U arapskom jeziku pod zlom (ar. šerr) podrazumijeva se sve što je suprotno dobru. (Muhtarus-sihah, str. 354) Dakle, zlo je sve što pričinjava neugodnost i bol, tjelesnu ili duševnu, i sve što rezultira nesrećom. U šerijatskoj terminologiji riječ zlo koristi se u leksičkom značenju, s tim što nije suviše
U arapskom jeziku pod zlom (ar. šerr) podrazumijeva se sve što je suprotno dobru. (Muhtarus-sihah, str. 354) Dakle, zlo je sve što pričinjava neugodnost i bol, tjelesnu ili duševnu, i sve što rezultira nesrećom. U šerijatskoj terminologiji riječ zlo koristi se u leksičkom značenju, s tim što nije sužena na ovosvjetsku nesreću i bol. Zlo je, prema šerijatskim parametrima, sve što vodi Džehennemu, jer to je najveća nesreća i najveća bol.
Zbog toga se može reći da je osnovni parametar na osnovu kojeg se prepoznaje zlo upravo vjera, dok je ljudski osjećaj i razum podložan grešci u određivanju dobra i zla. Uzvišeni Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dobro su znali da se zlo nalazi u nevjerstvu i neznanju. Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kaže: “Ljudi su pitali Poslanika o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da me ne zadesi. Pitao sam ga: ‘Allahov Poslaniče, bili smo u džahilijetu (neznanju) i zlu, pa nam je Allah došao sa ovim dobrom (islamom), da li će nakon ovog dobra biti zla?’…” (Buhari, br. 3606, i Muslim, br. 1874)
Zlo, u spomenutom značenju, može se podijeliti na dvije vrste: prema Stvoritelju i prema stvorenjima.
Najveće zlo prema Stvoritelju jeste nevjerstvo i mnogoboštvo, odnosno pridruživanje Allahu sudruga. To je najveći grijeh koji Allah neće oprostiti i koji naziva velikom nepravdom: “Ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13)
Zlo prema stvorenjima višestrano je i raznoliko, a vjera svojim propisima preventivno ga sprečava i otklanja nakon što se desi. U tom značenju vjera zabranjuje ubistvo, krađu i sve oblike zlostavljanja drugih, zabranjuje blud, nemoral, laž, prevaru, pronevjeru, krivo svjedočenje, uhođenje, zavist, kocku, alkohol i sve drugo što vodi nepravdi i tjelesnom, materijalnom ili moralnom zlostavljanju drugih.
Ovdje se možemo zapitati zbog čega uopće Stvoritelj, koji svim vlada i upravlja, dozvoljava da postoji zlo, kada je u stanju iskorijeniti ga i uništiti?
Jedan od šest imanskih šarta ili temeljnih osnova vjere jeste ubjeđenje da sve što biva na Zemlji ili nebu, dobro ili zlo, biva isključivo Božijom voljom i Božijim određenjem. Ništa se ne može desiti ako to Allah ne želi. On je Apsolutni Gospodar koji svim vlada, u Njegovoj vlasti ne dešava se ništa bez Njegove dozvole.
S druge strane, vjernik zna da je Uzvišeni Allah mudar u Svojoj odredbi i stvaranju i da ništa ne stvara i ne čini bez cilja i smisla. Također zna da Božansku mudrost ljudski razum nije u stanju obuhvatiti, a ponekad ni prepoznati.
Allahova mudrost iziskuje stvaranje suprotnosti: stvorio je meleke i šejtane, noć i dan, dobro i zlo, lijepo i ružno, učinio je da među ljudima postoje razlike u izgledu, umu, bogatstvu, snazi i sl. Postojanje tih razlika i suprotnosti preduvjet je ostvarenja Allahove odredbe da život na Zemlji bude kuća ispita i iskušenja, na osnovu kojeg će se razdvojiti vjernici od nevjernika. Svevišnji Allah kaže: “Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi; Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.” (El-Insan, 1–2) Rekao je: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.” (El-Mulk, 2) Kada ne bi postojalo zlo ili mogućnost da se zlo čini, iskušenje ne bi bilo moguće, jer postojalo bi samo dobro i drugog izbora ne bi bilo. Postojanje zla također je neophodno da bi se prepoznalo dobro, jer stvari se prepoznaju po suprotnosti. Uz to, čovjek će uložiti trud u borbi protiv zla, na osnovu kojeg će potvrditi svoju iskrenost u vjeri, a ljudi će se podijeliti na Allahovu skupinu i šejtanovu skupinu.
S obzirom na to da je život na Zemlji “ispitni poligon”, na njemu postoje mnoge prepreke od kojih su zlo i nepravda, a ostvarenje potpune pravde i uništenje zla, Uzvišeni Allah odložio je za budući, vječni život. Na ovom svijetu Uzvišeni Allah daje vremena zlikovcima i nevjernicima, ali ne zaboravlja njihova djela. Rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.” (Ibrahim, 42)
Vjernik je ubijeđen da je Allah znan i pravedan, da sve što čini i stvara ima svoj cilj, svejedno prepoznao mudrost Allahove odredbe ili ne. Stoga je vjernik predan Allahu, prihvata Njegovu odredbu i o Njemu lijepo misli, dok nevjernik sumnja, poriče, suprotstavlja se Allahovoj odredbi i o Allahu loše misli.
Namazi obavljeni na takav način ne smatraju se propuštenim namazima, jer ko uspije klanjati jedan rekat nekog namaza prije nego što nastupi namasko vrijeme drugog namaza, računa se da je obavio taj namaz. Dokaz za to jeste hadis muttefekun alejhi (Buhari, 580, i Muslim, 1401) koji se prenosi od Ebuviše
Namazi obavljeni na takav način ne smatraju se propuštenim namazima, jer ko uspije klanjati jedan rekat nekog namaza prije nego što nastupi namasko vrijeme drugog namaza, računa se da je obavio taj namaz. Dokaz za to jeste hadis muttefekun alejhi (Buhari, 580, i Muslim, 1401) koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prispije na jedan rekat nekog namaza, prispio je na namaz.” Prema tome, nisi dužna naklanjati namaze. Ve billahi tevfik!
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve Allahove dobre robove. Hadž je dužan obaviti samo onaj musliman koji za to ima mogućnost. Rekao je Svemogući Allah: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaviše
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve Allahove dobre robove. Hadž je dužan obaviti samo onaj musliman koji za to ima mogućnost. Rekao je Svemogući Allah: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” (Ali Imran, 97)
Onaj ko nije u mogućnosti obaviti hadž, a to iskreno želi, Allah će ga nagraditi za njegovu namjeru. Rekao je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada se približio Medini vraćajući se iz pohoda na Tebuk: “Doista u Medini ima ljudi, nikuda niste hodili, niti ste ijednu dolinu pregazili, a da nisu bili s vama!” Prisutni su upitali: “Allahov Poslaniče, a cijelo su vrijeme u Medini?” “U Medini su, opravdano su izostali.” (Buhari, br. 4423, i Muslim, br. 5041) Dakle, za iskren nijet se već ima nagrada i nije potrebno, kako bi se otišlo na hadž, zapadati u sumnjive stvari, kao što je rad na crno uz primanje socijale, jer to zemlja koja vam daje socijalu zabranjuje, a sve što nije u suprotnosti sa šerijatom, i ima za cilj uspostavljanje pravde i donosi korist, treba se poštovati, u što spadaju i uvjeti dobivanja socijalne pomoći.
Dakle, onome ko je u mogućnosti preče je da se osloni na vlastitu zaradu, jer “gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje (ona koja uzima)!”, kao što je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem (Buhari, br. 1427, i Muslim br. 2432), i, također je rekao: “Niko nikada nije jeo bolju hranu od hrane koju zaradi svojim rukama, i doista je Allahov poslanik Davud, alejhis-selam, jeo od onoga što je zarađivao svojim rukama.” (Buhari, br. 2072) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Mehr na koji je muž pristao prilikom sklapanja braka jeste dug koji je obavezan ispoštovati. Dužnik koji nije u stanju vratiti dug ne prisiljava se da se zadužuje kod drugih kako bi prvima vratio dug, jer vlasnik duga dužan je odgoditi rok vraćanja ukoliko dužnik nije u stanju vratiti dug, kao što nviše
Mehr na koji je muž pristao prilikom sklapanja braka jeste dug koji je obavezan ispoštovati. Dužnik koji nije u stanju vratiti dug ne prisiljava se da se zadužuje kod drugih kako bi prvima vratio dug, jer vlasnik duga dužan je odgoditi rok vraćanja ukoliko dužnik nije u stanju vratiti dug, kao što na to upućuje ajet: “A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.” (El-Bekara, 280)
Fikhsko pravilo: “Šteta se ne otklanja istom štetom”, primjenjuje se na spomenuto stanje, jer rješavanjem duga prema supruzi pozajmicom ulazi se u drugi dug, koji se isto tako mora vratiti. To sve skupa ukazuje na to da se u spomenutoj situaciji nije opravdano zadužiti. Preporučuje se opreznost i suzdržanost kada je u pitanju prihvatanje duga, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se Allahu od toga da ga nadvlada dug (Nesai, br. 5475, hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija; vidjeti: Sahihu ve daifu Suneni Nesai), a čovjeku koji se htio oženiti, a nije imao ni prsten od gvožđa kako bi ga dao kao mehr, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ukazao na pozajmicu, nego je odredio da mu mehr bude ono što posjeduje, tj. kur’anski ajeti koje je znao napamet. (Buhari, br. 5029, i Muslim, br. 3553) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Pilule za odgađanje mjesečnog ciklusa dozvoljeno je koristiti radi spomenutog, ukoliko neće prouzrokovati negativne zdravstvene posljedice. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 5/400) Ipak, ako nema stvarne potrebe za njima, bolje ih je izbjegavati, jer pojava ciklusa je prirodna, a kadviše
Pilule za odgađanje mjesečnog ciklusa dozvoljeno je koristiti radi spomenutog, ukoliko neće prouzrokovati negativne zdravstvene posljedice. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 5/400) Ipak, ako nema stvarne potrebe za njima, bolje ih je izbjegavati, jer pojava ciklusa je prirodna, a kada nešto što je prirodno bude vještački spriječeno, može uzrokovati određene poremećaje u tijelu, jer takve pilule prave poremećaj u vremenu ciklusa, te žena ostaje u sumnji u pogledu svoje čistoće, namaza i drugih propisa vezanih za to. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Za vrijeme putovanja putniku je dozvoljeno spajanje podne-namaza sa ikindijom ili akšama sa jacijom u prvom ili drugom namaskom vremenu, shodno njegovoj potrebi. Ako se putnik približio svom odredištu, bolje je da klanja namaz koji je nastupio, a da sljedeći namaz klanja kada stigne kući, upotpunjujviše
Za vrijeme putovanja putniku je dozvoljeno spajanje podne-namaza sa ikindijom ili akšama sa jacijom u prvom ili drugom namaskom vremenu, shodno njegovoj potrebi. Ako se putnik približio svom odredištu, bolje je da klanja namaz koji je nastupio, a da sljedeći namaz klanja kada stigne kući, upotpunjujući broj rekata. Ipak, u spomenutom slučaju dozvoljeno je i spojiti namaze, jer propisi putnika važe tokom cijelog putovanja. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 6/425)
Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odmarao za vrijeme putovanja, a zatim kretao prije nastupanja namaskog vremena, prakticirao je da odgodi prvi namaz te bi ga klanjao u vremenu drugog namaza zajedno s njim, a ako bi kretao, a nastupilo je namasko vrijeme, klanjao bi oba namaza zajedno u vremenu prvog namaza. (Vidjeti: Ahmed, Musned, br. 22147, Ebu Davud, Sunen, br. 1220, i Tirmizi, Džami‘u, br. 553. Hadis je vjerodostojan, vidjeti: Ebu Davud, Sahih, br. 1106, Nasiruddin Albani) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Ako je poznato da ezan nije proučen, trebalo je prvo proučiti ezan, tako bi ostali koji imaju namjeru klanjati u toj džamiji došli na vrijeme i klanjali bi zajedno. S obzirom na to da je vrijeme namaza već bilo nastupilo, namaz koji ste obavili je ispravan. U slučaju da ste ostali u džamiji dok su pviše
Ako je poznato da ezan nije proučen, trebalo je prvo proučiti ezan, tako bi ostali koji imaju namjeru klanjati u toj džamiji došli na vrijeme i klanjali bi zajedno.
S obzirom na to da je vrijeme namaza već bilo nastupilo, namaz koji ste obavili je ispravan. U slučaju da ste ostali u džamiji dok su prisutni klanjali, bilo bi pohvalno da ste klanjali zajedno s njima nijeteći dobrovoljni namaz. Allah najbolje zna!
Ukoliko je dijete u stvarnoj opasnosti da se povrijedi, a klanjač je u mogućnosti da to spriječi, obavezan je prekinuti namaz i učiniti što je potrebno da ga spasi, jer spasiti dijete od povrede obaveza je koja se neće ostvariti ako se nastavi namaz, a namaz je moguće obaviti nakon što se spasi dijeviše
Ukoliko je dijete u stvarnoj opasnosti da se povrijedi, a klanjač je u mogućnosti da to spriječi, obavezan je prekinuti namaz i učiniti što je potrebno da ga spasi, jer spasiti dijete od povrede obaveza je koja se neće ostvariti ako se nastavi namaz, a namaz je moguće obaviti nakon što se spasi dijete. Na dozvolu kretanja u namazu ili njegovog prekidanja kada za tim postoji stvarna potreba ukazuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ubijajte dvije crne životinje, zmiju i škorpiju, kada ste u namazu.” (Ebu Davud, br. 921, hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija)
Poznati učenjak hanefijskog mezheba Ibn Abidin, rahimehullah, kazao je: “Kada klanjač čuje nekoga da doziva u pomoć, makar se pozivom ne obraćao direktno njemu, ili se radilo o strancu, pa i ako ne zna šta ga je snašlo, ili zna a u mogućnosti je da mu pomogne, prekinut će namaz, bez obzira radilo se o farzu ili o nekom drugom namazu.” (Hašijetu Ibni Abidin, 2/51) Ako je moguće otkloniti opasnost jednostavnim pokretima bez okretanja od Kible, nema potrebe za prekidanjem namaza, nego će se učiniti što je potrebno da se otkloni opasnost, nakon čega će se namaz nastaviti. Ako su pak neophodni veći pokreti, onda će se prekinuti namaz te nakon otklanjanja opasnosti ponovo klanjati. Namaz se prekida samim nijetom prekidanja namaza i ne predaje se selam, jer vrijeme predaje selama jeste nakon što se upotpuni namaz, i nije poznat dokaz koji upućuje na propisanost selama prilikom prekidanja namaza. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Kako postupiti u spomenutoj situaciji zavisi od stvarnog stanja i okolnosti: ako je umrla osoba bila toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahviše
Kako postupiti u spomenutoj situaciji zavisi od stvarnog stanja i okolnosti: ako je umrla osoba bila toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.” (Et-Tevba, 84) Uz to, sastavni dio dženaze jeste dova, a za nevjernika nije dozvoljeno tražiti oprosta, kao što na to upućuje ajet: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” (Et-Tevba, 113)
Ako se, pak, pripisuje islamu, ali ostavlja namaz poričući njegovu obavezu, isto tako je nevjernik i ne smije mu se klanjati dženaza, osim ako se radi o osobi koja nije mogla saznati istinu o ovom pitanju. (Vidjeti: El-Mugni, 3/351)
Ali, ako se ubraja u muslimane, a ostavlja namaz iz nemara, onda o pitanju nevjerstva takve osobe učenjaci imaju različita mišljenja. Većina učenjaka smatra da takva osoba ne izlazi iz islama, nego se tretira velikim grješnikom i prema tome ima status muslimana te joj se klanja dženaza, ukopava se u muslimanskom mezarju, nasljeđuje se i sl. Prema drugom mišljenju, osoba koja ostavlja namaz iz nemara smatra se nevjernikom. Ovo je mišljenje potkrijepljeno jasnim šerijatskim dokazima, poput hadisa: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), tj. ono što čovjeka sprečava da ne bude nevjernik jeste namaz, pa kada ga ostavi, nestaje prepreke između njega i širka i nevjerstva. Prema ovom mišljenju, takvome nije dozvoljeno klanjati dženazu. Pored toga, ispravno je postupati po slabijem mišljenju ukoliko postupanje po preferirajućem mišljenju uzrokuje negativne i neželjene posljedice.
Dakle, ako prevladava mišljenje da će odbijanje klanjanja dženaze osobi koja ne klanja iz nemara izazvati neželjene posljedice, poput svađe, nereda i kidanja rodbinskih veza, onda je preče klanjati joj dženazu. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ upućuje, pohvalno, međutim, može se klanjati istihara u pogledu toga da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl.više
Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ upućuje, pohvalno, međutim, može se klanjati istihara u pogledu toga da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl. Što se tiče djela koja su obavezna ili zabranjena, za njih se ne klanja istihara jer se obavezna djela moraju činiti, a zabranjena se moraju ostaviti.
Istihara se klanja tako da se klanjaju dva rekata nafile, a zatim se dovi. Na to upućuje hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihari u svim stvarima kao što nas je poučavao suri iz Kur’ana, i govorio je: ‘Kada neko od vas namjerava da nešto uradi, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka kaže: Allahu, Tvojim znanjem tražim od Tebe pravilan izbor, Tvojom moći tražim od Tebe sposobnost, tražim od Tebe iz Tvoje velike dobrote, jer Ti možeš, a ja ne mogu, Ti znaš, a ja ne znam i Ti dobro poznaješ skriveno. Allahu, ako znaš da je u ovom djelu dobro po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odredi mi to djelo i olakšaj mi ga, a zatim mi u njemu podari bereketa. A ako znaš da je u tom djelu zlo po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odvrati ga od mene i odvrati mene od njega i odredi mi dobro gdje god bilo, a zatim me učini njime zadovoljnim. Rekao je: i spomene svoju potrebu.’” (Buhari, br. 6382)
Dova se može učiti prije predaje selama u namazu ili nakon selama, a bolje je doviti prije predaje selama. Definitivnu odluku ne treba donijeti prije istihare, nego se klanja istihara i traži se od Allaha da nas uputi na ono što je ispravno, a uzroke koje smo u stanju poduzeti, kao što je traženje savjeta od osoba čiji je savjet koristan, nećemo zanemariti, pa kada stvar postane jasna ili prevlada određeno mišljenje, tada se pristupi realiziranju djela. Prema tome, istihara nije “namaz želja”, nego se klanja kada se nađemo u nedoumici u pogledu određenog dozvoljenog ili pohvalnog djela. Što se tiče želja, dovom ćemo se obratiti našem Gospodaru za bilo kakvu potrebu i želju u granicama halala. Onoga ko klanja istiharu, a ostavlja obavezne namaze, potrebno je podučiti i ukazati mu na neispravnost takvog postupka, jer istihara je nafila, a redovni namazi su stub vjere i najbitniji rukn islama nakon šehadeta.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), a Omer, radijallahu anhu, , nakon što je uboden i dok mu je krv iz rane lila, govorio je na samrti: “Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!” (Lalikai, Šerhu usul, 4/85) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Šta islam kaže o zlu, kako ga definira i zbog čega postoji, s obzirom da je to najveći problem čovječanstva?
U arapskom jeziku pod zlom (ar. šerr) podrazumijeva se sve što je suprotno dobru. (Muhtarus-sihah, str. 354) Dakle, zlo je sve što pričinjava neugodnost i bol, tjelesnu ili duševnu, i sve što rezultira nesrećom. U šerijatskoj terminologiji riječ zlo koristi se u leksičkom značenju, s tim što nije suviše
U arapskom jeziku pod zlom (ar. šerr) podrazumijeva se sve što je suprotno dobru. (Muhtarus-sihah, str. 354) Dakle, zlo je sve što pričinjava neugodnost i bol, tjelesnu ili duševnu, i sve što rezultira nesrećom. U šerijatskoj terminologiji riječ zlo koristi se u leksičkom značenju, s tim što nije sužena na ovosvjetsku nesreću i bol. Zlo je, prema šerijatskim parametrima, sve što vodi Džehennemu, jer to je najveća nesreća i najveća bol.
Zbog toga se može reći da je osnovni parametar na osnovu kojeg se prepoznaje zlo upravo vjera, dok je ljudski osjećaj i razum podložan grešci u određivanju dobra i zla. Uzvišeni Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dobro su znali da se zlo nalazi u nevjerstvu i neznanju. Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kaže: “Ljudi su pitali Poslanika o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da me ne zadesi. Pitao sam ga: ‘Allahov Poslaniče, bili smo u džahilijetu (neznanju) i zlu, pa nam je Allah došao sa ovim dobrom (islamom), da li će nakon ovog dobra biti zla?’…” (Buhari, br. 3606, i Muslim, br. 1874)
Zlo, u spomenutom značenju, može se podijeliti na dvije vrste: prema Stvoritelju i prema stvorenjima.
Najveće zlo prema Stvoritelju jeste nevjerstvo i mnogoboštvo, odnosno pridruživanje Allahu sudruga. To je najveći grijeh koji Allah neće oprostiti i koji naziva velikom nepravdom: “Ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13)
Zlo prema stvorenjima višestrano je i raznoliko, a vjera svojim propisima preventivno ga sprečava i otklanja nakon što se desi. U tom značenju vjera zabranjuje ubistvo, krađu i sve oblike zlostavljanja drugih, zabranjuje blud, nemoral, laž, prevaru, pronevjeru, krivo svjedočenje, uhođenje, zavist, kocku, alkohol i sve drugo što vodi nepravdi i tjelesnom, materijalnom ili moralnom zlostavljanju drugih.
Ovdje se možemo zapitati zbog čega uopće Stvoritelj, koji svim vlada i upravlja, dozvoljava da postoji zlo, kada je u stanju iskorijeniti ga i uništiti?
Jedan od šest imanskih šarta ili temeljnih osnova vjere jeste ubjeđenje da sve što biva na Zemlji ili nebu, dobro ili zlo, biva isključivo Božijom voljom i Božijim određenjem. Ništa se ne može desiti ako to Allah ne želi. On je Apsolutni Gospodar koji svim vlada, u Njegovoj vlasti ne dešava se ništa bez Njegove dozvole.
S druge strane, vjernik zna da je Uzvišeni Allah mudar u Svojoj odredbi i stvaranju i da ništa ne stvara i ne čini bez cilja i smisla. Također zna da Božansku mudrost ljudski razum nije u stanju obuhvatiti, a ponekad ni prepoznati.
Allahova mudrost iziskuje stvaranje suprotnosti: stvorio je meleke i šejtane, noć i dan, dobro i zlo, lijepo i ružno, učinio je da među ljudima postoje razlike u izgledu, umu, bogatstvu, snazi i sl. Postojanje tih razlika i suprotnosti preduvjet je ostvarenja Allahove odredbe da život na Zemlji bude kuća ispita i iskušenja, na osnovu kojeg će se razdvojiti vjernici od nevjernika. Svevišnji Allah kaže: “Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi; Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.” (El-Insan, 1–2) Rekao je: “Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.” (El-Mulk, 2) Kada ne bi postojalo zlo ili mogućnost da se zlo čini, iskušenje ne bi bilo moguće, jer postojalo bi samo dobro i drugog izbora ne bi bilo. Postojanje zla također je neophodno da bi se prepoznalo dobro, jer stvari se prepoznaju po suprotnosti. Uz to, čovjek će uložiti trud u borbi protiv zla, na osnovu kojeg će potvrditi svoju iskrenost u vjeri, a ljudi će se podijeliti na Allahovu skupinu i šejtanovu skupinu.
S obzirom na to da je život na Zemlji “ispitni poligon”, na njemu postoje mnoge prepreke od kojih su zlo i nepravda, a ostvarenje potpune pravde i uništenje zla, Uzvišeni Allah odložio je za budući, vječni život. Na ovom svijetu Uzvišeni Allah daje vremena zlikovcima i nevjernicima, ali ne zaboravlja njihova djela. Rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.” (Ibrahim, 42)
Vjernik je ubijeđen da je Allah znan i pravedan, da sve što čini i stvara ima svoj cilj, svejedno prepoznao mudrost Allahove odredbe ili ne. Stoga je vjernik predan Allahu, prihvata Njegovu odredbu i o Njemu lijepo misli, dok nevjernik sumnja, poriče, suprotstavlja se Allahovoj odredbi i o Allahu loše misli.
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je validan namaz klanjan na isteku njegovog vremena?
Namazi obavljeni na takav način ne smatraju se propuštenim namazima, jer ko uspije klanjati jedan rekat nekog namaza prije nego što nastupi namasko vrijeme drugog namaza, računa se da je obavio taj namaz. Dokaz za to jeste hadis muttefekun alejhi (Buhari, 580, i Muslim, 1401) koji se prenosi od Ebuviše
Namazi obavljeni na takav način ne smatraju se propuštenim namazima, jer ko uspije klanjati jedan rekat nekog namaza prije nego što nastupi namasko vrijeme drugog namaza, računa se da je obavio taj namaz. Dokaz za to jeste hadis muttefekun alejhi (Buhari, 580, i Muslim, 1401) koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prispije na jedan rekat nekog namaza, prispio je na namaz.” Prema tome, nisi dužna naklanjati namaze. Ve billahi tevfik!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je dozvoljeno, uz primanje socijale, raditi na crno u svrhu prikupljanja sredstava za odlazak na hadž?
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve Allahove dobre robove. Hadž je dužan obaviti samo onaj musliman koji za to ima mogućnost. Rekao je Svemogući Allah: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaviše
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve Allahove dobre robove. Hadž je dužan obaviti samo onaj musliman koji za to ima mogućnost. Rekao je Svemogući Allah: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” (Ali Imran, 97)
Onaj ko nije u mogućnosti obaviti hadž, a to iskreno želi, Allah će ga nagraditi za njegovu namjeru. Rekao je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada se približio Medini vraćajući se iz pohoda na Tebuk: “Doista u Medini ima ljudi, nikuda niste hodili, niti ste ijednu dolinu pregazili, a da nisu bili s vama!” Prisutni su upitali: “Allahov Poslaniče, a cijelo su vrijeme u Medini?” “U Medini su, opravdano su izostali.” (Buhari, br. 4423, i Muslim, br. 5041) Dakle, za iskren nijet se već ima nagrada i nije potrebno, kako bi se otišlo na hadž, zapadati u sumnjive stvari, kao što je rad na crno uz primanje socijale, jer to zemlja koja vam daje socijalu zabranjuje, a sve što nije u suprotnosti sa šerijatom, i ima za cilj uspostavljanje pravde i donosi korist, treba se poštovati, u što spadaju i uvjeti dobivanja socijalne pomoći.
Dakle, onome ko je u mogućnosti preče je da se osloni na vlastitu zaradu, jer “gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje (ona koja uzima)!”, kao što je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem (Buhari, br. 1427, i Muslim br. 2432), i, također je rekao: “Niko nikada nije jeo bolju hranu od hrane koju zaradi svojim rukama, i doista je Allahov poslanik Davud, alejhis-selam, jeo od onoga što je zarađivao svojim rukama.” (Buhari, br. 2072) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeŠta da radim ako ne mogu isplatiti mehr?
Mehr na koji je muž pristao prilikom sklapanja braka jeste dug koji je obavezan ispoštovati. Dužnik koji nije u stanju vratiti dug ne prisiljava se da se zadužuje kod drugih kako bi prvima vratio dug, jer vlasnik duga dužan je odgoditi rok vraćanja ukoliko dužnik nije u stanju vratiti dug, kao što nviše
Mehr na koji je muž pristao prilikom sklapanja braka jeste dug koji je obavezan ispoštovati. Dužnik koji nije u stanju vratiti dug ne prisiljava se da se zadužuje kod drugih kako bi prvima vratio dug, jer vlasnik duga dužan je odgoditi rok vraćanja ukoliko dužnik nije u stanju vratiti dug, kao što na to upućuje ajet: “A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.” (El-Bekara, 280)
Fikhsko pravilo: “Šteta se ne otklanja istom štetom”, primjenjuje se na spomenuto stanje, jer rješavanjem duga prema supruzi pozajmicom ulazi se u drugi dug, koji se isto tako mora vratiti. To sve skupa ukazuje na to da se u spomenutoj situaciji nije opravdano zadužiti. Preporučuje se opreznost i suzdržanost kada je u pitanju prihvatanje duga, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se Allahu od toga da ga nadvlada dug (Nesai, br. 5475, hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija; vidjeti: Sahihu ve daifu Suneni Nesai), a čovjeku koji se htio oženiti, a nije imao ni prsten od gvožđa kako bi ga dao kao mehr, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ukazao na pozajmicu, nego je odredio da mu mehr bude ono što posjeduje, tj. kur’anski ajeti koje je znao napamet. (Buhari, br. 5029, i Muslim, br. 3553) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDa li je ženama dozvoljeno koristiti pilule za odgađanje hajza kako bi na hadžu mogle obavljati sve obrede koje inače žena u hajzu ne može da obavlja?
Pilule za odgađanje mjesečnog ciklusa dozvoljeno je koristiti radi spomenutog, ukoliko neće prouzrokovati negativne zdravstvene posljedice. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 5/400) Ipak, ako nema stvarne potrebe za njima, bolje ih je izbjegavati, jer pojava ciklusa je prirodna, a kadviše
Pilule za odgađanje mjesečnog ciklusa dozvoljeno je koristiti radi spomenutog, ukoliko neće prouzrokovati negativne zdravstvene posljedice. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 5/400) Ipak, ako nema stvarne potrebe za njima, bolje ih je izbjegavati, jer pojava ciklusa je prirodna, a kada nešto što je prirodno bude vještački spriječeno, može uzrokovati određene poremećaje u tijelu, jer takve pilule prave poremećaj u vremenu ciklusa, te žena ostaje u sumnji u pogledu svoje čistoće, namaza i drugih propisa vezanih za to. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li mi je dozvoljeno spojiti ikindiju sa podne-namazom, iako znam da ću doći kući prije nastupanja ikindijskog vremena?
Za vrijeme putovanja putniku je dozvoljeno spajanje podne-namaza sa ikindijom ili akšama sa jacijom u prvom ili drugom namaskom vremenu, shodno njegovoj potrebi. Ako se putnik približio svom odredištu, bolje je da klanja namaz koji je nastupio, a da sljedeći namaz klanja kada stigne kući, upotpunjujviše
Za vrijeme putovanja putniku je dozvoljeno spajanje podne-namaza sa ikindijom ili akšama sa jacijom u prvom ili drugom namaskom vremenu, shodno njegovoj potrebi. Ako se putnik približio svom odredištu, bolje je da klanja namaz koji je nastupio, a da sljedeći namaz klanja kada stigne kući, upotpunjujući broj rekata. Ipak, u spomenutom slučaju dozvoljeno je i spojiti namaze, jer propisi putnika važe tokom cijelog putovanja. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 6/425)
Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odmarao za vrijeme putovanja, a zatim kretao prije nastupanja namaskog vremena, prakticirao je da odgodi prvi namaz te bi ga klanjao u vremenu drugog namaza zajedno s njim, a ako bi kretao, a nastupilo je namasko vrijeme, klanjao bi oba namaza zajedno u vremenu prvog namaza. (Vidjeti: Ahmed, Musned, br. 22147, Ebu Davud, Sunen, br. 1220, i Tirmizi, Džami‘u, br. 553. Hadis je vjerodostojan, vidjeti: Ebu Davud, Sahih, br. 1106, Nasiruddin Albani) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeAKo sam klanjao prije džemata, moram li klanjati i sa džematom ponovo?
Ako je poznato da ezan nije proučen, trebalo je prvo proučiti ezan, tako bi ostali koji imaju namjeru klanjati u toj džamiji došli na vrijeme i klanjali bi zajedno. S obzirom na to da je vrijeme namaza već bilo nastupilo, namaz koji ste obavili je ispravan. U slučaju da ste ostali u džamiji dok su pviše
Ako je poznato da ezan nije proučen, trebalo je prvo proučiti ezan, tako bi ostali koji imaju namjeru klanjati u toj džamiji došli na vrijeme i klanjali bi zajedno.
S obzirom na to da je vrijeme namaza već bilo nastupilo, namaz koji ste obavili je ispravan. U slučaju da ste ostali u džamiji dok su prisutni klanjali, bilo bi pohvalno da ste klanjali zajedno s njima nijeteći dobrovoljni namaz. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeDa li je dozvoljeno prekinuti namaz ako je dijete u opasnosti da se povrijedi?
Ukoliko je dijete u stvarnoj opasnosti da se povrijedi, a klanjač je u mogućnosti da to spriječi, obavezan je prekinuti namaz i učiniti što je potrebno da ga spasi, jer spasiti dijete od povrede obaveza je koja se neće ostvariti ako se nastavi namaz, a namaz je moguće obaviti nakon što se spasi dijeviše
Ukoliko je dijete u stvarnoj opasnosti da se povrijedi, a klanjač je u mogućnosti da to spriječi, obavezan je prekinuti namaz i učiniti što je potrebno da ga spasi, jer spasiti dijete od povrede obaveza je koja se neće ostvariti ako se nastavi namaz, a namaz je moguće obaviti nakon što se spasi dijete. Na dozvolu kretanja u namazu ili njegovog prekidanja kada za tim postoji stvarna potreba ukazuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ubijajte dvije crne životinje, zmiju i škorpiju, kada ste u namazu.” (Ebu Davud, br. 921, hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija)
Poznati učenjak hanefijskog mezheba Ibn Abidin, rahimehullah, kazao je: “Kada klanjač čuje nekoga da doziva u pomoć, makar se pozivom ne obraćao direktno njemu, ili se radilo o strancu, pa i ako ne zna šta ga je snašlo, ili zna a u mogućnosti je da mu pomogne, prekinut će namaz, bez obzira radilo se o farzu ili o nekom drugom namazu.” (Hašijetu Ibni Abidin, 2/51) Ako je moguće otkloniti opasnost jednostavnim pokretima bez okretanja od Kible, nema potrebe za prekidanjem namaza, nego će se učiniti što je potrebno da se otkloni opasnost, nakon čega će se namaz nastaviti. Ako su pak neophodni veći pokreti, onda će se prekinuti namaz te nakon otklanjanja opasnosti ponovo klanjati. Namaz se prekida samim nijetom prekidanja namaza i ne predaje se selam, jer vrijeme predaje selama jeste nakon što se upotpuni namaz, i nije poznat dokaz koji upućuje na propisanost selama prilikom prekidanja namaza. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeKako postupiti kad preseli neko iz porodice ko nije klanjao i ko je bio vrlo daleko od islama?
Kako postupiti u spomenutoj situaciji zavisi od stvarnog stanja i okolnosti: ako je umrla osoba bila toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahviše
Kako postupiti u spomenutoj situaciji zavisi od stvarnog stanja i okolnosti: ako je umrla osoba bila toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.” (Et-Tevba, 84) Uz to, sastavni dio dženaze jeste dova, a za nevjernika nije dozvoljeno tražiti oprosta, kao što na to upućuje ajet: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” (Et-Tevba, 113)
Ako se, pak, pripisuje islamu, ali ostavlja namaz poričući njegovu obavezu, isto tako je nevjernik i ne smije mu se klanjati dženaza, osim ako se radi o osobi koja nije mogla saznati istinu o ovom pitanju. (Vidjeti: El-Mugni, 3/351)
Ali, ako se ubraja u muslimane, a ostavlja namaz iz nemara, onda o pitanju nevjerstva takve osobe učenjaci imaju različita mišljenja. Većina učenjaka smatra da takva osoba ne izlazi iz islama, nego se tretira velikim grješnikom i prema tome ima status muslimana te joj se klanja dženaza, ukopava se u muslimanskom mezarju, nasljeđuje se i sl. Prema drugom mišljenju, osoba koja ostavlja namaz iz nemara smatra se nevjernikom. Ovo je mišljenje potkrijepljeno jasnim šerijatskim dokazima, poput hadisa: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), tj. ono što čovjeka sprečava da ne bude nevjernik jeste namaz, pa kada ga ostavi, nestaje prepreke između njega i širka i nevjerstva. Prema ovom mišljenju, takvome nije dozvoljeno klanjati dženazu. Pored toga, ispravno je postupati po slabijem mišljenju ukoliko postupanje po preferirajućem mišljenju uzrokuje negativne i neželjene posljedice.
Dakle, ako prevladava mišljenje da će odbijanje klanjanja dženaze osobi koja ne klanja iz nemara izazvati neželjene posljedice, poput svađe, nereda i kidanja rodbinskih veza, onda je preče klanjati joj dženazu. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeŠta je istihara-namaz, je li to namaz želja, i da li istiharu može klanjati i osoba koja ne klanja redovne namaze?
Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ upućuje, pohvalno, međutim, može se klanjati istihara u pogledu toga da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl.više
Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ upućuje, pohvalno, međutim, može se klanjati istihara u pogledu toga da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl. Što se tiče djela koja su obavezna ili zabranjena, za njih se ne klanja istihara jer se obavezna djela moraju činiti, a zabranjena se moraju ostaviti.
Istihara se klanja tako da se klanjaju dva rekata nafile, a zatim se dovi. Na to upućuje hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihari u svim stvarima kao što nas je poučavao suri iz Kur’ana, i govorio je: ‘Kada neko od vas namjerava da nešto uradi, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka kaže: Allahu, Tvojim znanjem tražim od Tebe pravilan izbor, Tvojom moći tražim od Tebe sposobnost, tražim od Tebe iz Tvoje velike dobrote, jer Ti možeš, a ja ne mogu, Ti znaš, a ja ne znam i Ti dobro poznaješ skriveno. Allahu, ako znaš da je u ovom djelu dobro po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odredi mi to djelo i olakšaj mi ga, a zatim mi u njemu podari bereketa. A ako znaš da je u tom djelu zlo po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odvrati ga od mene i odvrati mene od njega i odredi mi dobro gdje god bilo, a zatim me učini njime zadovoljnim. Rekao je: i spomene svoju potrebu.’” (Buhari, br. 6382)
Dova se može učiti prije predaje selama u namazu ili nakon selama, a bolje je doviti prije predaje selama. Definitivnu odluku ne treba donijeti prije istihare, nego se klanja istihara i traži se od Allaha da nas uputi na ono što je ispravno, a uzroke koje smo u stanju poduzeti, kao što je traženje savjeta od osoba čiji je savjet koristan, nećemo zanemariti, pa kada stvar postane jasna ili prevlada određeno mišljenje, tada se pristupi realiziranju djela. Prema tome, istihara nije “namaz želja”, nego se klanja kada se nađemo u nedoumici u pogledu određenog dozvoljenog ili pohvalnog djela. Što se tiče želja, dovom ćemo se obratiti našem Gospodaru za bilo kakvu potrebu i želju u granicama halala. Onoga ko klanja istiharu, a ostavlja obavezne namaze, potrebno je podučiti i ukazati mu na neispravnost takvog postupka, jer istihara je nafila, a redovni namazi su stub vjere i najbitniji rukn islama nakon šehadeta.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), a Omer, radijallahu anhu, , nakon što je uboden i dok mu je krv iz rane lila, govorio je na samrti: “Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!” (Lalikai, Šerhu usul, 4/85) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manje