Izražavanje saučešća

Smrt drage osobe gubitak je koji se dunjalučki namiriti ne može. Jedini način da, bar donekle, umanjimo bol i tugu takvoj osobi je lijepa i utješna riječ, koja može biti izuzetnim mehlemom na načinjenoj rani u srcu te osobe. U praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, taj vid izražavanja saučešća bio je prepoznatljiv. On je, kako se primjećuje iz brojnih predaja, našao načina da se priblii ožalošćenim članovima porodice, tješeći ih i podsjećajući ih na nagradu od Gospodara svjetova ukoliko ostanu strpljivi i dostojanstveni u tim teškim trenucima, čime ih je psihološki rasterećivao.

Pogledajmo kako nas Poslanik islama, s.a.v.s, podstiče da lijepom riječju i iskazivanjem islamskog saosjećanja pridemo porodici umrle osobe. Muhammed b. ‚Amr b. Hazm, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, istakao: Allah Uzvišeni je svakog vjernika koji u času smrti iskaže saučešće i saosjećanje sa svojim bratom, zaogrnuti odjećom časti i dostojanstva na Sudnjem danu.[45]

U drugoj predaji, koju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi ‚Abdullah b. Mes’ud, r.a, naglašava se: Ko izrazi saosjećanje i podstakne onoga kome je neko umro na strpljenje, ima nagradu kao i onaj kome je neko umro, pa se strpio! [46]

Izražavanje saučešća se može učiniti na više načina. Uglavnom, tim riječima utjehe treba zamoliti Allaha Uzvišenog da nagradi onoga koji se nalazi u žalosti, da ga učini jakim, da lijepo podnese to iskušenje i da oprosti i smiluje se umrloj osobi.

Tako Usame b. Zejd, r.a, prenosi da je jedna od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s, kćerki, poslala mu izaslanika da ga pozove i obavijesti o smrti njenog dječaka, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao izaslaniku: Otiđi joj i obavijesti je da, uistinu, Allahu pripada ono što je uzeo i ono što je dao i sve kod Njega ima određen rok, pa joj naredi neka se stipi i očekuje Allahovu nagradu! [47]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

45 Hadis bilježi Ibn Made u Sahihu: 6 – Kitabu-l-dženaiz, 56 – Babun ma džae fi sevabin men ‚azza musaben, hadis br. 1601.
46 Hadis bilježi Ibn Made u citiranom djelu, kitabu i babu, hadis br. 1602.
47 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 6 – Babu-l-bukai `ale-l-mejjiti, hadis br. 923.