Kakav je status hamajlija koje su ispisane kur’anskim ajetima?

Što se tiče hamajlija koje nisu napravljene od kur’anskih ajeta, bilo da se radi o kostima, tisovini, zečijem repu ili sl. – one su zabranjene nedvosmislenim šerijatskim tekstom. Ništa od ovoga nije dozvoljeno stavljati na dijete ili bilo koga drugog. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
“Ko okači hamajliju, počinio je širk.”

Islamski učenjaci su se razišli kada je u pitanju hamajlija koja je napravljena od kur’anskih ajeta i poznatih lijepih dova. Jedna skupina ispravnih prethodnika je to dozvolila, smatrajući da je to isto što i učenje nad bolesnikom.

Druga grupa učenjaka smatra da su hamajlije, pa makar bile kur’anski ajeti i dove, zabranjene. Ovo se prenosi od ‘Abdullaha ibn Mes’uda, Huzejfe, skupine selefa i kasnijih učenjaka – Allah, subhanehu ve te’ala, neka je njima zadovoljan. Zabranjuju sve vrste hamajlija kako se time ne bi otvorila vrata nošenju onoga što nije dozvoljeno. Pored toga se ni u jednom hadisu, u kojem se spominje zabrana nošenja hamajlija, ne izdvaja neka određena vrsta koja bi bila dozvoljena. Dužni smo raditi po općem značenju hadisa , sve dok ne budemo imali dokaz za izdvajanje neke vrste hamajlija iz zabrane.
Ovo je ispravno mišljenje zbog toga što ga podržavaju šerijatski dokazi.

Kada bismo dozvolili nošenje hamajlija koje sadrže kur’anske ajete i dozvoljene dove, onda bi se otvorila vrata da svako stavlja ono što hoće. Kada bi ga neko u tome pokušao spriječiti, mogao bi odgovoriti da hamajlija sadrži kur’anske ajete i da je time dozvoljena. Ne smije se dopustiti da dođe do takvog stanja.
Postoji i treće opravdanje zabrane nošenja kur’anskih ajeta kao hamajlija, a ogleda se u činjenici da čovjek hamajliju unosi na mjesta koja su nečista, kao što je toalet, a Allahove, subhanehu ve te’ala, riječi se moraju poštovati i ne smiju se unositi na takva mjesta.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 85.str.