Vidio sam kod jednog čovjeka kako u ruci drži knjigu džepnog formata. Bila je toliko ishabana kao da je bila lektira u školskoj biblioteci – korice se izlomile, listovi požutili, a stranice se uvile.
Pogledao sam u njega, a onda ponovo u njegovu knjigu. On ju je baš bio izvadio pred akšam kada sam je ugledao. Pobudio je u meni mnogo lijepih emocija jer je to knjiga s kojom smo mi rasli, imanski. S njom smo se mnogo družili. Tada smo bili iskreno poletno i iskreno predani, ono kako se samo mladalački može biti. Znali smo ostati u džamiji nakon ikinidje ili u nju doći prije akšama, otvoriti je i iz nje učiti večernji zikr. Poslije sabahskog namaza bismo iz nje učili večernji zikr.
Mnogi od nas su iz nje naučili druge namaske dove i zikrove mimo “Subhaneke” i mimo “Subhane rabbijel eala”…
Meni lično je doživljaj namaza sa ovom knjigom prerastao u nešto veče i dublje, moj odnos prema zikru dobio je sasvim novu dimenziju, a kada se te dvije stvari u životu promijene, sve se u životu promijeni. Puno. I lijepo.
Žao mi kad se osjetim udaljenim od tog života. Nije mi lijepo. Nešto mi nedostaje.
Ovo razumije svaki moj brat koji je na sličan način učio zikr.
Radi se o knjizi koja se zove Hisnul muslim.
Knjigu sam dobio na poklon. Ne sjećam se ni gdje, ni kada ni od koga. Ali sam veoma sretan i zahvalan što me ovo knjiga zapala. Sretan sam i što sam naučio da su u njoj probrane vjerodostojne dove, prenešene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima. To mi je mnogo značilo, jer sam već bio naučio šta znači vjerodostojan hadis i vjerodostojna dova.
Još draže mi je bilo da je naš imam, Munir efendija, radio recenziju ove knjige.
Često se sjetim tog čojveka koji u ruci drži ishabani Hisnul muslim i iz njega uči večernji zikr. On nije rekao da to radi, ali su tome svjedočile izlomljene korice i požutjeli uvijeni listovi.
I kao što su one svjedok njegovog zikra i njegovih dova, siguran sam da će i zikr i dove biti njegovi svjedoci na Sudnjem danu.
Zikr i dove su, braćo moja, nešto najljepše što čovjek može (na)učiti i što ga najviše može promijeniti. Zato je dobro da s vremena na vrijeme naučiš neku novu dovu, neki novi zikr, kako u namazu tako i mimo njega.
Pored, Kur'ana, to je jedan od najljepših načina da čovjek dublje i bolje doživi iman. Jeste, sigurno. To će vam potvrditi svako ko je osjetio slast zikra i dove. Vjerujte im.
Dr. Rusmir Čoković