Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, šejh Zijad.
Ja ne tražim od Vas nikakav odgovor o nekom šerijatskom propisu il’ slično. Pišem Vam da mi date objektivni odgovor/savjet na ovo sto ću napisat’.
Prije par mjeseci dolazio mi je jedan brat s namjerom da se ženi. Posto sam ja tog stava da se žena (kako nam i naša divna vjera nalaze) jedino na taj način udaje, bez prethodnih izlazaka s momcima, il “veza” kako to mi mladi kažemo, pristala sam na udaju. S obzirom da se to odvijalo u vrlo kratkom vremenu, da moji nisu imali baš najbolju priliku da se lijepo upoznaju (razgovrali su s bratom, dok su bili u tom halu ljutnje), moji roditelji su počeli da se tome protive.
Ja znam da je teško dat’ svoje dijete nekome strancu i da me jedino oni bezuslovnno vole, ali isto tako tu sam ja, osoba od krvi i mesa, a ne kamen. Žena, koja treba nekog jačeg od nje. Nekog ko će me kroz život vodit’, i ono najvrijednije ovog dunjaluka, prilika da zaradim Džennet. Ono oko čega su moji možda i ponajviše sporili je to što taj brat ima samo srednju školu, nema posao. Od čega bi me izdržavao itd.. naravno, i ja sam se o tome brinula, najviše kad pomislim na svoju djecu, inšallah, ako me Allah majčinstvom počasti. Ja ne tražim nekog ko će me zlatom okitit’, Vallahi hairli insan mi je vrijedniji od sveg’ zlata na ovom svijetu, ali isto tako mora me od nečeg izdržavat’. Nakon svih tih dogadjanja koja su me psihički puno protresla, odbila sam momka. Htjela sam da moji roditelji i dalje budu ponosni na mene kao i do sad, znala sam da će ta ljutnja proć’, na sebe sam odlučila da malo i zaboravim. Ono sto mene najviše zabrinjava je to da ja tog brata stalno sanjam, iako je prošlo već par mjeseci. Savjest mi nije čista. Pitam se, šta ako mi je Allah dao priliku da živim islam, a ja odbila?! Šta ako me poslije, ne daj Bože, iskuša?! i niz drugih pitanja. Predzadnji put sanjam da sam saopštila svojima kako ja tog brata želim. Potom je moj babo njega nazvao da dođe i razgovaraju. Posljednji i presudni san, sebeb što Vam sve ovo i pišem, je bio prekosinoć. Sanjam puno braće kod svoje kuće, zaklali ovcu i skidaju kožu s nje. Vidim i tog brata kako sjedi po strani. Pošto sam ja tad” trebala” u školu, ulazim u neko auto i neko od mojih govori tom bratu, kako nije bilo nafake da se udam za njega a on odgovara: “Hoće, ako Bog da.”
To je bilo najkraće sto sam mogla napisat’ (dosta toga sam i izostavila) ali vjerovatno dovoljno da procijenite kakva je situacija. Allah Vas nagradio. S poštovanjem.
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Pošto ovo nije šerijatsko pitanje, takav će i odgovor biti, za pouku.
Lijep primjer toga što se tebi desilo je poznata arapska poslovica koja se navodi onima „koji propuste (ne iskoriste) određene životne prilike i šanse“ ili koji zbog svoje pohlepe, brzopletosti i lakoumnosti izgube hajr u kojem su bili ili koji su mogli imati.
Ta poslovica glasi: BILO JE LJETO KADA SI IZGUBILA MLIJEKO. Ona je zasnovana na istinitom događaju koji se desio u predislamsko vrijeme (džahilijetu).
Naime, poznati prvak i uglednik Amr ibn Amr ibn Udus u svojim poznim godinama života se oženi sa kćerkom svoga amidže. On je nju mnogo volio, velikodušno se prema njoj ophodio i izdvajao ogroman imetak na nju. Međutim, ona je prezirala to što je on bio mnogo stariji od nje, upoređivala je svoje bračno stanje sa stanjem njenih prijateljica koje su se udale za mladiće njihovih godina. Počela je da mnogo žali i tuguje zbog svoje mladosti koja truhne u sjeni starca. Istovremeno je zaboravila i smetnula sa uma velike odlike koje je posjedovao njen muž: plemenitost, hrabrost, oštroumnost, ugled u svom narodu, a da ne govorimo o njegovoj velikoj ljubavi koju je gajio prema njoj.
Međutim, ona je ustrajavala na lošem ophođenju prema njemu, stalnim prepirkama i odbojnosti prema mužu, tako da ga je svjesno i namjerno dovela u stanje da je razvede. Zatim se ubrzo udala za lijepog mladića El-Muhja iz plemena Ali Zurare. Al on nije bio kao njen prethodni muž u hrabrosti, ljudskosti i plemenitim osobinama. Kada ih je napalo pleme Bekr ibn Vail, ona je zatražila od svog lijepog muža da je brani i zaštiti, da joj čuva čast. Međutim, on je se bojao borbe i rata, pa ga je obuzelo ogroman strah te je na mjestu ostao mrtav. Nju je pleme Bekr uzelo u roblje i odvelo sa sobom. Za to je čuo njen bivši muž Amr ibn Amr, pa je požurio sa konjanicima u pomoć da je izbavi iz robstva. Spasio ju je ropstva i poniženja ubivši trojicu konjanika otmičara.
Zatim se ona udala ponovo za drugog mladića. S tim što je ovaj bio jako siromašan, do te mjere da je ona mnogo željela da se samo napije mlijeka koje joj nikada nije manjkalo u kući Amra ibn Amra, čak je umjesto vode pila mlijeko. Do te mjere je čeznula za mlijekom da je jedne noći stajala ispred svoga šatora, a sa njom je bila njena robinja. Tada je pored njih prolazila ogromna karavana koja je prekrila obzorje. Ona je naredila svojoj robinji da zatraži od vlasnika karavane da im da mlijeka da se napije. Robinja je dostavila zahtjev vlasniku karavane, a vlasnik je bio njen bivši prvi muž Amr ibn Amr. Pitao je robinju ko ti je vlasnik, pa je pokazala na nju, a ona je stajala kao prosijak pored puta. Amr je prepoznao svoju bivšu suprugu. Rekao je robinji da joj prenese riječi: „Bilo je ljeto kada si izgubila mlijeko“. Odbio je da joj da mlijeko deva.
Ovim riječima je ukazivao na njenu lakomislenost i brzopletost kada ga je zamijenila sa drugim muževima koji nisu bio ni blizu njegovog ranga kao ličnosti niti su je voljeli kao što je on. Oni joj nisu mogli ponuditi dostojanstven život, jedan je umro od kukavičluka a da je nije mogao zaštititi, a drugi je doveo u stanje gladi i žeđi tako da je prosila od prolaznika stranaca.
Ove riječi Amra ibn Amra su postale poslovica koja se navodi svakome ko izgubi neku ukazanu životnu priliku koja mu se da, svejedno zbog oholosti, pohlepe, maloumnosti ili džehla. Koliko je studenata koji nisu iskoristili priliku i mogućnost školovanja i stjecanja znanja na najeminentnijim mjestima i školama. Koliko je djevojaka i žena koje nisu iskoristile priliku udaje za velike i dostatne muževe. Koliko je …
Slične poslovice koje odgovaraju ovom stanju su: narodna poslovica „NAD PROSUTIM MLIJEKOM NE VRIJEDI PLAKATI“, kao i narodna poslovica „DA JE KOD KADIJE KO OD KADIJE“.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com