjetovanja cijene, te mu vlasnik oplođene životinje zbog te usluge pokloni određenu vrijednost, dozvoljeno mu je da prihvati poklon.
Drugo: Ako vlasnik stoke nije u stanju naći onoga ko bi besplatno omogućio parenje, dozvoljeno mu je da plati tu uslugu, a grijeh je na onome ko naplaćuje.
Hanbelijski učenjak Behuti kaže: “Ako je čovjek u potrebi za tim, a ne nalazi nikoga ko bi besplatno omogućio oplodnju, dozvoljeno mu je da plati iznajmljivanje životinje, jer je to plaćanje s ciljem postizanja dozvoljene koristi za kojom postoji potreba, kao što je dozvoljeno platiti otkup zarobljenika i dati mito nasilniku kako bi se sačuvalo njegovog zla, a vlasniku mužjaka zabranjeno je uzeti naknadu, zbog u hadisu spomenute zabrane. Ako bi vlasnik mužjaka omogućio oplodnju bez prodavanja i bez prethodnog uvjetovanja te usluge, te mu se dâ poklon ili se na neki način počasti zbog toga, u tome nema smetnje, jer je učinio dobro djelo pa je dozvoljeno za to ga nagraditi.” (Keššaful-kina, 3/563) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDa li se na sedždu prvo spuštaju koljena ili ruke?
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zativiše
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zatim koljena ili obratno. Ebu Hanifa, Šafija i Ahmed, u jednoj predaji, odabrali su mišljenje da se prilikom spuštanja na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke. Imam Tirmizi, pripisujući ovo mišljenje džumhuru (velikoj većini) islamskih učenjaka, kaže: “Većina učenjaka podržava ovu praksu!” (Džamiut-Tirmizi, 2/56, hadis, br. 268), tj. da se prilikom odlaska na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke, a kada se ustaje, prvo se podignu ruke, a zatim koljena. Dokaz za ovo mišljenje jeste hadis Vaila b. Hudžra u kojem se kaže: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, odlazeći na sedždu, spušta koljena prije ruku, a kada ustaje, podiže ruke prije koljena.” (Ebu Davud, br. 838, Tirmizi, br. 268, En-Nesai, br. 1089, Ibn Madža, br. 882, i Darekutni, br. 1307) Nakon što je naveo ovaj hadis, Darekutni je rekao: “Ovaj hadis prenosi samo Jezid b. Harun od Šurejka. Od Asima b. Kulejba ne prenosi ga niko osim Šurejka, a Šurejk nije jak prenosilac u predajama koje samo on prenosi.” (Sunenud-Darekutni, 2/150) Šejh Albani, rahimehullah, također je hadis ocijenio slabim. (Miškatul-mesabih, 1/195)
Imam Malik, Evzai i mnogi drugi hadiski učenjaci preferiraju spuštanje ruku prije koljena, argumentirajući to hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas čini sedždu, neka se ne spušta kao što se spušta deva, i neka spusti ruke prije koljena.” (Bilježe Ahmed, br. 8942, Ebu Davud, br. 840, Nesai, br. 1091 i drugi) Imam Nevevi ocijenio je dobrim sened ovog hadisa, a šejh Albani vjerodostojnim. (El-Medžmu, 3/421, i Miškatul-mesabih, 1/196)
Mnogi učenjaci preferirali su postupanje po hadisu Vaila, radijallahu anhu, koji se uzima kao dokaz za prvo mišljenje, dajući mu prednost nad predajom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tvrdeći da je ta predaja kontradiktorna u svom značenju. Jedan od istaknutih učenjaka koji su odabrali prvo mišljenje, tj. da se koljena spuštaju prije ruku, jeste Ibn Kajjim, a od savremenih učenjaka Muhammed b. Salih el-Usejmin. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/215, i Eš-Šerhul-mumti, 3/110)
Rezimirajući ovo pitanje, navest ću citat Ibn Tejmijje, rahimehullah, koji potvrđuje da su oba načina prihvatljiva i ispravna, a postojeće razilaženje odnosi se na odabir boljeg i potpunijeg. Ibn Tejmijja kaže: “Učenjaci su jednoglasni u tome da je namaz dozvoljeno obavljati na svaki od dva spomenuta načina. Ako klanjač želi, spuštat će koljena prije ruku, a ako hoće, spuštat će ruke, a zatim koljena. Namaz mu je ispravan u oba slučaja, po konsenzusu učenjaka, međutim, učenjaci su se razišli u određivanju boljeg.” (Medžmuul-fetava, 22/449)
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manje