Imam Ibnul-Kajjim je rekao:
“Prenosi se u poznatoj predaji da rob učini neko djelo u tajnosti, pa ga ne zna niko osim Allaha, ali kasnije o tome počne govoriti, pa to djelo bude premješteno iz zapisa tajnih djela u zapis javnih djela, a zatim biva vrednovano prema namjeri.
Ako o tome govori radi hvale, ugleda i položaja kod ljudi, djelo se poništava, kao da je prvobitno i učinjeno iz tih pobuda.”
(El-Vābilus-sajb, str. 20-22).
Dr. Amir Smajić