Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vrijednost učenja Fatihe Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur'anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se'ida ibn El-Mu'ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallalviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vrijednost učenja Fatihe
Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur'anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se'ida ibn El-Mu'ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poučiću te suri koja je najuzvišenija sura u Kur'anu”, zatim reče: “ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN” (El-Fatiha, 2), “ona je es-seb'u el-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur'an Uzvišeni koji mi je dat”.
Takođe, sura Fatiha je nešto najbolje i najvrijednije što je Uzvišeni Allah objavio svojim poslanicima.
Bilježi Tirmizi od Ubej ibn K'aba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Fatihi rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, nije objavljeno ni u Tevratu niti Indžilu niti Zeburu niti Furkanu nešto poput nje, ona je seb'un minel-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur'an Uzvišeni koji mi je dat”. Šejh Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Učenje Fatihe u raznim progodama
Međutim, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba da su učili Fatihu u raznoraznim povodima kao što se u današnje vrijeme uči, poput učenje Fatihe za dušu umrlih (kao stalna praksa), prilikom posjeta mezurluku, nakon namaza, poslije dove, kao hatma-fatiha, a kod nekih prilikom sklapanja bračnog ugovora, pri saučešću, kupoprodaji, na priredbama, raznoraznim svečanostima, u svim ovim prilikama što džematski što pojedinačno i mnogim drugim prilikama. Da je u hajr u tome da se u ovim prilikama uči Fatiha sigurno bi nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, ridvanullahi alejhim, pretekli u tome, jer ashabi su prije svih radili sve ono u čemu je hajr i najviše su poznavali sve ono u čemu je bilo fadla i hajra.
Stavovi nekih učenjaka o učenju Fatihe
Kaže Ibn Kesir u svom tefsiru (7/78): “Ehlu sunne vel džemat kažu za svako djelo i svaku riječ koja nije prenešena od ashaba da je novotarija, jer da je to hajr oni bi nas pretekli u tome, nema ni jedan ogranak dobrih djela a da ga nisu radili”.
Upitan je šejh Ibn Usejmin o propisu učenja Fatihe prilikom sklapanja braka pa je odgovorio: “To nije propisano, nego je to novotarija. Učenje Fatihe ili neke druge određene sure ne uči se osim gdje je to Šerijatom propisano. Pa ako se uče mimo onoga kako je propisano sa ciljem ibadeta to se smatra novotarijom. Vidjeli smo mnoge ljude kako uče Fatihu u svakoj prilici, čak smo čuli da neki kažu: Učite Fatihu umrlom i povodom ovog i povodom onog. Sve ove stvari su novotarije i munkeri.Fatiha i druge sure ne uče se u bilo kojem stanju, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, osim ako je to propisano Allahovom knjigom i sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A u suprotnom to je novotarija zbog koje se ukorava onaj koji je čini” (Fetava Nurun aled-derb, 10/95).
Na drugom mjestu kaže: “Učenje Fatihe prilikom izražavanja saučešća je novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada izražavao saučešće učenjem Fatihe ili bilo koje druge sure” (Medžmu'ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 13/1283).
Takođe, šejh Salih Fevzan kaže: “Veoma je mnogo ibadeta koji se sada upražnjavaju a za koje nema dokaza, od njih su nijet naglas za namaz, džematsko zikrenje poslije namaza, učenje Fatihe u određenim prigodama, nakon dove i za umrle…” (Medžmu'atu muellefati El-Fevzan, 14/15).
Zaključak
Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta. A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.
Prema tome, učenje Fatihe u raznoraznim povodima i prilikama kao što se radi kod nas a i na drugim mjestima nema nikakvo uporište ni u Kur'anu, niti u Sunnetu, niti u praksi ashaba niti selefa ovoga Ummeta. I nema samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet, koje se treba čuvati i upozoravati na nju.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim: Što se tiče javnog poimeničnog prozivanja novotara, da li to spada u zabranjeni gibet, to zavisi od situacije. Učenjaci izdvojili iz opće zabrane gibeta određene situacije. Imaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Što se tiče javnog poimeničnog prozivanja novotara, da li to spada u zabranjeni gibet, to zavisi od situacije. Učenjaci izdvojili iz opće zabrane gibeta određene situacije.
Imam Nevvevi je u svojoj knjizi “Rijadus-salihin” naveo poglavlje pod naslovom “Poglavlje o onom što je dozvoljeno od gibeta”, pa kaže: “Znaj da je gibet dozvoljen kada za to postoji opravdan šerijatski cilj koji se ne može postići ‘osim sa gibetom, a on ima šest vrsta”. Pa je pod četvrtom vrstom spomenuo upozorenje i savjet muslimanima od nečijeg zla, te je nabrojao šta sve ulazi pod ovu vrstu, poput: gibeta slabih ravija u prenošenju hadisa, gibetu nepravednih svjedoka i tako dalje.
Između ostalih spomenuo je i fakiha uči kod bidatora ili grešnika, pa se boji da će mu naštetiti, tada ga treba posavjetovati i pojasniti njegovo stanje, pod šartom da mu je namjera davanje savjeta. A pod petom vrstom je spomenuo čovjeka koji javno čini grijeh ili novotariju.
Kaže Hasan El-Basri: “Gibet novotara nije gibet” (Kešful-hafa’, El-Adželuni, 2/173). I kaže: “Trojicu je dozvoljeno gibetiti: novotara, fasika koji javno griješi i vladara zalima” (Ez-Zuhd, Ahmed ibn Hanbel,1661, Futja ve dževabuha, El-Hemezani, str. 14, i Fejdul-kadir, El-Munavi, str. 108).
Kaže Ibn Kutejbe: “Može pomisliti onaj ko ne zna od ljudi i koji ne stavlja stvari na njihovo mjesto da je ovo gibet učenjaka … a nije tako kao što oni misle …”. (Islahu galeti Ebi Ubejd, str. 46.)
Da bi kritika učenjaka ili daija bila dozvoljena spominjući njihova imena učenajci su postavili određene šartove. Pa tako imam Ibn Nasiruddin Ed-Dimeški u svojoj knjizi “Er-Reddu el-vafir” spominje tri šarta:
prvi – da onaj koji govori poznaje stepene ljudi, njihova stanja u skretanju, pravednosti i razlike među njima u njihovim riječima i djelima,
drugi – da bude bogobojazan, nepristrasan, da ne slijedi strasti i prohtjeve svog nefsa i da nije brzoplet
i treći – poznavanje razloga i povoda zbog kojih se ocjenjuje neki čovjek da je novotar ili da je skrenuo sa ispravnog menhedža (Er-Reddu el-vafir, str. 14.).
Zbog toga onaj koji govori o islamskim džematima i učenjacima treba da zadovolji neke šartove od kojih su:
Prvi – da se provjeri govor koji se želi kritikovati, tj. da ne gradi svoju kritiku na nečemu što mu je neko prenio bez provjeravanja vjerodostojnosti istog. Zato je rečeno “Slabost vijesti su njihove ravije”, tj. da oni koji prenose vijesti često ih ne prenose onakve kakve jesu, nego dodaju ili oduzmu. Allah Uzvišeni je postavio princip koji kada bi ga se držali islamisti nestalo bi mnogih razilaženja i nerazumijevanja među njima: “O vjernici, ako vam nekakav griješan čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete”. (El-hudžurat 6)
Drugi – čitanje govora ili njegovo slušanje sa smirenošću, zadovoljstvom i lijepom namjerom, a ne sa ciljem kritike i provjeravanja. Takođe, treba tražiti svom bratu opravdanje i izlaz za kazano i napisano, pa ako nađe opravdanje dobro i jest a ako ne nađe istina je preča da se slijedi. Jer Allahovo zadovoljstvo je cilj koji se ne ostavlja a zadovoljavanje ljudi je cilj koji se ne može ostvariti, pa zato čovjek treba da da prednost onome što se ne ostavlja nad onim što se ne može ostvariti.
Treći – da govori o bitnim stvarima i da ne prenosi osim pitanja u kojima ima koristi i koja su vrijedna pažnje. Uz sve ovo na njemu je da vodi računa o argumentima, upotrebljavanju najljepših metoda u obraćanju, da bira riječi i da se kloni pogrdnih, uvredljivih i ružnih izraza. Ako mu istina postane jasna a ona je na strani protivnika da je prihvati.
Nažalost, mnogi oni koji se upuste u kritiku i savjetovanje drugih pišući odgovore na određene riječi, izreke ili knjige, upadaju u mnoge greške od kojih su najpoznatije sljedeće: vađenje riječi iz konteksta, izražavanje radosti kada druga strana griješi, spominjanje loših djela a sakrivanje dobrih i slično tome.
A što se tiče menhedža prilikom kritikovanja da se spominju loše djela a sakrivaju dobra, ovaj menhedž je Ibn Tejmije nazvao “Menhedž muha”, pa kaže: “Neki ljudi, kada kritikuju bolesno kritikuju, zaboravljaju dobra djela i osobine a spominju samo loše. Oni su poput muha: ostavljaju zdrave dijelove tijela a slijeću na rane i nečiste dijelove tijela. Ovo je dokaz malodušnosti i pokvarenog karaktera” (Medžmu'ul-fetava, 28/209).
A na drugom mjestu pojašnjava Ibn Tejmije ispravan menhedž po ovom pitanju, pa kaže: “Kada se u jednom čovjeku nađe i dobro i zlo, dobročinstvo i grijesi, pokornost i neposlušnost i Sunnet i novotarija, zaslužuje od prijateljstva i nagrade shodno onoliko koliko ima u njemu hajra, i zaslužuje od neprijateljstva i kazne onoliko koliko ima u njemu zla” (Medžmu'ul-fetava, 28/209). Ovo je naravno, menhedž kada se ocjenjuje kompletna ličnost a ne kod bilo koje kritike. Ispravno je da kritičar kada želi pojasniti greške onog koga kritikuje ili želi odgovoriti nekom ko je pogriješio u tom slučaju nije obavezan spomenuti njegove dobre osobine, za razliku od donošenja općeg stava o ljudima i džematima, tada se spominju i dobre i loše osobine.
Kaže šejh Ibn Usejmin pojašnjavajući razliku između odgovora na onog ko je pogriješio i između biografije i ocjenjivanja: “Kada čovjek govori o nekoj ličnosti a želi da ga ocijeni kao kompletnu ličnost, u tom slučaju treba spomenuti njegove dobre i loše osobine, a zatim donosi sud shodno njegovom stanju: pa ako prevladaju dobre osobine pohvali ga, a ako prevladaju loše osobine pokudi ga. A ako želi prilikom govora o nekoj ličnosti da odgovori na njegovu novotariju tada ne treba da spominje njegove dobre osobine, jer spominjanje dobrih osobina u situaciji kada se odgovara na njega čini sam odgovor slabim i neprihvatljivim” (Preuzeto sa snimljene kasete, datuma 16.12.1416. po Hidžri).
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Hadisi o pranju vrata pri abdestu Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oko potiranviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Hadisi o pranju vrata pri abdestu
Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Oko potiranja vrata pri abdestu prenose se dva hadisa.
Prvi hadis – prenosi Lejs od Talhe ibn Musarifa od njegovog oca od njegovog djeda da je on vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je on učinio mesh po svojoj glavi tako da je potrao po potiljku i prednjemdijelu vrata.Ovaj hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, njegov sened je veoma slab zbog dvije stvari. Prva što je u njegovom senedu ravija Lejs ibn Ebi Sulejm, oko čije slabosti nema razilaženja među muhadisima, kako prenosi Nevevi. Druga je nepoznato stanje djeda Talhe ibn Musarifa a što navode Ibn Ebi Hatim i Jahja ibn Kattan.
Prema tome, ovaj hadis je veoma slab oko čije slabosti nema razilaženja.
Drugi hadis – ono što se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko abdesti i uzme mesh po vratu neće mu biti stavljena omča (oko vrata) na Sudnjem danu”. Hadis bilježi Ebu Nu'ajm u “Tarihu Asbehan” (2/78). U njegovom senedu je ravija Muhammed ibn Amr El-Ensari, a on je Ebu Sehl El-Basri oko čije slabosti nema razilaženja. Prema tome, hadis je veoma slab.
Stavovi mezheba
Oko potiranja vrata prilikom uzimanja abdesta učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
– to je MUSTEHAB kod hanefija, u jednom od mišljenja unutar šafijskog mezheba i u rivajetu kod Ahmeda.
– to NIJE MUSTEHAB kod džumhura (većine) učenjaka kao i u stavu kod hanefija unutar mezheba, a neki od njih kažu da je MEKRUH dok drugi da je to NOVOTARIJA.
Stavovi nekih učenjaka
Kaže imam Nevevi da o potiranju vrata pri abdestu nije ništa vjerodostojno prenešeno i da to nije sunnet nego novotarija.
Takođe, kaže Ibnul-Kajjim u “Zadul-me'ad” da nije ništa vjerodostojno prenešeno o potiranju vrata prilikom abdesta.
Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Nije ništa vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on potirao svoj vrat pri abdestu, nego čak nije prenešeno oko pranja vrata ni jedan prihvatljiv hadis. Svi vjerodostojni hadisi u kojima se opisuje način abdesta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije u njima spomenuto da je potirao svoj vrat.
Zbog toga to većina učenjaka nije smatrala preporučljivim, poput Malika, Šafije i Ahmeda. A oni koji to smatraju preporučenim oslanjaju se na predaju od Ebu Hurejre, ili na hadis prenešen u slabom senedu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao svoju glavu sve do početka potiljka. Nešto poput ovog ne može biti osnov niti se može uporediti sa onim na što ukazuju drugi hadisi. Onaj ko ostavi potiranje vrata abdest mu je ispravan na čemu su složni učenjaci”. (Medžmu'ul-fetava 21/127)
Zaključak
Prema tome, nema vjerodostojnog hadisa o potiranje vrata pri abdestu tako da raditi po tome nije propisano, a ustrajavanje na pranju vrata pri abdestu je pokuđeno a po nekim učenjacima novotarija. Mađutim, smatram da je stav nekih učenjaka poput Nevevija da je to novotarija prejaka ocjena ove prakse, jer je oslonac kod onih koji tako rade po ovom pitanju slab hadis a ne uvedena praksa u ibadetu (abdestu) za koju nema osnova, tj. nikakvog dokaza, a Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O vrijednosti sure Jasin Kod nas je uvriježeno mišljenje da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je njeno učenje u raznoraznim prilikama veoma pviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O vrijednosti sure Jasin
Kod nas je uvriježeno mišljenje da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je njeno učenje u raznoraznim prilikama veoma pohvalno i poželjno, kao naprimjer na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i tako dalje.
Sve navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi'ina, niti selefa ovog Ummeta, izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom), oko čega učenjaci imaju podijeljeno mišljenje iako je došlo u slabom hadisu.
Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin, uopšteno niti u određenim prilikama. Uzimajući u obzir da je učenje Kur'ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opšti ili poseban.
Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur'ana uopšteno je da ju je mustehab učiti kao i bilo koju drugu suru iz Kur'ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur'ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu.
A ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih predaja.
Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu vjerodostojnog Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta.
A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.
Učenje sure Jasin na kamenčiće i stavljanje u temelje kuće
Što se tiče spomenutog u pitanju, o učenju sure Jasin na četiri kamenčića i zaljevanju istih na četiri strane u temelj kuće, to nema uporišta ni u Kur'anu, ni u Sunnetu, ni u praksi ashaba, ni selefa ovoga Ummeta. I ne samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet po tekstu hadisa, novotarija koje se treba čuvati i upozoravati na nju.
Prema tome, nije dozvoljeno učiti suru Jasin na četiri kamenčića i zaliti ih na četiri strane u temelj kuće iz gore navedenih razloga.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Novotarije koje se čine oko kaburova učenjaci dijele na dvije vrste: 1- Novotarije koje izvode iz vjere i 2- Novotarije koje nisu dozvoljene, ali ne izvode iz vjere. Od primjerviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Novotarije koje se čine oko kaburova učenjaci dijele na dvije vrste:
1- Novotarije koje izvode iz vjere i
2- Novotarije koje nisu dozvoljene, ali ne izvode iz vjere.
Od primjera novotarija koje se čine oko kaburova, a koje izvode iz vjere su: činjenje sedžde umrlima u kaburovima, upućivanje dove umrlima, traženje pomoći od umrlih, traženje od umrlog ispunjavanje dunjalučkih ili ahiretskih potreba i slično, pri čemu se sve ove radnje upućuju umrlima, a ne Allahu.
Propis svih ovih radnji predstavlja veliki širk koji izvodi počinioca iz islama, jer sve ove radnje su ibadeti koje nije dozvoljeno upućivati osim Allahu, subhanehu ve te'ala. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima Ehlu-sunneta i na to jasno i nedvosmisleno ukazuju šerijatski tekstovi.
A od primjera novotarija koje se čine oko kaburova, a koje ne izvode iz vjere su sljedeće radnje: upućivanje dove Allahu kod kabura, klanjanje namaza Allahu prema kibli kod kabura, učenje Kur'ana kod kabura i slično, a svi ovi ibadeti se čine sa ciljem traženja bereketa u njima zbog toga što se čine baš kod kabura umrlog.
Propis ovih radnji je da su zabranjene i predstavljaju novotariju, ali ne izvode počinioca iz islama, jer se upućuju Allahu, a ne umrlom u kaburu, međutim činjenje ibadeta na ovom mjestu i na ovakav način nije propisano i vodi u veliki širk.
Prema tome, shodno ovoj podjeli novotarija koje se čine oko kaburova, onaj ko klanja namaz Allahu prema kaburu Ajvaz dede u pravcu kible smatra se počiniocem velikog grijeha i novotarije, ali ga takvo djelo ne izvodi iz islama. A ako klanja namaz Ajvaz dedi, a ne Allahu, usmjeren prema kaburu, a ne prema kibli, to je veliki širk koji izvodi iz islama, da nas Allah sačuva od toga.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Mjesec Ša'ban je mjesec u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, većinu dana postio. Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi (Buhari ja i Muslim) od Aiše, radijallahu aviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Mjesec Ša'ban je mjesec u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, većinu dana postio. Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi (Buhari ja i Muslim) od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: „Ni u jednom mjesecu nije postio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je postio u Ša'banu, postio ga je čitavog osim manjeg dijela“. Ovo ukazuje na vrijednost i preporučenost posta većine dana mjeseca Ša'bana.
O vrijednosti ovog mjeseca prenešeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo hadisa. Neki od njih su vjerodostojni i dobri, neki slabi a neki krivotvoreni.
Od novotarija koje su ljudi uveli je PROSLAVLJANJE NOĆI POLOVINE Ša'abana. O vrijednosti klanjanja te noći ili izdvajanja posta tog (15.) dana nije prenešeno ništa vjerodostojno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba, radijallahu anhum.
Prenosi se u preko deset rivajeta od skupine ashaba da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U noći polovine mjeseca Ša'bana Allah pogleda u Svoja stvorenja pa oprosti svima osim mušriku i onom ko je zadojen mržnjom (neprijateljstvom)“. Bilježe ga Ahmed, Ibn Madže, Bejheki, Taberani i drugi. Dobrim su ga ocijenili Albani, Šu'ajb Arnaut i drugi, a u svim rivajetima ima slabosti.
Oko vrijednosti same noći polovine Ša'bana (ne za klanjanje te noći i post tog dana) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Većina muhaddisa i učenjaka ocjenjuje hadise o tome slabim i neprihvatljivim, dok ih manja skupina smatra prihvatljivim zbog mnoštva rivajeta. (Letaif, Ibn Redžeb, str. 261)
Neki ljudi su na osnovu ovih hadisa o vrijednosti noći polovine Ša'bana i drugih slabih i krivotvorenih o noćnom namazu te noći i postu tog dana uveli novotarije proslavljanja, klanjanja i posta te noći i tog dana. Iako najveći pobožnjak Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi časni ashabi to nisu praktikovali.
Kaže Hafiz el-Iraki: „Hadis o klanjanju u noći polovine Ša'bana je izmišljen na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem“.
Kaže imam Nevevi: „Namaz Lejletul-regaiba i namaz od 100 rekata u noći polovine Ša'ban, oba ta namaza su odvratne novotarije. Ne treba da te obmane njihovo spominjanje u knjizi ‘Kutul-kulub’ i ‘Ihjau ulumiddin“, niti spomenuti hadis i njima, sve je to batil (ništavno). I ne treba da te obmane to što nekim imamima nije bio jasan njihov propis pa su pisali o njihovoj preporučenosti, oni su u tome pogriješili“.
Kaže Muhammed Rešid Rida: „Zaista Uzvišeni Allah nije propisao mu'minima u Svojoj knjizi niti preko Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu posebno djelo u toj noći (15. Ša'bana)“.
Kaže Bin Baz nakon što je naveo argumente o novotariji proslavljanja te noći: „Na osnovu ajeta, hadisa i govora uleme postaje jasno onome ko traži istinu da je proslavljanje noći polovine Ša'bana (Lejletul-berat) sa namazom ili nećim drugim, kao i izdvajanje tog dana postom, odvratna novotarija kod većine učenjaka. To nema osnova u čistom Šerijatu, nego se to desilo nakon vremena ashaba“.
Prema tome, nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izdvajanje ove noći sa ibadetom, većina hadisa koji su prenešeni o tome su ili krivotvoreni ili veoma slabi.
Takođe, nije potvrđeno od ashaba, radijallahu anhum, ništa o tome. S toga, nema osnova da se ta noć (15. Ša'ban) uzme kao mubarek noć u kojoj je činjenje ibadeta pohvalno kao što je pohvalno klanjati teraviju ili obilježavati dane bajrama i petka. Najviše što se može reći je da pohvalno te noći riješiti se dvaju velikih grijeha: širka i mržnje, kao što je došlo u hadisima koje su neki muhaddisi ocijenili dobrim.
A izmišljati ibadete koji nisu potvrđeni u vjerodostojnim hadisima, to samo udaljava od od sunneta i dobrih djela. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: „Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje, to se odbacuje“.
A to što spominje hodža o sudbini i kaderu u toj noći, to nema nikakvog osnova.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Čestitanje muslimanu džume svakog petka riječima „džuma mubarek“ nije došlo u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je prenešeno od bilo koga od ashabaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Čestitanje muslimanu džume svakog petka riječima „džuma mubarek“ nije došlo u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je prenešeno od bilo koga od ashaba, ridvanullahi alejhim. Također, nije mi poznato da je neko od uleme rekao da je propisano tako čestitati džumu petkom.
Na osnovu ovoga, stalna praksa čestitanja džume petkom riječima „džuma mubarek“ sa uvjerenjem da je to lijepo i od vjere je novotarija.
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to se odbija“. U rivajetu kod Muslima: „Ko uradi djelo na kojem nije naša stvar (vjera), to se odbija“.
Međutim, ako bi se tako čestitalo ponekad neustrajavajući na tome i bez uvjerenja da je to pohvalno ili od vjere, nego kao vid dove da petak bude berićetan, onda nema smetnje iako je napuštanje takve prakse preče kako ne bi postala novotarija.
Mnogi savremeni učenjaci su upitani o propisu ovog čestitanja, veća ih je odgovorila kao što je gore spomenuto.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Naplaćivanje svega što je navedeno od usluga: ispratne dove (iz džamije ili kuće), učača na kaburu, učenje salle, učenje sedmine, četeresnice, kelime-i-tevhida (iz džamije iliviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Naplaćivanje svega što je navedeno od usluga: ispratne dove (iz džamije ili kuće), učača na kaburu, učenje salle, učenje sedmine, četeresnice, kelime-i-tevhida (iz džamije ili kuće), hatme dove, mevluda, Jasin-šerifa i hatme za umrlog je batil (ništavno) i novotarija. Nije dozvoljeno naplaćivanje ili uzimanje imetka za spomenute usluge. Umrli od ovakvog učenja Kur'ana, dova i mevluda nemaju nikakvu nagradu na ahiretu. Također, ovo predstavlja bespravno jedenje tuđeg imetka.
Dokaz za spomenuto je sljedeće:
Prvo – Nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su uopšte učili Kur’an za duše umrlih, bez naplaćivanja, a kamoli sa naplaćivanjem. Oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova ni u vjerodostojnom niti u slabom sunnetu.
Drugo – Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li sevap i nagrada učenja Kur’ana, kada se pokloni umrlim, bez naplaćivanja, uopšte stiže njima, tj. da li imaju koristi od toga.
Složni su učenjaci Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u sljedećem: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično) koju je dao umrli, dobro dijete koje dovi svome roditelju, znanje (knjige, predavanja i slično) koje ostavi umrli od kojeg se koriste ljudi, dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega, obavljanje Hadždža za njega i post. Sve ovo je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko njih nema razilaženja među učenjacima osim oko posta. A ispravno je da umrli od posta živog za njega ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi: “Ko umre, a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij (dijete)”.
A što se tiče ostalih dobrih djela, poput namaza, učenja Kur’ana, klanja kurbana i zikrenja sa nijetom da sevap od tih djela ide umrlim, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopšte stiže nagrada ovih djela umrlima.
Prvo mišljenje – da umrli imaju koristi od poklanjanja nagrade učenja Kur'ana (namaza, zikrenja i kurbana) umrlom. Ovo je stav Ebu Hanife i Ahmeda.
Njihov najjači dokaz je kijas (analogija) na ona dobra djela (poput sadake, dove i Hadždža) za koja je došlo u Šerijatu da od njih umrli ima koristi. Kažu: nema razlike između dove, istigfara i sadake od kojih umrli ima koristi kada mu ih pokloni živi i između namaza, učenja Kur’ana i zikra i poklanjanja sevapa istih umrlima.
Drugo mišljenje – da umrli od toga nema koristi. Na ovome su imam Malik i Šafija.
Oni to dokazuju sa tri dokaza koja vrijedi ovdje spomenuti:
Prvi: ajet “I insanu ne pripada osim ono što je on uradio” (En-Nedžmu 39) , u kojima se negira da čovjek ima koristi od tuđih djela, osim što je došlo kao izuzetak.
Drugi: to nije prenešeno ni riječima niti djelom od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba niti tabi’ina.
Treći: pitanje stizanja sevapa je stvar gajba, tj. nepoznatog, kojeg jedino Allah zna, a nije nam prenešeno da umrlima stiže sevap učenja Kur’ana kada ga živi pokloni njemu.
Treće – Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko dozvole naplaćivanja poučavanja Kur'anu (hadisu i fikhu), učenja ezana i imameta, a ovo su propisana djela.
Rezime stavova učenjaka po ovom pitanju je:
Prvo mišljenje –nije dozvoljeno. Ovo je mezheb hanefija i hanabila.
Drugo mišljenje – opšta dozvola. To je stav nekih učenjaka malikijskog mezheba, jedno od mišljenja Šafije, rivajet od Ahmeda, stav Ibn Hazma i potonjih učenjaka hanefijskog mezheba.
Treće mišljenje – dozvola u poučavanju Kur'ana, a oko hadisa i fikha je pokuđeno ili neispravno. Ovo je mezheb malikija i šafija.
Četvrto mišljenje – dozvoljeno je samo u potrebi. Ovo je treći rivajet Ahmeda i stav Ibn Tejmije.
Četvrto – Kada učač uči Kur'an za novac, on nema nagrade (sevapa) za to učenje, jer ga ne uči radi Allaha, nego radi novca, pa ga ne može ni pokloniti umrlom. Znači, umrli od toga nema koristi.
Peto – Ova praksa predstavlja krivo tumačenje vjere od koje je čist hanefijski mezheb na koji se pozivaju. U protivnom, neka iznesu dokaze iz hanefijskih knjiga.
Šesto – To je zloupotreba i iskorištavanje vjerničkih osjećanja prema svojim umrlima.
Sedmo – Ovo je zabranjeno jedenje tuđeg imetka, jer za takvu praksu nema dokaza ni u Kur'anu ni u vjerodostojnom sunnetu.
Osmo – Ovim se podstiču muslimani na nepraktikovanje propisa vjere u toku života, jer se to može nadoknaditi plaćanjem učenja Kur'ana, dova, Jasina, hatmi i slično nakon njihove smrti.
Deveto – Da je ova praksa haram, batil i novotarija potvrđuju to fetve savremenih učenjaka širom islamskog svijeta.
Kada plaćanje učenja Kur’ana (dova, hatmi, mevluda, sedmina) umrlim postane stalna vjerska praksa koja je institucionalno uređena i organizovana, gdje je i cjenovnik naplaćivanja javno obješen, kao što je u mnogim našim džematima, onda nema sumnje da to predstavlja veliku devijaciju, iskrivljenje vjere i novotariju. Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70). To nije bila praksa ni Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, niti selefa ovog Ummeta, niti imama mezheba i njihovih sljedbenika.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O vjerodostojnosti kaburova koji se pripisuju vjerovjesnicima kaže šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 27/44): „Kaže skupina učenjaka, od njih Abdulaziz El-Kinani (učenviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O vjerodostojnosti kaburova koji se pripisuju vjerovjesnicima kaže šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 27/44): „Kaže skupina učenjaka, od njih Abdulaziz El-Kinani (učenik imama Šafije): ‘Svi ovi kaburovi koji se pripisuju vjerovjesnicima, ništa od njih nije vjerodostojno osim kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem’. Neki učenjaci mimo njega potvrđuju kabur Ibrahima, alejhisselam“.
Zatim, treba znati da u preciznom poznavanju kaburova vjerovjesnika nema šerijatske fajde (koristi). Nije poznanje i čuvanje kaburova vjerovjesnika prije islama od vjere.
Većina kaburova u islamskom svijetu koja se pripisuje vjerovjesnicima, ashabima, poznatim istorijskim ličnostima i imamima je sumnjiva, o čemu su govorili mnogi učenjaci. A to je zbog toga što selef ovog Ummeta (prve tri generacije) nije vodio brigu o veličanju, uzdizanju i gradnji na kaburovima. Jer šerijatski tekstovi upozoravaju na gradnju, uređivanje i pisanje po kaburovima.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu El-Hejjadža El-Esedija da mu Alija, radijallahu anhu, rekao: „Hoćeš li da te pošaljem radi onoga zbog čega je mene poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Da ne ostaviš kip a da ga ne srušiš, niti uzdignut kabur a da ga ne poravnaš“. Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da se izgrađuje na kaburovima, da se piše na njima i da se gaze”. Ovaj hadis sa ovim dodatkom da “da se piše na njima” bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Hakim, a osnov hadisa bilježi Muslim. Ovaj dodatak ocijenili su vjerodostojnim Tirmizi, Hakim i Albani. Dok je u rivajetu Ibn Madže došlo: “Zabranio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se bilo šta piše na kaburu”.
Gradnja kaburova, turbeta i slično u Ummetu se pojavljuje tek krajem trećeg stoljeća po Hidžri, kao što kaže šejhul-islam Ibn Tejmije. Izgradnja kaburova, turbeta, sporne radnje na njima i oko njih se raširila u Ummetu na rukama šija i sufija, što je opštepoznata činjenica. Oni su poznati obožavaoci kaburova, oni su vjeru između ostalih dalaleta i novotarija izgradili na kaburovima.
U postavljenom videu kaburova vjerovjesnika su i kaburovi Amine i Abdulmutalliba, majke i djeda Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a za oboje je potvrđeno u šerijatskim tekstovima da su umrli na širku.
Prema tome, nije vjerodostojno da su to kaburovi vjerovjasnika, ovaj video je šitsko-sufijski „doprinos“ u širenju akide obožavanja kaburova.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ako je ta osoba bolesna od sihra, džinskog dodira ili uroka, dozvoljeno je i propisano da se liječi učenjem Kur'ana, na način da se uči rukja (ili bilo šta od Kur'ana i dova) bviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ako je ta osoba bolesna od sihra, džinskog dodira ili uroka, dozvoljeno je i propisano da se liječi učenjem Kur'ana, na način da se uči rukja (ili bilo šta od Kur'ana i dova) bolesnoj osobi direktno (ili preko telefona, skajpa i slično, s tim da je efekat slabiji), a ne na daljinu.
Također, dozvoljeno je i propisano da se direktno bolesniku uče vjerodostojne dove. Poput dova:
– „Euzu bikelimatillahi et-tamati min šerri ma halek“ (Muslim),
– „Bismillahi erkike min kulli šejin juzike, ve min šerri kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike, bismillahi erkike“ (Muslim).
Ili uz stavljanje ruke na mjesto bola, da prouči sedam puta: „Bismillah, bismillah, bismillah, euzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru“ (Muslim).
A što se tiče toga, da grupa sestara međusobno podijele džuzeve Kur'ana i uči ih kod kuće sa nijetom da Allah izliječi tu bolesnu osobu, takva praksa liječenja i pomaganja bolesne osobe nema osnova u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti praksi ashaba i selefa ovog Ummeta. Ustrajavanje na tome predstavlja novotariju. A po tekstovima vjerodostojnih hadisa svake novotarije se treba treba čuvati, ona je šerijatski neprihvatljiva i predstavlja dalalet koji vodi u Vatru.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
IMA LI UPORIŠTE ZA UČENJE FATIHE U RAZNIM PRILIKAMA I PROGODAMA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vrijednost učenja Fatihe Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur'anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se'ida ibn El-Mu'ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallalviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vrijednost učenja Fatihe
Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur'anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se'ida ibn El-Mu'ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poučiću te suri koja je najuzvišenija sura u Kur'anu”, zatim reče: “ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN” (El-Fatiha, 2), “ona je es-seb'u el-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur'an Uzvišeni koji mi je dat”.
Takođe, sura Fatiha je nešto najbolje i najvrijednije što je Uzvišeni Allah objavio svojim poslanicima.
Bilježi Tirmizi od Ubej ibn K'aba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Fatihi rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, nije objavljeno ni u Tevratu niti Indžilu niti Zeburu niti Furkanu nešto poput nje, ona je seb'un minel-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur'an Uzvišeni koji mi je dat”. Šejh Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.
Učenje Fatihe u raznim progodama
Međutim, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba da su učili Fatihu u raznoraznim povodima kao što se u današnje vrijeme uči, poput učenje Fatihe za dušu umrlih (kao stalna praksa), prilikom posjeta mezurluku, nakon namaza, poslije dove, kao hatma-fatiha, a kod nekih prilikom sklapanja bračnog ugovora, pri saučešću, kupoprodaji, na priredbama, raznoraznim svečanostima, u svim ovim prilikama što džematski što pojedinačno i mnogim drugim prilikama. Da je u hajr u tome da se u ovim prilikama uči Fatiha sigurno bi nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, ridvanullahi alejhim, pretekli u tome, jer ashabi su prije svih radili sve ono u čemu je hajr i najviše su poznavali sve ono u čemu je bilo fadla i hajra.
Stavovi nekih učenjaka o učenju Fatihe
Kaže Ibn Kesir u svom tefsiru (7/78): “Ehlu sunne vel džemat kažu za svako djelo i svaku riječ koja nije prenešena od ashaba da je novotarija, jer da je to hajr oni bi nas pretekli u tome, nema ni jedan ogranak dobrih djela a da ga nisu radili”.
Upitan je šejh Ibn Usejmin o propisu učenja Fatihe prilikom sklapanja braka pa je odgovorio: “To nije propisano, nego je to novotarija. Učenje Fatihe ili neke druge određene sure ne uči se osim gdje je to Šerijatom propisano. Pa ako se uče mimo onoga kako je propisano sa ciljem ibadeta to se smatra novotarijom. Vidjeli smo mnoge ljude kako uče Fatihu u svakoj prilici, čak smo čuli da neki kažu: Učite Fatihu umrlom i povodom ovog i povodom onog. Sve ove stvari su novotarije i munkeri.Fatiha i druge sure ne uče se u bilo kojem stanju, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, osim ako je to propisano Allahovom knjigom i sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A u suprotnom to je novotarija zbog koje se ukorava onaj koji je čini” (Fetava Nurun aled-derb, 10/95).
Na drugom mjestu kaže: “Učenje Fatihe prilikom izražavanja saučešća je novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada izražavao saučešće učenjem Fatihe ili bilo koje druge sure” (Medžmu'ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 13/1283).
Takođe, šejh Salih Fevzan kaže: “Veoma je mnogo ibadeta koji se sada upražnjavaju a za koje nema dokaza, od njih su nijet naglas za namaz, džematsko zikrenje poslije namaza, učenje Fatihe u određenim prigodama, nakon dove i za umrle…” (Medžmu'atu muellefati El-Fevzan, 14/15).
Zaključak
Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta. A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.
Prema tome, učenje Fatihe u raznoraznim povodima i prilikama kao što se radi kod nas a i na drugim mjestima nema nikakvo uporište ni u Kur'anu, niti u Sunnetu, niti u praksi ashaba niti selefa ovoga Ummeta. I nema samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet, koje se treba čuvati i upozoravati na nju.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI JE POIMENIČNO UPOZORAVANJE NA NOVOTARE ZABRANJENI GIBET?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim: Što se tiče javnog poimeničnog prozivanja novotara, da li to spada u zabranjeni gibet, to zavisi od situacije. Učenjaci izdvojili iz opće zabrane gibeta određene situacije. Imaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Što se tiče javnog poimeničnog prozivanja novotara, da li to spada u zabranjeni gibet, to zavisi od situacije. Učenjaci izdvojili iz opće zabrane gibeta određene situacije.
Imam Nevvevi je u svojoj knjizi “Rijadus-salihin” naveo poglavlje pod naslovom “Poglavlje o onom što je dozvoljeno od gibeta”, pa kaže: “Znaj da je gibet dozvoljen kada za to postoji opravdan šerijatski cilj koji se ne može postići ‘osim sa gibetom, a on ima šest vrsta”. Pa je pod četvrtom vrstom spomenuo upozorenje i savjet muslimanima od nečijeg zla, te je nabrojao šta sve ulazi pod ovu vrstu, poput: gibeta slabih ravija u prenošenju hadisa, gibetu nepravednih svjedoka i tako dalje.
Između ostalih spomenuo je i fakiha uči kod bidatora ili grešnika, pa se boji da će mu naštetiti, tada ga treba posavjetovati i pojasniti njegovo stanje, pod šartom da mu je namjera davanje savjeta. A pod petom vrstom je spomenuo čovjeka koji javno čini grijeh ili novotariju.
Kaže Hasan El-Basri: “Gibet novotara nije gibet” (Kešful-hafa’, El-Adželuni, 2/173). I kaže: “Trojicu je dozvoljeno gibetiti: novotara, fasika koji javno griješi i vladara zalima” (Ez-Zuhd, Ahmed ibn Hanbel,1661, Futja ve dževabuha, El-Hemezani, str. 14, i Fejdul-kadir, El-Munavi, str. 108).
Kaže Ibn Kutejbe: “Može pomisliti onaj ko ne zna od ljudi i koji ne stavlja stvari na njihovo mjesto da je ovo gibet učenjaka … a nije tako kao što oni misle …”. (Islahu galeti Ebi Ubejd, str. 46.)
Da bi kritika učenjaka ili daija bila dozvoljena spominjući njihova imena učenajci su postavili određene šartove. Pa tako imam Ibn Nasiruddin Ed-Dimeški u svojoj knjizi “Er-Reddu el-vafir” spominje tri šarta:
prvi – da onaj koji govori poznaje stepene ljudi, njihova stanja u skretanju, pravednosti i razlike među njima u njihovim riječima i djelima,
drugi – da bude bogobojazan, nepristrasan, da ne slijedi strasti i prohtjeve svog nefsa i da nije brzoplet
i treći – poznavanje razloga i povoda zbog kojih se ocjenjuje neki čovjek da je novotar ili da je skrenuo sa ispravnog menhedža (Er-Reddu el-vafir, str. 14.).
Zbog toga onaj koji govori o islamskim džematima i učenjacima treba da zadovolji neke šartove od kojih su:
Prvi – da se provjeri govor koji se želi kritikovati, tj. da ne gradi svoju kritiku na nečemu što mu je neko prenio bez provjeravanja vjerodostojnosti istog. Zato je rečeno “Slabost vijesti su njihove ravije”, tj. da oni koji prenose vijesti često ih ne prenose onakve kakve jesu, nego dodaju ili oduzmu. Allah Uzvišeni je postavio princip koji kada bi ga se držali islamisti nestalo bi mnogih razilaženja i nerazumijevanja među njima: “O vjernici, ako vam nekakav griješan čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete”. (El-hudžurat 6)
Drugi – čitanje govora ili njegovo slušanje sa smirenošću, zadovoljstvom i lijepom namjerom, a ne sa ciljem kritike i provjeravanja. Takođe, treba tražiti svom bratu opravdanje i izlaz za kazano i napisano, pa ako nađe opravdanje dobro i jest a ako ne nađe istina je preča da se slijedi. Jer Allahovo zadovoljstvo je cilj koji se ne ostavlja a zadovoljavanje ljudi je cilj koji se ne može ostvariti, pa zato čovjek treba da da prednost onome što se ne ostavlja nad onim što se ne može ostvariti.
Treći – da govori o bitnim stvarima i da ne prenosi osim pitanja u kojima ima koristi i koja su vrijedna pažnje. Uz sve ovo na njemu je da vodi računa o argumentima, upotrebljavanju najljepših metoda u obraćanju, da bira riječi i da se kloni pogrdnih, uvredljivih i ružnih izraza. Ako mu istina postane jasna a ona je na strani protivnika da je prihvati.
Nažalost, mnogi oni koji se upuste u kritiku i savjetovanje drugih pišući odgovore na određene riječi, izreke ili knjige, upadaju u mnoge greške od kojih su najpoznatije sljedeće: vađenje riječi iz konteksta, izražavanje radosti kada druga strana griješi, spominjanje loših djela a sakrivanje dobrih i slično tome.
A što se tiče menhedža prilikom kritikovanja da se spominju loše djela a sakrivaju dobra, ovaj menhedž je Ibn Tejmije nazvao “Menhedž muha”, pa kaže: “Neki ljudi, kada kritikuju bolesno kritikuju, zaboravljaju dobra djela i osobine a spominju samo loše. Oni su poput muha: ostavljaju zdrave dijelove tijela a slijeću na rane i nečiste dijelove tijela. Ovo je dokaz malodušnosti i pokvarenog karaktera” (Medžmu'ul-fetava, 28/209).
A na drugom mjestu pojašnjava Ibn Tejmije ispravan menhedž po ovom pitanju, pa kaže: “Kada se u jednom čovjeku nađe i dobro i zlo, dobročinstvo i grijesi, pokornost i neposlušnost i Sunnet i novotarija, zaslužuje od prijateljstva i nagrade shodno onoliko koliko ima u njemu hajra, i zaslužuje od neprijateljstva i kazne onoliko koliko ima u njemu zla” (Medžmu'ul-fetava, 28/209). Ovo je naravno, menhedž kada se ocjenjuje kompletna ličnost a ne kod bilo koje kritike. Ispravno je da kritičar kada želi pojasniti greške onog koga kritikuje ili želi odgovoriti nekom ko je pogriješio u tom slučaju nije obavezan spomenuti njegove dobre osobine, za razliku od donošenja općeg stava o ljudima i džematima, tada se spominju i dobre i loše osobine.
Kaže šejh Ibn Usejmin pojašnjavajući razliku između odgovora na onog ko je pogriješio i između biografije i ocjenjivanja: “Kada čovjek govori o nekoj ličnosti a želi da ga ocijeni kao kompletnu ličnost, u tom slučaju treba spomenuti njegove dobre i loše osobine, a zatim donosi sud shodno njegovom stanju: pa ako prevladaju dobre osobine pohvali ga, a ako prevladaju loše osobine pokudi ga. A ako želi prilikom govora o nekoj ličnosti da odgovori na njegovu novotariju tada ne treba da spominje njegove dobre osobine, jer spominjanje dobrih osobina u situaciji kada se odgovara na njega čini sam odgovor slabim i neprihvatljivim” (Preuzeto sa snimljene kasete, datuma 16.12.1416. po Hidžri).
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI POTIRANJE VRATA PRI ABDESTU NOVOTARIJA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Hadisi o pranju vrata pri abdestu Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oko potiranviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Hadisi o pranju vrata pri abdestu
Oko pranja ili potiranja vrata prilikom abdesta nije ništa vjerodostojno prenešeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Oko potiranja vrata pri abdestu prenose se dva hadisa.
Prvi hadis – prenosi Lejs od Talhe ibn Musarifa od njegovog oca od njegovog djeda da je on vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je on učinio mesh po svojoj glavi tako da je potrao po potiljku i prednjemdijelu vrata.Ovaj hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, njegov sened je veoma slab zbog dvije stvari. Prva što je u njegovom senedu ravija Lejs ibn Ebi Sulejm, oko čije slabosti nema razilaženja među muhadisima, kako prenosi Nevevi. Druga je nepoznato stanje djeda Talhe ibn Musarifa a što navode Ibn Ebi Hatim i Jahja ibn Kattan.
Prema tome, ovaj hadis je veoma slab oko čije slabosti nema razilaženja.
Drugi hadis – ono što se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko abdesti i uzme mesh po vratu neće mu biti stavljena omča (oko vrata) na Sudnjem danu”. Hadis bilježi Ebu Nu'ajm u “Tarihu Asbehan” (2/78). U njegovom senedu je ravija Muhammed ibn Amr El-Ensari, a on je Ebu Sehl El-Basri oko čije slabosti nema razilaženja. Prema tome, hadis je veoma slab.
Stavovi mezheba
Oko potiranja vrata prilikom uzimanja abdesta učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
– to je MUSTEHAB kod hanefija, u jednom od mišljenja unutar šafijskog mezheba i u rivajetu kod Ahmeda.
– to NIJE MUSTEHAB kod džumhura (većine) učenjaka kao i u stavu kod hanefija unutar mezheba, a neki od njih kažu da je MEKRUH dok drugi da je to NOVOTARIJA.
Stavovi nekih učenjaka
Kaže imam Nevevi da o potiranju vrata pri abdestu nije ništa vjerodostojno prenešeno i da to nije sunnet nego novotarija.
Takođe, kaže Ibnul-Kajjim u “Zadul-me'ad” da nije ništa vjerodostojno prenešeno o potiranju vrata prilikom abdesta.
Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Nije ništa vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on potirao svoj vrat pri abdestu, nego čak nije prenešeno oko pranja vrata ni jedan prihvatljiv hadis. Svi vjerodostojni hadisi u kojima se opisuje način abdesta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije u njima spomenuto da je potirao svoj vrat.
Zbog toga to većina učenjaka nije smatrala preporučljivim, poput Malika, Šafije i Ahmeda. A oni koji to smatraju preporučenim oslanjaju se na predaju od Ebu Hurejre, ili na hadis prenešen u slabom senedu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao svoju glavu sve do početka potiljka. Nešto poput ovog ne može biti osnov niti se može uporediti sa onim na što ukazuju drugi hadisi. Onaj ko ostavi potiranje vrata abdest mu je ispravan na čemu su složni učenjaci”. (Medžmu'ul-fetava 21/127)
Zaključak
Prema tome, nema vjerodostojnog hadisa o potiranje vrata pri abdestu tako da raditi po tome nije propisano, a ustrajavanje na pranju vrata pri abdestu je pokuđeno a po nekim učenjacima novotarija. Mađutim, smatram da je stav nekih učenjaka poput Nevevija da je to novotarija prejaka ocjena ove prakse, jer je oslonac kod onih koji tako rade po ovom pitanju slab hadis a ne uvedena praksa u ibadetu (abdestu) za koju nema osnova, tj. nikakvog dokaza, a Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUČENJE JASINA NA KAMENČIĆE TEMELJA KUĆE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O vrijednosti sure Jasin Kod nas je uvriježeno mišljenje da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je njeno učenje u raznoraznim prilikama veoma pviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O vrijednosti sure Jasin
Kod nas je uvriježeno mišljenje da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je njeno učenje u raznoraznim prilikama veoma pohvalno i poželjno, kao naprimjer na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i tako dalje.
Sve navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi'ina, niti selefa ovog Ummeta, izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom), oko čega učenjaci imaju podijeljeno mišljenje iako je došlo u slabom hadisu.
Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin, uopšteno niti u određenim prilikama. Uzimajući u obzir da je učenje Kur'ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opšti ili poseban.
Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur'ana uopšteno je da ju je mustehab učiti kao i bilo koju drugu suru iz Kur'ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur'ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu.
A ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih predaja.
Detaljnije o vrijednosti sure Jasin možete pročitati na ovom linku:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=589:vrijednost-sure-jasin-u-erijatskim-tekstovima-&catid=96:preporuijemo–tekstovi-odgovori&Itemid=44
O uvođenju novotarija
Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu vjerodostojnog Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta.
A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.
Učenje sure Jasin na kamenčiće i stavljanje u temelje kuće
Što se tiče spomenutog u pitanju, o učenju sure Jasin na četiri kamenčića i zaljevanju istih na četiri strane u temelj kuće, to nema uporišta ni u Kur'anu, ni u Sunnetu, ni u praksi ashaba, ni selefa ovoga Ummeta. I ne samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet po tekstu hadisa, novotarija koje se treba čuvati i upozoravati na nju.
Prema tome, nije dozvoljeno učiti suru Jasin na četiri kamenčića i zaliti ih na četiri strane u temelj kuće iz gore navedenih razloga.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNOVOTARIJE KOJE SE RADE OKO KABUROVA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Novotarije koje se čine oko kaburova učenjaci dijele na dvije vrste: 1- Novotarije koje izvode iz vjere i 2- Novotarije koje nisu dozvoljene, ali ne izvode iz vjere. Od primjerviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Novotarije koje se čine oko kaburova učenjaci dijele na dvije vrste:
1- Novotarije koje izvode iz vjere i
2- Novotarije koje nisu dozvoljene, ali ne izvode iz vjere.
Od primjera novotarija koje se čine oko kaburova, a koje izvode iz vjere su: činjenje sedžde umrlima u kaburovima, upućivanje dove umrlima, traženje pomoći od umrlih, traženje od umrlog ispunjavanje dunjalučkih ili ahiretskih potreba i slično, pri čemu se sve ove radnje upućuju umrlima, a ne Allahu.
Propis svih ovih radnji predstavlja veliki širk koji izvodi počinioca iz islama, jer sve ove radnje su ibadeti koje nije dozvoljeno upućivati osim Allahu, subhanehu ve te'ala. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima Ehlu-sunneta i na to jasno i nedvosmisleno ukazuju šerijatski tekstovi.
A od primjera novotarija koje se čine oko kaburova, a koje ne izvode iz vjere su sljedeće radnje: upućivanje dove Allahu kod kabura, klanjanje namaza Allahu prema kibli kod kabura, učenje Kur'ana kod kabura i slično, a svi ovi ibadeti se čine sa ciljem traženja bereketa u njima zbog toga što se čine baš kod kabura umrlog.
Propis ovih radnji je da su zabranjene i predstavljaju novotariju, ali ne izvode počinioca iz islama, jer se upućuju Allahu, a ne umrlom u kaburu, međutim činjenje ibadeta na ovom mjestu i na ovakav način nije propisano i vodi u veliki širk.
Prema tome, shodno ovoj podjeli novotarija koje se čine oko kaburova, onaj ko klanja namaz Allahu prema kaburu Ajvaz dede u pravcu kible smatra se počiniocem velikog grijeha i novotarije, ali ga takvo djelo ne izvodi iz islama. A ako klanja namaz Ajvaz dedi, a ne Allahu, usmjeren prema kaburu, a ne prema kibli, to je veliki širk koji izvodi iz islama, da nas Allah sačuva od toga.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROSLAVA LEJLETU-L- BERATA (noć 15. Ša'bana)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Mjesec Ša'ban je mjesec u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, većinu dana postio. Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi (Buhari ja i Muslim) od Aiše, radijallahu aviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Mjesec Ša'ban je mjesec u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, većinu dana postio. Ovo je došlo u hadisu mutefekun alejhi (Buhari ja i Muslim) od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: „Ni u jednom mjesecu nije postio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je postio u Ša'banu, postio ga je čitavog osim manjeg dijela“. Ovo ukazuje na vrijednost i preporučenost posta većine dana mjeseca Ša'bana.
O vrijednosti ovog mjeseca prenešeno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo hadisa. Neki od njih su vjerodostojni i dobri, neki slabi a neki krivotvoreni.
Od novotarija koje su ljudi uveli je PROSLAVLJANJE NOĆI POLOVINE Ša'abana. O vrijednosti klanjanja te noći ili izdvajanja posta tog (15.) dana nije prenešeno ništa vjerodostojno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba, radijallahu anhum.
Prenosi se u preko deset rivajeta od skupine ashaba da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U noći polovine mjeseca Ša'bana Allah pogleda u Svoja stvorenja pa oprosti svima osim mušriku i onom ko je zadojen mržnjom (neprijateljstvom)“. Bilježe ga Ahmed, Ibn Madže, Bejheki, Taberani i drugi. Dobrim su ga ocijenili Albani, Šu'ajb Arnaut i drugi, a u svim rivajetima ima slabosti.
Oko vrijednosti same noći polovine Ša'bana (ne za klanjanje te noći i post tog dana) učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Većina muhaddisa i učenjaka ocjenjuje hadise o tome slabim i neprihvatljivim, dok ih manja skupina smatra prihvatljivim zbog mnoštva rivajeta. (Letaif, Ibn Redžeb, str. 261)
Neki ljudi su na osnovu ovih hadisa o vrijednosti noći polovine Ša'bana i drugih slabih i krivotvorenih o noćnom namazu te noći i postu tog dana uveli novotarije proslavljanja, klanjanja i posta te noći i tog dana. Iako najveći pobožnjak Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi časni ashabi to nisu praktikovali.
Kaže Hafiz el-Iraki: „Hadis o klanjanju u noći polovine Ša'bana je izmišljen na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem“.
Kaže imam Nevevi: „Namaz Lejletul-regaiba i namaz od 100 rekata u noći polovine Ša'ban, oba ta namaza su odvratne novotarije. Ne treba da te obmane njihovo spominjanje u knjizi ‘Kutul-kulub’ i ‘Ihjau ulumiddin“, niti spomenuti hadis i njima, sve je to batil (ništavno). I ne treba da te obmane to što nekim imamima nije bio jasan njihov propis pa su pisali o njihovoj preporučenosti, oni su u tome pogriješili“.
Kaže Muhammed Rešid Rida: „Zaista Uzvišeni Allah nije propisao mu'minima u Svojoj knjizi niti preko Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu posebno djelo u toj noći (15. Ša'bana)“.
Kaže Bin Baz nakon što je naveo argumente o novotariji proslavljanja te noći: „Na osnovu ajeta, hadisa i govora uleme postaje jasno onome ko traži istinu da je proslavljanje noći polovine Ša'bana (Lejletul-berat) sa namazom ili nećim drugim, kao i izdvajanje tog dana postom, odvratna novotarija kod većine učenjaka. To nema osnova u čistom Šerijatu, nego se to desilo nakon vremena ashaba“.
Prema tome, nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izdvajanje ove noći sa ibadetom, većina hadisa koji su prenešeni o tome su ili krivotvoreni ili veoma slabi.
Takođe, nije potvrđeno od ashaba, radijallahu anhum, ništa o tome. S toga, nema osnova da se ta noć (15. Ša'ban) uzme kao mubarek noć u kojoj je činjenje ibadeta pohvalno kao što je pohvalno klanjati teraviju ili obilježavati dane bajrama i petka. Najviše što se može reći je da pohvalno te noći riješiti se dvaju velikih grijeha: širka i mržnje, kao što je došlo u hadisima koje su neki muhaddisi ocijenili dobrim.
A izmišljati ibadete koji nisu potvrđeni u vjerodostojnim hadisima, to samo udaljava od od sunneta i dobrih djela. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: „Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje, to se odbacuje“.
A to što spominje hodža o sudbini i kaderu u toj noći, to nema nikakvog osnova.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeČESTITANJE DŽUME RIJEČIMA: „DŽUMA MUBAREK“
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Čestitanje muslimanu džume svakog petka riječima „džuma mubarek“ nije došlo u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je prenešeno od bilo koga od ashabaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Čestitanje muslimanu džume svakog petka riječima „džuma mubarek“ nije došlo u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je prenešeno od bilo koga od ashaba, ridvanullahi alejhim. Također, nije mi poznato da je neko od uleme rekao da je propisano tako čestitati džumu petkom.
Na osnovu ovoga, stalna praksa čestitanja džume petkom riječima „džuma mubarek“ sa uvjerenjem da je to lijepo i od vjere je novotarija.
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to se odbija“. U rivajetu kod Muslima: „Ko uradi djelo na kojem nije naša stvar (vjera), to se odbija“.
Međutim, ako bi se tako čestitalo ponekad neustrajavajući na tome i bez uvjerenja da je to pohvalno ili od vjere, nego kao vid dove da petak bude berićetan, onda nema smetnje iako je napuštanje takve prakse preče kako ne bi postala novotarija.
Mnogi savremeni učenjaci su upitani o propisu ovog čestitanja, veća ih je odgovorila kao što je gore spomenuto.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAPLAĆIVANJE UČENJA KUR'ANA (dova, hatmi, mevluda, salla) UMRLIMA (tzv. neobaveznih vjerskih usluga)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Naplaćivanje svega što je navedeno od usluga: ispratne dove (iz džamije ili kuće), učača na kaburu, učenje salle, učenje sedmine, četeresnice, kelime-i-tevhida (iz džamije iliviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Naplaćivanje svega što je navedeno od usluga: ispratne dove (iz džamije ili kuće), učača na kaburu, učenje salle, učenje sedmine, četeresnice, kelime-i-tevhida (iz džamije ili kuće), hatme dove, mevluda, Jasin-šerifa i hatme za umrlog je batil (ništavno) i novotarija. Nije dozvoljeno naplaćivanje ili uzimanje imetka za spomenute usluge. Umrli od ovakvog učenja Kur'ana, dova i mevluda nemaju nikakvu nagradu na ahiretu. Također, ovo predstavlja bespravno jedenje tuđeg imetka.
Dokaz za spomenuto je sljedeće:
Prvo – Nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su uopšte učili Kur’an za duše umrlih, bez naplaćivanja, a kamoli sa naplaćivanjem. Oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova ni u vjerodostojnom niti u slabom sunnetu.
Drugo – Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li sevap i nagrada učenja Kur’ana, kada se pokloni umrlim, bez naplaćivanja, uopšte stiže njima, tj. da li imaju koristi od toga.
Složni su učenjaci Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u sljedećem: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično) koju je dao umrli, dobro dijete koje dovi svome roditelju, znanje (knjige, predavanja i slično) koje ostavi umrli od kojeg se koriste ljudi, dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega, obavljanje Hadždža za njega i post. Sve ovo je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko njih nema razilaženja među učenjacima osim oko posta. A ispravno je da umrli od posta živog za njega ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi: “Ko umre, a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij (dijete)”.
A što se tiče ostalih dobrih djela, poput namaza, učenja Kur’ana, klanja kurbana i zikrenja sa nijetom da sevap od tih djela ide umrlim, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopšte stiže nagrada ovih djela umrlima.
Prvo mišljenje – da umrli imaju koristi od poklanjanja nagrade učenja Kur'ana (namaza, zikrenja i kurbana) umrlom. Ovo je stav Ebu Hanife i Ahmeda.
Njihov najjači dokaz je kijas (analogija) na ona dobra djela (poput sadake, dove i Hadždža) za koja je došlo u Šerijatu da od njih umrli ima koristi. Kažu: nema razlike između dove, istigfara i sadake od kojih umrli ima koristi kada mu ih pokloni živi i između namaza, učenja Kur’ana i zikra i poklanjanja sevapa istih umrlima.
Drugo mišljenje – da umrli od toga nema koristi. Na ovome su imam Malik i Šafija.
Oni to dokazuju sa tri dokaza koja vrijedi ovdje spomenuti:
Prvi: ajet “I insanu ne pripada osim ono što je on uradio” (En-Nedžmu 39) , u kojima se negira da čovjek ima koristi od tuđih djela, osim što je došlo kao izuzetak.
Drugi: to nije prenešeno ni riječima niti djelom od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba niti tabi’ina.
Treći: pitanje stizanja sevapa je stvar gajba, tj. nepoznatog, kojeg jedino Allah zna, a nije nam prenešeno da umrlima stiže sevap učenja Kur’ana kada ga živi pokloni njemu.
Treće – Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko dozvole naplaćivanja poučavanja Kur'anu (hadisu i fikhu), učenja ezana i imameta, a ovo su propisana djela.
Rezime stavova učenjaka po ovom pitanju je:
Prvo mišljenje –nije dozvoljeno. Ovo je mezheb hanefija i hanabila.
Drugo mišljenje – opšta dozvola. To je stav nekih učenjaka malikijskog mezheba, jedno od mišljenja Šafije, rivajet od Ahmeda, stav Ibn Hazma i potonjih učenjaka hanefijskog mezheba.
Treće mišljenje – dozvola u poučavanju Kur'ana, a oko hadisa i fikha je pokuđeno ili neispravno. Ovo je mezheb malikija i šafija.
Četvrto mišljenje – dozvoljeno je samo u potrebi. Ovo je treći rivajet Ahmeda i stav Ibn Tejmije.
Četvrto – Kada učač uči Kur'an za novac, on nema nagrade (sevapa) za to učenje, jer ga ne uči radi Allaha, nego radi novca, pa ga ne može ni pokloniti umrlom. Znači, umrli od toga nema koristi.
Peto – Ova praksa predstavlja krivo tumačenje vjere od koje je čist hanefijski mezheb na koji se pozivaju. U protivnom, neka iznesu dokaze iz hanefijskih knjiga.
Šesto – To je zloupotreba i iskorištavanje vjerničkih osjećanja prema svojim umrlima.
Sedmo – Ovo je zabranjeno jedenje tuđeg imetka, jer za takvu praksu nema dokaza ni u Kur'anu ni u vjerodostojnom sunnetu.
Osmo – Ovim se podstiču muslimani na nepraktikovanje propisa vjere u toku života, jer se to može nadoknaditi plaćanjem učenja Kur'ana, dova, Jasina, hatmi i slično nakon njihove smrti.
Deveto – Da je ova praksa haram, batil i novotarija potvrđuju to fetve savremenih učenjaka širom islamskog svijeta.
Kada plaćanje učenja Kur’ana (dova, hatmi, mevluda, sedmina) umrlim postane stalna vjerska praksa koja je institucionalno uređena i organizovana, gdje je i cjenovnik naplaćivanja javno obješen, kao što je u mnogim našim džematima, onda nema sumnje da to predstavlja veliku devijaciju, iskrivljenje vjere i novotariju. Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70). To nije bila praksa ni Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, niti selefa ovog Ummeta, niti imama mezheba i njihovih sljedbenika.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKABUROVI POSLANIKA I VJEROVJESNIKA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: O vjerodostojnosti kaburova koji se pripisuju vjerovjesnicima kaže šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 27/44): „Kaže skupina učenjaka, od njih Abdulaziz El-Kinani (učenviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
O vjerodostojnosti kaburova koji se pripisuju vjerovjesnicima kaže šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 27/44): „Kaže skupina učenjaka, od njih Abdulaziz El-Kinani (učenik imama Šafije): ‘Svi ovi kaburovi koji se pripisuju vjerovjesnicima, ništa od njih nije vjerodostojno osim kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem’. Neki učenjaci mimo njega potvrđuju kabur Ibrahima, alejhisselam“.
Zatim, treba znati da u preciznom poznavanju kaburova vjerovjesnika nema šerijatske fajde (koristi). Nije poznanje i čuvanje kaburova vjerovjesnika prije islama od vjere.
Većina kaburova u islamskom svijetu koja se pripisuje vjerovjesnicima, ashabima, poznatim istorijskim ličnostima i imamima je sumnjiva, o čemu su govorili mnogi učenjaci. A to je zbog toga što selef ovog Ummeta (prve tri generacije) nije vodio brigu o veličanju, uzdizanju i gradnji na kaburovima. Jer šerijatski tekstovi upozoravaju na gradnju, uređivanje i pisanje po kaburovima.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu El-Hejjadža El-Esedija da mu Alija, radijallahu anhu, rekao: „Hoćeš li da te pošaljem radi onoga zbog čega je mene poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Da ne ostaviš kip a da ga ne srušiš, niti uzdignut kabur a da ga ne poravnaš“. Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da se izgrađuje na kaburovima, da se piše na njima i da se gaze”. Ovaj hadis sa ovim dodatkom da “da se piše na njima” bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Hakim, a osnov hadisa bilježi Muslim. Ovaj dodatak ocijenili su vjerodostojnim Tirmizi, Hakim i Albani. Dok je u rivajetu Ibn Madže došlo: “Zabranio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se bilo šta piše na kaburu”.
Gradnja kaburova, turbeta i slično u Ummetu se pojavljuje tek krajem trećeg stoljeća po Hidžri, kao što kaže šejhul-islam Ibn Tejmije. Izgradnja kaburova, turbeta, sporne radnje na njima i oko njih se raširila u Ummetu na rukama šija i sufija, što je opštepoznata činjenica. Oni su poznati obožavaoci kaburova, oni su vjeru između ostalih dalaleta i novotarija izgradili na kaburovima.
U postavljenom videu kaburova vjerovjesnika su i kaburovi Amine i Abdulmutalliba, majke i djeda Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a za oboje je potvrđeno u šerijatskim tekstovima da su umrli na širku.
Prema tome, nije vjerodostojno da su to kaburovi vjerovjasnika, ovaj video je šitsko-sufijski „doprinos“ u širenju akide obožavanja kaburova.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUČENJE HATME BOLESNOM (radi izlječenja)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ako je ta osoba bolesna od sihra, džinskog dodira ili uroka, dozvoljeno je i propisano da se liječi učenjem Kur'ana, na način da se uči rukja (ili bilo šta od Kur'ana i dova) bviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ako je ta osoba bolesna od sihra, džinskog dodira ili uroka, dozvoljeno je i propisano da se liječi učenjem Kur'ana, na način da se uči rukja (ili bilo šta od Kur'ana i dova) bolesnoj osobi direktno (ili preko telefona, skajpa i slično, s tim da je efekat slabiji), a ne na daljinu.
Također, dozvoljeno je i propisano da se direktno bolesniku uče vjerodostojne dove. Poput dova:
– „Euzu bikelimatillahi et-tamati min šerri ma halek“ (Muslim),
– „Bismillahi erkike min kulli šejin juzike, ve min šerri kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike, bismillahi erkike“ (Muslim).
Ili uz stavljanje ruke na mjesto bola, da prouči sedam puta: „Bismillah, bismillah, bismillah, euzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru“ (Muslim).
A što se tiče toga, da grupa sestara međusobno podijele džuzeve Kur'ana i uči ih kod kuće sa nijetom da Allah izliječi tu bolesnu osobu, takva praksa liječenja i pomaganja bolesne osobe nema osnova u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti praksi ashaba i selefa ovog Ummeta. Ustrajavanje na tome predstavlja novotariju. A po tekstovima vjerodostojnih hadisa svake novotarije se treba treba čuvati, ona je šerijatski neprihvatljiva i predstavlja dalalet koji vodi u Vatru.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje