Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge skraćivaleviše
Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge skraćivale su svoje kose tako da bi bile poput vefre.” (Muslim, br. 320) U komentaru ovog hadisa navodi se da je vefra kosa koja malo prelazi ramena, ili po drugom mišljenju, to je kosa odsječena tako da dopire do donjeg dijela ušiju. (Nevevijev komentar Muslima, 4/4)
Dakle, frizerski je posao u osnovi dozvoljen, međutim, često je protkan zabranjenim i sumnjivim stvarima, naročito u našem savremenom vremenu. Većina posjetiteljki salona ne vodi računa o halalu, haramu i granicama koje je šerijat postavio, što znači da će frizerka nerijetko biti u situaciji da se od nje traži da uradi nešto od onoga što vjera zabranjuje, kao, naprimjer, da ženama pravi kratke frizure koje su svojstvene muškarcima, ili druge frizure koje su svojstvene nemoralnim osobama, nevjernicima ili fasicima. Od frizerke se također ponekad zahtijeva da “sredi” obrve tanjenjem i čupanjem, što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izravno zabranio proklevši onu koja to čini sebi ili drugoj. (Buhari, br. 4886, i Muslim, br. 2120)
Zatim, ako znamo da žene koje frizerka uljepšava neće skrivati svoju ljepotu pred pogledima stranih muškaraca, kao što je to šerijat propisao, nego će, naprotiv, privlačiti veću pažnju na sebe, očigledno je da se posao frizerke u tom slučaju ne podudara sa riječima Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava” (El-Maida, 2), kao ni sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji, podstičući da se negativne pojave u društvu suzbijaju i negiraju, kaže: “Ko od vas vidi kakvo ružno djelo, neka ga promijeni svojom rukom, ako nije u stanju, neka to učini svojim jezikom, a ko ni to nije u stanju, neka ga prezire svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim, br. 49) Uljepšavanjem žena koje nisu pokrivene, frizerka indirektno učestvuje u grijehu i podstiče izlazak otkrivene glave, umjesto da svojom rukom sprečava grijeh, kao što je spomenuto u hadisu.
Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Kakav je propis prodaje kozmetičkih artikala za žene, znajući da je većina žena koje to koriste otkrivena i grješna prema Allahu i Njegovom Poslaniku, te da te stvari koriste kako bi se uljepšale stranim osobama koje nisu njihovi muževi?”, a odgovor je glasio: “Ako je stanje uistinu kao što je opisano, onda nije dozvoljena prodaja tih stvari ako prodavač zna stanje tih žena, jer se to smatra potpomaganjem u grijehu…” (Fetaval-ledžne, 13/105) Allah najbolje zna!
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da će zauzimanje i zaštita obuhvatiti one koji su u potrebi za tim, tj. grješnike. Ipak, neki učenjaciviše
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da će zauzimanje i zaštita obuhvatiti one koji su u potrebi za tim, tj. grješnike. Ipak, neki učenjaci ove predaje razumijevaju na drugi način, a to je da sura El-Mulk onoga ko je uči štiti od zapadanja u grijehe koji uzrokuju kaznu u kaburu.
Mubarekfuri, komentarišući jednu od predaja o vrijednosti sure El-Mulk u kojoj je ta sura nazvana štitom (elmania), kaže: “Ona je štit (elmania), tj. štiti od kaburske patnje ili od grijeha koji uzrokuju kabursku patnju.” (Tuhfetul-Ahvezi, br. 2815)
Ovom prilikom navest ćemo neke od predaja koje govore o vrijednosti sure El-Mulk:
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Sura u Kur’anu, ima trideset ajeta, zauzimat će se za onoga ko je uči sve dok mu se ne oprosti: El-Mulk.” (Ahmed, br. 7962, Ebu Davud, br. 1400 i drugi, hadis je hasen po ocjeni Albanija)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, Allah će ga tom surom sačuvati od kaburske patnje. U vremenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nazivali smo ovu suru štitom (elmania). Ona je doista u Allahovoj Knjizi, ko je bude učio svake večeri, stekao je mnogo dobrih i lijepih dijela.” (En-Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 10479, hadis je hasen po ocjeni Albanija)
Abdurrahman b. Avf govorio je: “Sura El-Ihlas vrijedi trećinu Kur’ana, a sura El-Mulk branit će onoga ko je bude učio.” (Malik, Muvetta, br. 487)
Imam Sujuti, rahimehullah, govoreći o ovim predajama, kaže: “Ove predaje ukazuju na to da će se sura El-Mulk zauzimati, u kaburu i na Sudnjem danu, za onoga ko ju je učio, zauzimat će se da od njega odagna kaznu i uvede ga u Džennet.” (Tenvirul-havalik, 1/164) Allah najbolje zna!
U najvećem broju situacija porodica snosi odgovornost djece za učinjeni grijeh, da li zbog slabog odgoja i pokornosti Uzvišenog ili zbog olakšavanja načina i puteva stizanja do određenog grijeha. Mi zaista ne znamo prave razloge ovog djeteta koje čini ovaj grijeh: da li radi to zato što je jedinac pviše
U najvećem broju situacija porodica snosi odgovornost djece za učinjeni grijeh, da li zbog slabog odgoja i pokornosti Uzvišenog ili zbog olakšavanja načina i puteva stizanja do određenog grijeha. Mi zaista ne znamo prave razloge ovog djeteta koje čini ovaj grijeh: da li radi to zato što je jedinac pa je razmažen, jer je razmaženost u većini slučajeva razlog upadanja u grijeh. Način liječenja ovakvog slučaja biva na sledeći način:
na bilo koji način umanjiti i skratiti razmaženost kod djeteta, jer zbog te razmaženosti dijete izgubi osjećaj muškosti i pokušava da dođe do izražaja na ovaj način ili bilo koji drugi način, kao što je npr. uzimanje ili pušenje cigareta itd.
Pokušati izbjeć sve ono što umrtvljuje srce kao što je slušanje muzike, gledanje zabranjenih stvari, kanala s lascivnim prizorima itd.
Nikako ne dozvoljavati i ne puštati dijete da spava samo u sobi ili da zaključava vrata od sobe prilikom spavanja, jer samoća pomaže i podstiče loše razmišljane, odnosno razmišljanje čovjeka o grijehu i činjenje grijeha.
Podsticati svoje dijete da ide što više u džamiju, da prisustvuje halkama Kur’ana, podsticati ga na dobro društvo, i ovo je ono što je najbitnije kako bi čovjek očuvao čistoću svoga srca i jačinu imana i strahopoštovanja od Uzvišenog Gospodara.
Obezbjediti djetetu audio i videokolekcije dersova i predavanja koja će mu povećati ljubav prema ibadetu i podučiti ga lijepom ponašanju i zaplašiti ga od upadanja u grijeh.
Podstaknuti ga da čita islamsku literaturu, pogotovu literaturu u vezi s islamskim učenjacima i junacima jer će na taj način steći nešto od njihovog ponašanja i osobina. Posebno ga treba podstaknuti da zapiše skraćeno ono što je pročitao ili čuo ili gledao, pa ako treba, i nagraditi ga za to.
Podstaknuti ga da uči Kur’an, da posti, nema sumnje da je u tome istinsko oživljavanje srca.
Pokušati mu napraviti raspored vremena da radi i uči po danu, a na počinak da odlazi rano, jer kasno sjedenje i sijeljenje pospješuje loše razmišljanje, koje vodi u grijeh.
Objasniti šerijatski propis u vezi s grijehom koji čini, njegove štetne posljedice na zdravlje, srce, mozak i ostale organe.
Ne preporučuje se nikako ga udarati, ponižavati, ucjenjivati, jer sve to nije dovoljno kako bi ostavio taj ili sličan grijeh, već treba postupati prema djetetu na najljepši način, a to je lijepim savjetom.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Ukoliko dijete spozna, shvati, razumije šta su stidna mjesta, u tom slučaju nije dozvoljeno ženi da otkriva stidna mjesta pred njim. Ukoliko dijete ne razumije, nema nikakve smetnje. Moje mišljenje je da dijete od 11 mjeseci ne razumije šta je to stidno mjesto, ali već od 4 godine ili 5 godina počinviše
Ukoliko dijete spozna, shvati, razumije šta su stidna mjesta, u tom slučaju nije dozvoljeno ženi da otkriva stidna mjesta pred njim. Ukoliko dijete ne razumije, nema nikakve smetnje. Moje mišljenje je da dijete od 11 mjeseci ne razumije šta je to stidno mjesto, ali već od 4 godine ili 5 godina počinje da shvata i da razumije. Ono što je najbitnije ovde jeste da svako dijete kada počne da shvata i razumije šta su to stidna mjesta, odnosno da razmišlja o njima,od tog trenutka nije dozvoljeno da žena, odnosno majka otkriva stidno mjesto pred njim.
Žena sa istihazom ima tri stanja: Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze. Primjer za to jeste da ženi hajz traje šestviše
Žena sa istihazom ima tri stanja:
Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze.
Primjer za to jeste da ženi hajz traje šest dana od početka svakog mjeseca, a onda joj se na to nastavi istihaza i krvarenje joj ne prestane. U tom slučaju njen će hajz biti šest dana od početka svakog mjeseca, a sve preko toga je istihaza, na osnovu hadisa koji prenosi Aiša, r.a., da je Fatima bint Ebi-Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam krvarenje i ono mi se ne prekida, pa hoću li ostaviti namaz?” On je odgovorio: “Ne, to je samo krv iz kapilara, ali ostavi namaz onoliko dana koliko si uobičajeno imala hajz, zatim se okupaj i klanjaj.” (El-Buhari)
U Muslimovom Sahihu stoj i da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ummu Habibi bint Džahš: “Ostani u stanju kada ne klanjaš i ne postiš onoliko koliko ti je trajao hajz, zatim se okupaj i klanjaj.”
Na osnovu ovoga, žena koja ima istihazu, a hajz joj traje poznato, određeno vrijeme, neće klanjati i postiti u tom određenom vremenu. Nakon toga, okupat će se i klanjati i neće se obazirati na krv.
Drugo stanje: jeste da ženi ne bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze, tako da joj je krvarenje neprekidno od trenutka kada joj se prvi put pojavila krv. Ona će postupiti tako što će hajz određivati na osnovu onoga čime se on odlikuje: crne krvi, gustoće ili mirisa, i tada će važiti propisi hajza. Sve je preko toga istihaza i za to će važiti propisi istihaze.
Primjer za to jeste da je kod žene krvarenje neprekidno od trenutka kada je vidjela krv, s tim da tih deset dana krv bude crna, a u ostatku mjeseca crvena. Ili, deset dana bude gusta, a u ostatku mjeseca rijetka. Ili, da deset dana krv ima miris karakterističan za hajz, a u ostatku mjeseca nema tog mirisa.
Njen je hajz u prvom slučaju ono vrijeme kada joj je krv bila crna, u drugom slučaju kada je bila gusta, a u trećem kada je imala miris karakterističan za hajz. Sve preko toga je istihaza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “Ako je krv hajza, ona se poznaje po tome što je crna. Ako bude tako, ostavi namaz, a ako bude drugačije, uzmi abdest i klanjaj, jer je to krv iz kapilara.” (Ebu-Davud i En-Nesai, a Ibn-Hibban i El-Hakim ocijenili su ga vjerodostojnim). Učenjaci, Allah im se smilovao, postupaju po ovom hadisu i pored toga što postoje određene primjedbe na njegov lanac prenosilaca (sened) i tekst (metn). Postupati po ovom hadisu preče je nego da žena u ovakvom stanju računa hajz kao što on traje kod većine žena.
Treće je stanje: da ženi ne bude poznat određeni period hajza, niti se on ičim odlikuje, tako da joj je krvarenje od početka neprekidno, a krv joj je jednolična ili se javlja u promjenljivim stanjima i ne može biti hajz. Ona će postupati na osnovu uobičajenog trajanja hajza kod većine žena. Njen će hajz biti šest ili sedam dana svakog mjeseca, počevši od trenutka kada joj se pojavila krv. Sve preko toga je istihaza.
Primjer za to jeste da žena vidi krvarenje petog u mjesecu i ono joj se nastavi s tim da u njemu ne bude nešto čime se odlikuje hajz, kao što je boja i drugo. Njen hajz će biti šest ili sedam dana, počevši od petog dana svakog mjeseca, na osnovu hadisa u kojem stoji da je Hamna bint Džahš rekla:
“Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje. Ono me sprečava da klanjam i postim, pa šta kažeš u vezi s tim?” On je rekao: “Objasnit ću ti. Stavi krpu od pamuka na spolni organ jer to zaustavlja krvarenje.” -“Krvarenje je jače od toga”, reče ona, a on na to doda: “To je onda šejtanska kušnja, a ti smatraj hajz šest ili sedam dana, a tačno znanje o tome je kod Uzvišenog Allaha. Zatim se okupaj dok ne vidiš da si postala čista i da ti je krv prestala, pa klanjaj dvadeset četiri ili dvadeset tri noći i dana i posti.” (Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Prenosi se da ga je i Ahmed ocijenio kao vjerodostojan, a El-Buhari kao dobar).
Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “ …smatraj hajz šest ili sedam dana”, ne znače da žena jednostavno odabere jedan od dva perioda, nego ona treba razmotriti svoju situaciju i usporediti je sa situacijom žene koja joj je najbliža izgledom, godinama ili rodbinski. Ona će razmotriti krv pa će ono što je najbliže da je hajz smatrati hajzom. Također, uzet će u obzir i druge okolnosti, pa ako je bliže da hajz bude šest dana, smatrat će da je šest. A ako je bliže da je sedam, smatrat će da on traje sedam dana.
Neka je hvala Allahu, Znalcu svih tajni! Ibnul-Munzir zapisao je: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je voda, bez obzira na to bilo je u malim ili u velikim količinama, u koju upadne nečistoća te se uslijed toga promijeni njena boja ili okus ili miris nečista i da njome nije dozvoljenoviše
Neka je hvala Allahu, Znalcu svih tajni! Ibnul-Munzir zapisao je: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je voda, bez obzira na to bilo je u malim ili u velikim količinama, u koju upadne nečistoća te se uslijed toga promijeni njena boja ili okus ili miris nečista i da njome nije dozvoljeno uzeti ni abdest ni gusul. Isto tako, jednoglasni su u mišljenju da je čista velika količina vode u koju upadne nečistoća, a ne promijene se uslijed toga njene karakteristike, te da se njome mogu uzeti abdest i gusul” (el-Evsat, 1/368). Šejh Abdurrahman es-Sa‘di zapaža: “…to je tako, jer su islamski autoriteti jednoglasni u mišljenju da je nečista voda čije se karakteristike promijene uslijed dodira s nečistoćom, kao što su jednoglasni u mišljenju da su kiša, izvori, tekuća i stajaća voda u načelu čisti i čisteći.” (Iršadu ulil-besairi vel-elbab, str. 14)
Članovi Stalne komisije za izdavanje fetvi kazali su ovako: “U načelu, voda je čista sve dok se uslijed dodira s nečistoćom ne promijeni njena boja ili okus ili miris. Kad se to dogodi, ona je nečista, bez obzira na to bilo je u malim ili u velikim količinama; ako se karakteristike vode ne promijene, čista je.”
Dokaz za ovo pravilo jest hadis u kojem stoji da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, hoćemo li uzimati abdest vodom iz bunara Budaa, u koji se bacaju higijenski ulošci, leševi pasa i nečistoća?’ ‘Voda je čisteća i ništa je ne može onečistiti’, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem” (et-Tirmizi, 66. Šejh el-Albani ocijenio je ovaj hadis pouzdanim). A evo kako Ibnul-Kajjim objašnjava ovaj hadis: “Činjenica da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio uzimanje abdesta vodom iz bunara Budaa, u koji se bacalo sve ono što je spomenuto u predanju, dokazuje da je voda, ukoliko u nju upadne nečistoća, čista ako se zbog toga nisu promijenile njene karakteristike.” (el-Hašijetu ales-sunen, 1/83)
Neko je šejhul-islamu Ibn Tejmijji postavio pitanje u vezi s uzimanjem abdesta vodom iz bunara u koji je upala kokoška i utopila se, na šta je odgovorio: “Voda je čista ako se njezine krakteristike nisu promijenile.” (Medžmuul-fetava, 21/39)
Voda iz kanalizacije koja se ulijeva u potok koji se nalazi u vašem gradu može onečistiti vodu na dijelu u kojem se u njega ulijeva, ali ne može je onečistiti nizvodno, pa je čista. (Vidjeti: el-Medžmu, 1/195, autora imama en-Nevevija.)
Na osnovi toga, treba ustanoviti postoje li u potoku tragovi nečistoće, to jest je li se promijenila boja te vode, odnosno njen okus, odnosno njen miris. Ako su se karakteristike vode promijenile, ta voda nije čista i njome nije dozvoljeno uzimati ni abdest ni gusul. U protivnom je čista i dozvoljeno je njome uzimati abdest i gusul. Ne smeta da voda bude mutna, kao što ne smeta ni to da se njene karakteristike promijene – ne uslijed nečistoće, nego uslijed stajanja. A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata. Prvo, islamski pravnici kažu da se u rude ubraja sve što se nalazi ispod Zemljine površine i što ima određenu vrijednost. Ali se prvi i potonji učenjaci razlikuju u razumijevanju izraza ruda. U rudeviše
Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, islamski pravnici kažu da se u rude ubraja sve što se nalazi ispod Zemljine površine i što ima određenu vrijednost. Ali se prvi i potonji učenjaci razlikuju u razumijevanju izraza ruda. U rude spada sljedeće: zlato, srebro, dragulji, kristal, karneol, antimon, sumpor, katran, živa, biser, mermer, bitumen, nafta, uran..
Šejh Muhammed b. Ibrahim kazao je: “Postoji izuzetno mnogo vrsta ruda. Ibnul-Dževzi još je davno rekao da postoji oko sedam stotina ruda. Moguće je i to da se dogodi Smak svijeta prije nego što ljudi u potpunosti istraže unutrašnjost Zemlje i saznaju koja sve blaga ona krije.” (el-Fetava, 8/252)
Ibn Kudama je rudu definirao rekavši: “Ruda je sve što se vadi iz Zemlje, a što je u njoj zasebno stvoreno i što ima određenu vrijednost” (el-Mugni, 3/53). Iz ove definicije proizlazi da ne spada u rudu sve ono što se nalazi na površini Zemlje, ni ono što se vadi iz mora, kao ni blago koje čovjek zakopa. Prema ovoj definiciji, blato i prašina nisu rude, jer su sastavni dio Zemlje, kao što ruda nije ni ono što nema nikakvu vrijednost. Ibn Kudama veli da zlato, srebro, olovo, željezo, biser, krizolit spadaju u rude; ovo je naveo samo kao primjer. Učenjak el-Kuni veli: “Ruda je ono što je Allah, dželle šanuhu, stvorio u Zemlji, a blago je ono što čovjek zakopa u nju.” (Enisul-fukaha, str. 46)
Prema shvatanju islamskih pravnikā, so spada u rude. Ibn Redžeb veli: “So je ruda, u to nema sumnje” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 2/223). Hanbelijski učenjak el-Merdavi kaže: “Naši autoriteti so ubrajaju u rude.” (el-Insaf, 3/120)
Drugo, islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o tome na koje se rude daje zekat. Imam Ebu Hanifa drži da se zekat daje na čvrste rude koje se mogu topiti, to jest koje se mogu oblikovati u ploče, žicu, nakit i tako dalje, te da se na tečne rude (nafta, bitumen i tako dalje), odnosno na čvrste rude koje se ne mogu topiti ni oblikovati (gips, antimon, so i tako dalje) ne daje zekat. Imam Ebu Hanifa zastupao je ovo mišljenje prosuđujući analogno zlatu i srebru, na koje se zekat neizostavno daje na temelju šerijatskog teksta i konsenzusa islamskih učenjaka, i koji se tope te mogu oblikovati. Hanbelijski pravnici smatraju da se zekat daje na sve rude, bez obzira na to radilo se o čvrstim (željezo, olovo, bakar) ili tečnim rudama (nafta, bitumen, sumpor), utoliko prije jer ne postoji razlika između tih dviju kategorija ruda, kao što ne postoji razlika između ruda koje se mogu i onih koje se ne mogu oblikovati: sve se te materije ubrajaju u rude i sve one imaju određenu vrijednost. A malikijski i šafijski autoriteti drže da se zekat, kad je riječ o rudama koje se vade iz Zemlje, daje isključivo na zlato i srebro, a ne na druge rude, pa čak ni na dragulje. Upravo je ispravno ovo potonje mišljenje, tim prije jer šerijatski dokazi ukazuju na to da je zekat obavezno davati samo na zlato i srebro, a ne na druge rude; učenjaci su zbog toga i postigli konsenzus da se na zlato i srebro daje zekat. K tome, ne postoji jasan šerijatski tekst koji dokazuje obaveznost davanja zekata na rude mimo zlata i srebra.
Mišljenje koje smo preferirali usvojili su es-San’ani i el-Albani. Šejh Ibn Usejmin veli: “Ispravno je kazati da se zekat daje na zlato i srebro, a ne na druge rude, kao što su, naprimjer, bakar, željezo, nafta i tako dalje. No, akoli ove potonje rude eksploatira i prodaje, čovjek mora na njih davati zekat jer se tad radi o trgovačkoj robi.” (et-Ta‘likatu alel-kafi, str. 163)
Većina islamskih učenjaka smatra da se zekat na rudu, ako dostigne visinu nisaba, mora dati odmah nakon njene eksploatacije, te da se neće čekati da protekne godinu dana nakon njenog vađenja; zekat iznosi dva i po posto. (O tome se govori u djelu el-Mugni, 4/239–242.)
Kao zaključak možemo kazati da se, prema prosuđivanju većine islamskih autoriteta, na so ne daje zekat. I to je ispravno mišljenje o ovom pitanju. Ali ipak, bolje je, iz predostrožnosti, i na so dati zekat. Postupi li tako, obveznik će se osloboditi eventualne odgovornosti. Ovaj ćemo odgovor završiti riječima šejha Ibn Usejmina: “Predostrožnost nalaže da čovjek na sve rude daje zekat” (Šerhu bulugil-meram, 3/85). A Allah najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu, Znalcu svih tajni! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata. Prvo, na imetak koji čovjek štedi zarad kupovine kuće, ženidbe i tome slično mora dati zekat ako dostiže visinu nisaba i pregodini u čovjeka. Drugo, obaveznost davanja zekata na uštviše
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu, Znalcu svih tajni! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, na imetak koji čovjek štedi zarad kupovine kuće, ženidbe i tome slično mora dati zekat ako dostiže visinu nisaba i pregodini u čovjeka.
Drugo, obaveznost davanja zekata na ušteđevinu nije u suprotnosti s Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’ Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili…” (el-Bekara, 219), jer se one, prema ispravnom mišljenju, odnose na davanje dobrovoljnih priloga, a ne na zekat, koji je obaveza. Za ovakvo se tumačenje ovog ajeta opredijelio imam et-Taberi. Ovaj komentator Kur’ani-kerima zapisao je: “Pomoću ovog ajeta Svevišnji Allah uči ljude pravilima lijepog ponašanja u vezi s udjeljivanjem dobrovoljne milostinje; i to je propis koji je važeći, a nije derogirajući, niti je derogirani. Stoga ne priliči da bogobojazan musliman u pogledu udjeljivanja dobrovoljne milostinje i davanja poklona zanemari pravila lijepog ponašanja izrečena u hadisu: ‘Neka čovjek koji ima imetak troši na sebe, zatim na suprugu, zatim na djecu.’ A neka poslije toga udjeljuje tamo gdje Allah voli da se udjeljuje, i to je jedan od onih koji, udjeljujući, ne škrtare niti prelaze granice rasipajući imetak, a koje je spomenuo Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu, Svojoj knjizi” (Džamiul-bejan, 4/346). Tu su i riječi imama el-Kurtubija: “Većina islamskih učenjaka smatra da se Božije riječi: ‘I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’’ (el-Bekara, 219) odnose na dobrovoljnu milostinju.” (el-Džamiu liahkamil-Kur’an, 3/32)
Treće, obaveznost davanja zekata na ušteđevinu nije u suprotnosti s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Najbolja je ona milostinja koju čovjek udijeli kad je imućan” (el-Buhari, 5356, i Muslim, 1034). Značenje je ovo: najbolja je ona milostinja koju čovjek udijeli a ostane mu dovoljno imetka i za vlastite potrebe. (O tome se govori u djelu Šerhu miškatul-mesabih, 6/365.)
Kažimo i to da se u šerijatu smatra bogatim onaj ko godinu dana posjeduje imetka u visini nisaba, i zato mora dati zekat. Usto, valja znati da zekat, koji čovjek izdvoji iz imetka, neće njegovo bogatstvo umanjiti i da uopće neće biti na gubitku. Ebu Kebša el-Enmari, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Zaklinjem se da davanje milostinje neće umanjiti čovjekov imetak, i da nijedan čovjek neće podnijeti nepravdu a da mu Allah neće uvećati ponos, i da nijedan čovjek neće početi prosijačiti a da ga Allah neće siromašnim učiniti.” (Ovaj su hadis zabilježili imam et-Tirmizi, 2325, i neki drugi muhadisi; šejh el-Albani označio ga je ispravnim.) Eto, dobili ste odgovor na pitanje koje ste nam postavili, a Allah, opet, najbolje zna.
Ženi se nekada desi nešto što dovede do krvarenja iz spolnog organa, poput operativnog zahvata na materici ili nešto drugo. Ovo se manifestuje na dva načina: Da se zna da nije moguće da ona dobije hajz nakon operacije, kao npr. da se operacijom odstrani materica ili se ona zatvori tako da iz nje neviše
Ženi se nekada desi nešto što dovede do krvarenja iz spolnog organa, poput operativnog zahvata na materici ili nešto drugo. Ovo se manifestuje na dva načina:
Da se zna da nije moguće da ona dobije hajz nakon operacije, kao npr. da se operacijom odstrani materica ili se ona zatvori tako da iz nje ne može izaći krv. Ova žena ne tretira se kao žena sa istihazom, nego kao žena koja vidi žućkastu ili tamnobojnu (smećkastu) nj ili tečnost nakon što se očistila. Ona neće ostaviti namaz niti post i nije joj zabranjen spolni odnos niti joj je obavezan gusul zbog ove krvi, ali kada hoće klanjati, mora oprati krv i na spolni organ staviti krpu ili nešto drugo (vatu, uložak), kako bi spriječila prolazak krvi na odjeću. Ona će se abdestiti za svaki namaz nakon što nastupi njegovo vrijeme, ako su u pitanju namazi koji imaju određeno vrijeme, kao što je pet dnevnih namaza. U suprotnom, ona će se abdestiti kada htjedne obaviti neki namaz, kao što je slučaj sa nafilama općenito.
Da se ne zna sigurno da žena poslije porođaja neće imati hajz, nego postoji mogućnost i jednog i drugog. U ovom slučaju ova se žena tretira kao žena s istihazom. Dokaz za to su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Fatimi bint Ebi-Hubejš: “To je krv kapilara i nije od hajza, pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz!”
Njegove riječi “…ako ti dođe hajz”, ukazuju na tretiranje one žene kod koje je moguć hajz i kod koje bude i prođe, kao žene s istihazom. A što se tiče žene kod koje ne postoji mogućnost hajza, krv koja se kod nje javlja, u svakom slučaju, jeste krv iz kapilara.
Dozvoljeno je obaviti umru, hadž i činiti tavaf oko Kabe na ime umrle osobe. Jednom riječju, dozvoljeno je na ime umrlog činiti sva dobra djela. Imam Ahmed govoraše: “Ako čovjek uradi bilo koje dobro djelo i pokloni sevape umrlom, pa i živom muslimanu, od toga će onaj kome su sevapi poklonjeni imativiše
Dozvoljeno je obaviti umru, hadž i činiti tavaf oko Kabe na ime umrle osobe. Jednom riječju, dozvoljeno je na ime umrlog činiti sva dobra djela. Imam Ahmed govoraše: “Ako čovjek uradi bilo koje dobro djelo i pokloni sevape umrlom, pa i živom muslimanu, od toga će onaj kome su sevapi poklonjeni imati koristi.” Abolje je, dakako, da čovjek uči dove za umrlu osobu nego da joj poklanja sevape, na temelju hadisa: “Kad čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne milostinje, korisnog znanja i dobrog djeteta koje za njega uči dovu” (Muslim, 1632).
Način dokazivanja ovim hadisom jest sljedeći: premda je ovdje govorio o tome da za dobra djela prestaju teći sevapi nakon smrti, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: “…i dobrog djeteta koje za njega obavlja neki ibadet”; “…i dobrog djeteta koje za njega uči časni Kur’an”; “…i dobrog djeteta koje za njega klanja”; “…i dobrog djeteta koje za njega obavlja umru”; “…i dobrog djeteta koje za njega posti” i tako dalje. Drukčije rečeno, da je bilo predviđeno da dijete za roditelje čini sva dobra djela bez izuzetka, Allahov bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zacijelo rekao: “…i dobrog djeteta koje za njega čini to i to dobro djelo.” Ali ipak, dozvoljeno je da čovjek učini bilo koje dobro djelo i da sevape tog djela pokloni muslimanu.
Da li zabranjeno uljepšavati žene koje nisu pokrivene?
Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge skraćivaleviše
Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge skraćivale su svoje kose tako da bi bile poput vefre.” (Muslim, br. 320) U komentaru ovog hadisa navodi se da je vefra kosa koja malo prelazi ramena, ili po drugom mišljenju, to je kosa odsječena tako da dopire do donjeg dijela ušiju. (Nevevijev komentar Muslima, 4/4)
Dakle, frizerski je posao u osnovi dozvoljen, međutim, često je protkan zabranjenim i sumnjivim stvarima, naročito u našem savremenom vremenu. Većina posjetiteljki salona ne vodi računa o halalu, haramu i granicama koje je šerijat postavio, što znači da će frizerka nerijetko biti u situaciji da se od nje traži da uradi nešto od onoga što vjera zabranjuje, kao, naprimjer, da ženama pravi kratke frizure koje su svojstvene muškarcima, ili druge frizure koje su svojstvene nemoralnim osobama, nevjernicima ili fasicima. Od frizerke se također ponekad zahtijeva da “sredi” obrve tanjenjem i čupanjem, što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izravno zabranio proklevši onu koja to čini sebi ili drugoj. (Buhari, br. 4886, i Muslim, br. 2120)
Zatim, ako znamo da žene koje frizerka uljepšava neće skrivati svoju ljepotu pred pogledima stranih muškaraca, kao što je to šerijat propisao, nego će, naprotiv, privlačiti veću pažnju na sebe, očigledno je da se posao frizerke u tom slučaju ne podudara sa riječima Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava” (El-Maida, 2), kao ni sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji, podstičući da se negativne pojave u društvu suzbijaju i negiraju, kaže: “Ko od vas vidi kakvo ružno djelo, neka ga promijeni svojom rukom, ako nije u stanju, neka to učini svojim jezikom, a ko ni to nije u stanju, neka ga prezire svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim, br. 49) Uljepšavanjem žena koje nisu pokrivene, frizerka indirektno učestvuje u grijehu i podstiče izlazak otkrivene glave, umjesto da svojom rukom sprečava grijeh, kao što je spomenuto u hadisu.
Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Kakav je propis prodaje kozmetičkih artikala za žene, znajući da je većina žena koje to koriste otkrivena i grješna prema Allahu i Njegovom Poslaniku, te da te stvari koriste kako bi se uljepšale stranim osobama koje nisu njihovi muževi?”, a odgovor je glasio: “Ako je stanje uistinu kao što je opisano, onda nije dozvoljena prodaja tih stvari ako prodavač zna stanje tih žena, jer se to smatra potpomaganjem u grijehu…” (Fetaval-ledžne, 13/105) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je tačno da sura El-Mulk štiti od patnje u kaburu?
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da će zauzimanje i zaštita obuhvatiti one koji su u potrebi za tim, tj. grješnike. Ipak, neki učenjaciviše
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da će zauzimanje i zaštita obuhvatiti one koji su u potrebi za tim, tj. grješnike. Ipak, neki učenjaci ove predaje razumijevaju na drugi način, a to je da sura El-Mulk onoga ko je uči štiti od zapadanja u grijehe koji uzrokuju kaznu u kaburu.
Mubarekfuri, komentarišući jednu od predaja o vrijednosti sure El-Mulk u kojoj je ta sura nazvana štitom (elmania), kaže: “Ona je štit (elmania), tj. štiti od kaburske patnje ili od grijeha koji uzrokuju kabursku patnju.” (Tuhfetul-Ahvezi, br. 2815)
Ovom prilikom navest ćemo neke od predaja koje govore o vrijednosti sure El-Mulk:
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Sura u Kur’anu, ima trideset ajeta, zauzimat će se za onoga ko je uči sve dok mu se ne oprosti: El-Mulk.” (Ahmed, br. 7962, Ebu Davud, br. 1400 i drugi, hadis je hasen po ocjeni Albanija)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, Allah će ga tom surom sačuvati od kaburske patnje. U vremenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nazivali smo ovu suru štitom (elmania). Ona je doista u Allahovoj Knjizi, ko je bude učio svake večeri, stekao je mnogo dobrih i lijepih dijela.” (En-Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 10479, hadis je hasen po ocjeni Albanija)
Abdurrahman b. Avf govorio je: “Sura El-Ihlas vrijedi trećinu Kur’ana, a sura El-Mulk branit će onoga ko je bude učio.” (Malik, Muvetta, br. 487)
Imam Sujuti, rahimehullah, govoreći o ovim predajama, kaže: “Ove predaje ukazuju na to da će se sura El-Mulk zauzimati, u kaburu i na Sudnjem danu, za onoga ko ju je učio, zauzimat će se da od njega odagna kaznu i uvede ga u Džennet.” (Tenvirul-havalik, 1/164) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeDijete praktikuje samozadovoljavanje, kako postupiti prema njemu?
U najvećem broju situacija porodica snosi odgovornost djece za učinjeni grijeh, da li zbog slabog odgoja i pokornosti Uzvišenog ili zbog olakšavanja načina i puteva stizanja do određenog grijeha. Mi zaista ne znamo prave razloge ovog djeteta koje čini ovaj grijeh: da li radi to zato što je jedinac pviše
U najvećem broju situacija porodica snosi odgovornost djece za učinjeni grijeh, da li zbog slabog odgoja i pokornosti Uzvišenog ili zbog olakšavanja načina i puteva stizanja do određenog grijeha. Mi zaista ne znamo prave razloge ovog djeteta koje čini ovaj grijeh: da li radi to zato što je jedinac pa je razmažen, jer je razmaženost u većini slučajeva razlog upadanja u grijeh. Način liječenja ovakvog slučaja biva na sledeći način:
na bilo koji način umanjiti i skratiti razmaženost kod djeteta, jer zbog te razmaženosti dijete izgubi osjećaj muškosti i pokušava da dođe do izražaja na ovaj način ili bilo koji drugi način, kao što je npr. uzimanje ili pušenje cigareta itd.
Pokušati izbjeć sve ono što umrtvljuje srce kao što je slušanje muzike, gledanje zabranjenih stvari, kanala s lascivnim prizorima itd.
Nikako ne dozvoljavati i ne puštati dijete da spava samo u sobi ili da zaključava vrata od sobe prilikom spavanja, jer samoća pomaže i podstiče loše razmišljane, odnosno razmišljanje čovjeka o grijehu i činjenje grijeha.
Podsticati svoje dijete da ide što više u džamiju, da prisustvuje halkama Kur’ana, podsticati ga na dobro društvo, i ovo je ono što je najbitnije kako bi čovjek očuvao čistoću svoga srca i jačinu imana i strahopoštovanja od Uzvišenog Gospodara.
Obezbjediti djetetu audio i videokolekcije dersova i predavanja koja će mu povećati ljubav prema ibadetu i podučiti ga lijepom ponašanju i zaplašiti ga od upadanja u grijeh.
Podstaknuti ga da čita islamsku literaturu, pogotovu literaturu u vezi s islamskim učenjacima i junacima jer će na taj način steći nešto od njihovog ponašanja i osobina. Posebno ga treba podstaknuti da zapiše skraćeno ono što je pročitao ili čuo ili gledao, pa ako treba, i nagraditi ga za to.
Podstaknuti ga da uči Kur’an, da posti, nema sumnje da je u tome istinsko oživljavanje srca.
Pokušati mu napraviti raspored vremena da radi i uči po danu, a na počinak da odlazi rano, jer kasno sjedenje i sijeljenje pospješuje loše razmišljanje, koje vodi u grijeh.
Objasniti šerijatski propis u vezi s grijehom koji čini, njegove štetne posljedice na zdravlje, srce, mozak i ostale organe.
Ne preporučuje se nikako ga udarati, ponižavati, ucjenjivati, jer sve to nije dovoljno kako bi ostavio taj ili sličan grijeh, već treba postupati prema djetetu na najljepši način, a to je lijepim savjetom.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeKolika je starosna dob djeteta pred kojim ne bih smjela pokazati stidno mjesto?
Ukoliko dijete spozna, shvati, razumije šta su stidna mjesta, u tom slučaju nije dozvoljeno ženi da otkriva stidna mjesta pred njim. Ukoliko dijete ne razumije, nema nikakve smetnje. Moje mišljenje je da dijete od 11 mjeseci ne razumije šta je to stidno mjesto, ali već od 4 godine ili 5 godina počinviše
Ukoliko dijete spozna, shvati, razumije šta su stidna mjesta, u tom slučaju nije dozvoljeno ženi da otkriva stidna mjesta pred njim. Ukoliko dijete ne razumije, nema nikakve smetnje. Moje mišljenje je da dijete od 11 mjeseci ne razumije šta je to stidno mjesto, ali već od 4 godine ili 5 godina počinje da shvata i da razumije. Ono što je najbitnije ovde jeste da svako dijete kada počne da shvata i razumije šta su to stidna mjesta, odnosno da razmišlja o njima,od tog trenutka nije dozvoljeno da žena, odnosno majka otkriva stidno mjesto pred njim.
Odgovorio: Dr. Halid ibn Ali el-Mušejkih
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeKoja su to stanja i situacije u kojim se nađe žene sa istihazom?
Žena sa istihazom ima tri stanja: Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze. Primjer za to jeste da ženi hajz traje šestviše
Žena sa istihazom ima tri stanja:
Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze.
Primjer za to jeste da ženi hajz traje šest dana od početka svakog mjeseca, a onda joj se na to nastavi istihaza i krvarenje joj ne prestane. U tom slučaju njen će hajz biti šest dana od početka svakog mjeseca, a sve preko toga je istihaza, na osnovu hadisa koji prenosi Aiša, r.a., da je Fatima bint Ebi-Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam krvarenje i ono mi se ne prekida, pa hoću li ostaviti namaz?” On je odgovorio: “Ne, to je samo krv iz kapilara, ali ostavi namaz onoliko dana koliko si uobičajeno imala hajz, zatim se okupaj i klanjaj.” (El-Buhari)
U Muslimovom Sahihu stoj i da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ummu Habibi bint Džahš: “Ostani u stanju kada ne klanjaš i ne postiš onoliko koliko ti je trajao hajz, zatim se okupaj i klanjaj.”
Na osnovu ovoga, žena koja ima istihazu, a hajz joj traje poznato, određeno vrijeme, neće klanjati i postiti u tom određenom vremenu. Nakon toga, okupat će se i klanjati i neće se obazirati na krv.
Drugo stanje: jeste da ženi ne bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze, tako da joj je krvarenje neprekidno od trenutka kada joj se prvi put pojavila krv. Ona će postupiti tako što će hajz određivati na osnovu onoga čime se on odlikuje: crne krvi, gustoće ili mirisa, i tada će važiti propisi hajza. Sve je preko toga istihaza i za to će važiti propisi istihaze.
Primjer za to jeste da je kod žene krvarenje neprekidno od trenutka kada je vidjela krv, s tim da tih deset dana krv bude crna, a u ostatku mjeseca crvena. Ili, deset dana bude gusta, a u ostatku mjeseca rijetka. Ili, da deset dana krv ima miris karakterističan za hajz, a u ostatku mjeseca nema tog mirisa.
Njen je hajz u prvom slučaju ono vrijeme kada joj je krv bila crna, u drugom slučaju kada je bila gusta, a u trećem kada je imala miris karakterističan za hajz. Sve preko toga je istihaza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “Ako je krv hajza, ona se poznaje po tome što je crna. Ako bude tako, ostavi namaz, a ako bude drugačije, uzmi abdest i klanjaj, jer je to krv iz kapilara.” (Ebu-Davud i En-Nesai, a Ibn-Hibban i El-Hakim ocijenili su ga vjerodostojnim). Učenjaci, Allah im se smilovao, postupaju po ovom hadisu i pored toga što postoje određene primjedbe na njegov lanac prenosilaca (sened) i tekst (metn). Postupati po ovom hadisu preče je nego da žena u ovakvom stanju računa hajz kao što on traje kod većine žena.
Treće je stanje: da ženi ne bude poznat određeni period hajza, niti se on ičim odlikuje, tako da joj je krvarenje od početka neprekidno, a krv joj je jednolična ili se javlja u promjenljivim stanjima i ne može biti hajz. Ona će postupati na osnovu uobičajenog trajanja hajza kod većine žena. Njen će hajz biti šest ili sedam dana svakog mjeseca, počevši od trenutka kada joj se pojavila krv. Sve preko toga je istihaza.
Primjer za to jeste da žena vidi krvarenje petog u mjesecu i ono joj se nastavi s tim da u njemu ne bude nešto čime se odlikuje hajz, kao što je boja i drugo. Njen hajz će biti šest ili sedam dana, počevši od petog dana svakog mjeseca, na osnovu hadisa u kojem stoji da je Hamna bint Džahš rekla:
“Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje. Ono me sprečava da klanjam i postim, pa šta kažeš u vezi s tim?” On je rekao: “Objasnit ću ti. Stavi krpu od pamuka na spolni organ jer to zaustavlja krvarenje.” -“Krvarenje je jače od toga”, reče ona, a on na to doda: “To je onda šejtanska kušnja, a ti smatraj hajz šest ili sedam dana, a tačno znanje o tome je kod Uzvišenog Allaha. Zatim se okupaj dok ne vidiš da si postala čista i da ti je krv prestala, pa klanjaj dvadeset četiri ili dvadeset tri noći i dana i posti.” (Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Prenosi se da ga je i Ahmed ocijenio kao vjerodostojan, a El-Buhari kao dobar).
Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “ …smatraj hajz šest ili sedam dana”, ne znače da žena jednostavno odabere jedan od dva perioda, nego ona treba razmotriti svoju situaciju i usporediti je sa situacijom žene koja joj je najbliža izgledom, godinama ili rodbinski. Ona će razmotriti krv pa će ono što je najbliže da je hajz smatrati hajzom. Također, uzet će u obzir i druge okolnosti, pa ako je bliže da hajz bude šest dana, smatrat će da je šest. A ako je bliže da je sedam, smatrat će da on traje sedam dana.
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Vidi manjeSmije li se uzimati abdest sa nečistom vodom?
Neka je hvala Allahu, Znalcu svih tajni! Ibnul-Munzir zapisao je: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je voda, bez obzira na to bilo je u malim ili u velikim količinama, u koju upadne nečistoća te se uslijed toga promijeni njena boja ili okus ili miris nečista i da njome nije dozvoljenoviše
Neka je hvala Allahu, Znalcu svih tajni! Ibnul-Munzir zapisao je: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je voda, bez obzira na to bilo je u malim ili u velikim količinama, u koju upadne nečistoća te se uslijed toga promijeni njena boja ili okus ili miris nečista i da njome nije dozvoljeno uzeti ni abdest ni gusul. Isto tako, jednoglasni su u mišljenju da je čista velika količina vode u koju upadne nečistoća, a ne promijene se uslijed toga njene karakteristike, te da se njome mogu uzeti abdest i gusul” (el-Evsat, 1/368). Šejh Abdurrahman es-Sa‘di zapaža: “…to je tako, jer su islamski autoriteti jednoglasni u mišljenju da je nečista voda čije se karakteristike promijene uslijed dodira s nečistoćom, kao što su jednoglasni u mišljenju da su kiša, izvori, tekuća i stajaća voda u načelu čisti i čisteći.” (Iršadu ulil-besairi vel-elbab, str. 14)
Članovi Stalne komisije za izdavanje fetvi kazali su ovako: “U načelu, voda je čista sve dok se uslijed dodira s nečistoćom ne promijeni njena boja ili okus ili miris. Kad se to dogodi, ona je nečista, bez obzira na to bilo je u malim ili u velikim količinama; ako se karakteristike vode ne promijene, čista je.”
Dokaz za ovo pravilo jest hadis u kojem stoji da je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, hoćemo li uzimati abdest vodom iz bunara Budaa, u koji se bacaju higijenski ulošci, leševi pasa i nečistoća?’ ‘Voda je čisteća i ništa je ne može onečistiti’, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem” (et-Tirmizi, 66. Šejh el-Albani ocijenio je ovaj hadis pouzdanim). A evo kako Ibnul-Kajjim objašnjava ovaj hadis: “Činjenica da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio uzimanje abdesta vodom iz bunara Budaa, u koji se bacalo sve ono što je spomenuto u predanju, dokazuje da je voda, ukoliko u nju upadne nečistoća, čista ako se zbog toga nisu promijenile njene karakteristike.” (el-Hašijetu ales-sunen, 1/83)
Neko je šejhul-islamu Ibn Tejmijji postavio pitanje u vezi s uzimanjem abdesta vodom iz bunara u koji je upala kokoška i utopila se, na šta je odgovorio: “Voda je čista ako se njezine krakteristike nisu promijenile.” (Medžmuul-fetava, 21/39)
Voda iz kanalizacije koja se ulijeva u potok koji se nalazi u vašem gradu može onečistiti vodu na dijelu u kojem se u njega ulijeva, ali ne može je onečistiti nizvodno, pa je čista. (Vidjeti: el-Medžmu, 1/195, autora imama en-Nevevija.)
Na osnovi toga, treba ustanoviti postoje li u potoku tragovi nečistoće, to jest je li se promijenila boja te vode, odnosno njen okus, odnosno njen miris. Ako su se karakteristike vode promijenile, ta voda nije čista i njome nije dozvoljeno uzimati ni abdest ni gusul. U protivnom je čista i dozvoljeno je njome uzimati abdest i gusul. Ne smeta da voda bude mutna, kao što ne smeta ni to da se njene karakteristike promijene – ne uslijed nečistoće, nego uslijed stajanja. A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeSpada li so u rudu, daje li se zekat na so?
Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata. Prvo, islamski pravnici kažu da se u rude ubraja sve što se nalazi ispod Zemljine površine i što ima određenu vrijednost. Ali se prvi i potonji učenjaci razlikuju u razumijevanju izraza ruda. U rudeviše
Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, islamski pravnici kažu da se u rude ubraja sve što se nalazi ispod Zemljine površine i što ima određenu vrijednost. Ali se prvi i potonji učenjaci razlikuju u razumijevanju izraza ruda. U rude spada sljedeće: zlato, srebro, dragulji, kristal, karneol, antimon, sumpor, katran, živa, biser, mermer, bitumen, nafta, uran..
Šejh Muhammed b. Ibrahim kazao je: “Postoji izuzetno mnogo vrsta ruda. Ibnul-Dževzi još je davno rekao da postoji oko sedam stotina ruda. Moguće je i to da se dogodi Smak svijeta prije nego što ljudi u potpunosti istraže unutrašnjost Zemlje i saznaju koja sve blaga ona krije.” (el-Fetava, 8/252)
Ibn Kudama je rudu definirao rekavši: “Ruda je sve što se vadi iz Zemlje, a što je u njoj zasebno stvoreno i što ima određenu vrijednost” (el-Mugni, 3/53). Iz ove definicije proizlazi da ne spada u rudu sve ono što se nalazi na površini Zemlje, ni ono što se vadi iz mora, kao ni blago koje čovjek zakopa. Prema ovoj definiciji, blato i prašina nisu rude, jer su sastavni dio Zemlje, kao što ruda nije ni ono što nema nikakvu vrijednost. Ibn Kudama veli da zlato, srebro, olovo, željezo, biser, krizolit spadaju u rude; ovo je naveo samo kao primjer. Učenjak el-Kuni veli: “Ruda je ono što je Allah, dželle šanuhu, stvorio u Zemlji, a blago je ono što čovjek zakopa u nju.” (Enisul-fukaha, str. 46)
Prema shvatanju islamskih pravnikā, so spada u rude. Ibn Redžeb veli: “So je ruda, u to nema sumnje” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 2/223). Hanbelijski učenjak el-Merdavi kaže: “Naši autoriteti so ubrajaju u rude.” (el-Insaf, 3/120)
Drugo, islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o tome na koje se rude daje zekat. Imam Ebu Hanifa drži da se zekat daje na čvrste rude koje se mogu topiti, to jest koje se mogu oblikovati u ploče, žicu, nakit i tako dalje, te da se na tečne rude (nafta, bitumen i tako dalje), odnosno na čvrste rude koje se ne mogu topiti ni oblikovati (gips, antimon, so i tako dalje) ne daje zekat. Imam Ebu Hanifa zastupao je ovo mišljenje prosuđujući analogno zlatu i srebru, na koje se zekat neizostavno daje na temelju šerijatskog teksta i konsenzusa islamskih učenjaka, i koji se tope te mogu oblikovati. Hanbelijski pravnici smatraju da se zekat daje na sve rude, bez obzira na to radilo se o čvrstim (željezo, olovo, bakar) ili tečnim rudama (nafta, bitumen, sumpor), utoliko prije jer ne postoji razlika između tih dviju kategorija ruda, kao što ne postoji razlika između ruda koje se mogu i onih koje se ne mogu oblikovati: sve se te materije ubrajaju u rude i sve one imaju određenu vrijednost. A malikijski i šafijski autoriteti drže da se zekat, kad je riječ o rudama koje se vade iz Zemlje, daje isključivo na zlato i srebro, a ne na druge rude, pa čak ni na dragulje. Upravo je ispravno ovo potonje mišljenje, tim prije jer šerijatski dokazi ukazuju na to da je zekat obavezno davati samo na zlato i srebro, a ne na druge rude; učenjaci su zbog toga i postigli konsenzus da se na zlato i srebro daje zekat. K tome, ne postoji jasan šerijatski tekst koji dokazuje obaveznost davanja zekata na rude mimo zlata i srebra.
Mišljenje koje smo preferirali usvojili su es-San’ani i el-Albani. Šejh Ibn Usejmin veli: “Ispravno je kazati da se zekat daje na zlato i srebro, a ne na druge rude, kao što su, naprimjer, bakar, željezo, nafta i tako dalje. No, akoli ove potonje rude eksploatira i prodaje, čovjek mora na njih davati zekat jer se tad radi o trgovačkoj robi.” (et-Ta‘likatu alel-kafi, str. 163)
Većina islamskih učenjaka smatra da se zekat na rudu, ako dostigne visinu nisaba, mora dati odmah nakon njene eksploatacije, te da se neće čekati da protekne godinu dana nakon njenog vađenja; zekat iznosi dva i po posto. (O tome se govori u djelu el-Mugni, 4/239–242.)
Kao zaključak možemo kazati da se, prema prosuđivanju većine islamskih autoriteta, na so ne daje zekat. I to je ispravno mišljenje o ovom pitanju. Ali ipak, bolje je, iz predostrožnosti, i na so dati zekat. Postupi li tako, obveznik će se osloboditi eventualne odgovornosti. Ovaj ćemo odgovor završiti riječima šejha Ibn Usejmina: “Predostrožnost nalaže da čovjek na sve rude daje zekat” (Šerhu bulugil-meram, 3/85). A Allah najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeTreba li davati zekat na ušteđevinu za koju čovjek želi kupiti stan?
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu, Znalcu svih tajni! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata. Prvo, na imetak koji čovjek štedi zarad kupovine kuće, ženidbe i tome slično mora dati zekat ako dostiže visinu nisaba i pregodini u čovjeka. Drugo, obaveznost davanja zekata na uštviše
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu, Znalcu svih tajni! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, na imetak koji čovjek štedi zarad kupovine kuće, ženidbe i tome slično mora dati zekat ako dostiže visinu nisaba i pregodini u čovjeka.
Drugo, obaveznost davanja zekata na ušteđevinu nije u suprotnosti s Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’ Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili…” (el-Bekara, 219), jer se one, prema ispravnom mišljenju, odnose na davanje dobrovoljnih priloga, a ne na zekat, koji je obaveza. Za ovakvo se tumačenje ovog ajeta opredijelio imam et-Taberi. Ovaj komentator Kur’ani-kerima zapisao je: “Pomoću ovog ajeta Svevišnji Allah uči ljude pravilima lijepog ponašanja u vezi s udjeljivanjem dobrovoljne milostinje; i to je propis koji je važeći, a nije derogirajući, niti je derogirani. Stoga ne priliči da bogobojazan musliman u pogledu udjeljivanja dobrovoljne milostinje i davanja poklona zanemari pravila lijepog ponašanja izrečena u hadisu: ‘Neka čovjek koji ima imetak troši na sebe, zatim na suprugu, zatim na djecu.’ A neka poslije toga udjeljuje tamo gdje Allah voli da se udjeljuje, i to je jedan od onih koji, udjeljujući, ne škrtare niti prelaze granice rasipajući imetak, a koje je spomenuo Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu, Svojoj knjizi” (Džamiul-bejan, 4/346). Tu su i riječi imama el-Kurtubija: “Većina islamskih učenjaka smatra da se Božije riječi: ‘I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: ‘Višak!’’ (el-Bekara, 219) odnose na dobrovoljnu milostinju.” (el-Džamiu liahkamil-Kur’an, 3/32)
Treće, obaveznost davanja zekata na ušteđevinu nije u suprotnosti s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Najbolja je ona milostinja koju čovjek udijeli kad je imućan” (el-Buhari, 5356, i Muslim, 1034). Značenje je ovo: najbolja je ona milostinja koju čovjek udijeli a ostane mu dovoljno imetka i za vlastite potrebe. (O tome se govori u djelu Šerhu miškatul-mesabih, 6/365.)
Kažimo i to da se u šerijatu smatra bogatim onaj ko godinu dana posjeduje imetka u visini nisaba, i zato mora dati zekat. Usto, valja znati da zekat, koji čovjek izdvoji iz imetka, neće njegovo bogatstvo umanjiti i da uopće neće biti na gubitku. Ebu Kebša el-Enmari, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: “Zaklinjem se da davanje milostinje neće umanjiti čovjekov imetak, i da nijedan čovjek neće podnijeti nepravdu a da mu Allah neće uvećati ponos, i da nijedan čovjek neće početi prosijačiti a da ga Allah neće siromašnim učiniti.” (Ovaj su hadis zabilježili imam et-Tirmizi, 2325, i neki drugi muhadisi; šejh el-Albani označio ga je ispravnim.) Eto, dobili ste odgovor na pitanje koje ste nam postavili, a Allah, opet, najbolje zna.
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeKoja su to stanja žene slična ženi sa istihazom?
Ženi se nekada desi nešto što dovede do krvarenja iz spolnog organa, poput operativnog zahvata na materici ili nešto drugo. Ovo se manifestuje na dva načina: Da se zna da nije moguće da ona dobije hajz nakon operacije, kao npr. da se operacijom odstrani materica ili se ona zatvori tako da iz nje neviše
Ženi se nekada desi nešto što dovede do krvarenja iz spolnog organa, poput operativnog zahvata na materici ili nešto drugo. Ovo se manifestuje na dva načina:
Da se zna da nije moguće da ona dobije hajz nakon operacije, kao npr. da se operacijom odstrani materica ili se ona zatvori tako da iz nje ne može izaći krv. Ova žena ne tretira se kao žena sa istihazom, nego kao žena koja vidi žućkastu ili tamnobojnu (smećkastu) nj ili tečnost nakon što se očistila. Ona neće ostaviti namaz niti post i nije joj zabranjen spolni odnos niti joj je obavezan gusul zbog ove krvi, ali kada hoće klanjati, mora oprati krv i na spolni organ staviti krpu ili nešto drugo (vatu, uložak), kako bi spriječila prolazak krvi na odjeću. Ona će se abdestiti za svaki namaz nakon što nastupi njegovo vrijeme, ako su u pitanju namazi koji imaju određeno vrijeme, kao što je pet dnevnih namaza. U suprotnom, ona će se abdestiti kada htjedne obaviti neki namaz, kao što je slučaj sa nafilama općenito.
Da se ne zna sigurno da žena poslije porođaja neće imati hajz, nego postoji mogućnost i jednog i drugog. U ovom slučaju ova se žena tretira kao žena s istihazom. Dokaz za to su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Fatimi bint Ebi-Hubejš: “To je krv kapilara i nije od hajza, pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz!”
Njegove riječi “…ako ti dođe hajz”, ukazuju na tretiranje one žene kod koje je moguć hajz i kod koje bude i prođe, kao žene s istihazom. A što se tiče žene kod koje ne postoji mogućnost hajza, krv koja se kod nje javlja, u svakom slučaju, jeste krv iz kapilara.
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Vidi manjeJe li dozvoljeno obaviti umru za umrlog?
Dozvoljeno je obaviti umru, hadž i činiti tavaf oko Kabe na ime umrle osobe. Jednom riječju, dozvoljeno je na ime umrlog činiti sva dobra djela. Imam Ahmed govoraše: “Ako čovjek uradi bilo koje dobro djelo i pokloni sevape umrlom, pa i živom muslimanu, od toga će onaj kome su sevapi poklonjeni imativiše
Dozvoljeno je obaviti umru, hadž i činiti tavaf oko Kabe na ime umrle osobe. Jednom riječju, dozvoljeno je na ime umrlog činiti sva dobra djela. Imam Ahmed govoraše: “Ako čovjek uradi bilo koje dobro djelo i pokloni sevape umrlom, pa i živom muslimanu, od toga će onaj kome su sevapi poklonjeni imati koristi.” Abolje je, dakako, da čovjek uči dove za umrlu osobu nego da joj poklanja sevape, na temelju hadisa: “Kad čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne milostinje, korisnog znanja i dobrog djeteta koje za njega uči dovu” (Muslim, 1632).
Način dokazivanja ovim hadisom jest sljedeći: premda je ovdje govorio o tome da za dobra djela prestaju teći sevapi nakon smrti, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: “…i dobrog djeteta koje za njega obavlja neki ibadet”; “…i dobrog djeteta koje za njega uči časni Kur’an”; “…i dobrog djeteta koje za njega klanja”; “…i dobrog djeteta koje za njega obavlja umru”; “…i dobrog djeteta koje za njega posti” i tako dalje. Drukčije rečeno, da je bilo predviđeno da dijete za roditelje čini sva dobra djela bez izuzetka, Allahov bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zacijelo rekao: “…i dobrog djeteta koje za njega čini to i to dobro djelo.” Ali ipak, dozvoljeno je da čovjek učini bilo koje dobro djelo i da sevape tog djela pokloni muslimanu.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manje