Koje vrste ateizma postoje?

Ateizam je negiranje Božije egzistencije ili bezbožništvo. Metodi dokazivanja Božijeg postojanja, koje smo prethodno naveli, samo su neki od mnogobrojnih dokaza Božije egzistencije. Analogno tome, nema nijednog Ademovog sina koji u suštini negira postojanje Boga, iako su u dalekoj i skoroj historiji postojali i postoje ljudi koji se deklariraju kao pristalice ateizma.

Prva vrsta: ateizma je filozofija materijalista (dehrijja) koji govore: “I oni vele: ‘Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi.’ A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (El-Džasije, 24.) Oni smatraju da se svijet održava sam od sebe i bez ikakvog uzroka, da je oduvijek i da nije prolazan! Također govore da postoji samo ovozemaljski život, jedni narodi izumiru, a drugi ih smjenjuju. Niječu postojanje Tvorca. Zato su govorili: “Jedino nas vrijeme uništi.” A Uzvišeni im odgovara: “A oni o tome baš ništa ne znaju.”

Njihova negacija Boga ne zasniva se na znanju niti na zdravoj pameti niti na opažanjima koja se primjećuju u svakodnevnom životu, ovu njihovu tvrdnju također negira razum i odbacuje ljudska priroda. To su njihove prazne misli i puste želje, kao što Uzvišeni kaže: “…oni samo nagađaju”.

Druga vrsta: je naturalizam, filozofski pogled na svijet koji smatra prirodu kao jedino što stvarno postoji, i duh njegove tvorevine svodi pod pojam prirode, te da je svijet djelo prirode, to jest da su sve biljke, životinje, neživa bića nastala sama od sebe i posljedica unutarnjih kretanja.

Odgovor ovoj vrsti ateista je jednostavan, nemoguće je da jedna stvar bude u isto vrijeme stvorenje i Stvoritelj. Kaže Uzvišeni: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?” (Et-Tur, 35.)
Priroda kojoj se pripisuje Božanska osobina stvaranja je spoj nepokretnih bića, slijepa, gluha, ne vidi, ne osjeća, pa kako može stvoriti živo biće koje govori, vidi, čuje, opaža, osjeća bol i nadu. Ko nešto nema, ne može ga drugome dati.

Treća vrsta: ateista su evolucionisti, pristalice evolucione teorije, filozofije koja se zasniva na tezi da je svijet postao „slučajno“. Sjedinjavanjem molekula i atoma igrom slučaja je došlo, na čist naturalistički način, do nastanka živih bića, te nastanka raznih vrsta stvorenja i to bez prethodnog planiranja i ustrojiteljstva kroz splet srećnih okolnosti (skoro sva zapadnoevropska filozofija zasniva se na tezi da je svijet postao „slučajno“ i da će vječno trajati).

Za pobijanje ove teorije dovoljno je shvatiti njeno osnovno pitanje koje od samog početka poništava teoriju evolucije. Savršeno stvorena nebesa, veličanstveno ustrojstvo koje vidimo u prirodi, precizna ravnoteža i tijek svega na ustaljenim pravilima koja se ne mijenjaju poništava evolucionizam. Kaže Uzvišeni: “To je djelo Allaha, Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.” (En-Neml, 88.) Kaže Uzvišeni: “Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje do svih njih dospijeva da biste vi znali da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!” (Et-Talak, 12.)

Četvrta vrsta ateizma je komunizam, komunisti govore: ‘’Nema Boga. Prestanite brinuti i uživajte u svome životu.’’ Postojali su kroz historiju i pojedinci koji su negirali postojanje Gospodara.

Primjer faraona: “A ko je Gospodar svjetova?’, upita faraon’’ (Eš-Šu‘ara, 23.), tj. ko je taj za koga ti Musa tvrdiš da je Gospodar svjetova osim mene. Isto tako, Nemrud, kralj Babilona, prepirao se s Ibrahimom o Gospodaru, a o čemu nas obavještava Uzvišeni: “Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao, kada mu je Allah carstvo dao?! Kad Ibrahim reče: ‘Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!’, on odgovori: ‘Ja život i smrt dajem!’ Ibrahim reče: ‘Allah čini da Sunce izlazi s istoka, pa učini ti da iziđe sa zapada!’ I nevjernik se zbuni! Allah doista silnike ne upućuje na Pravi put!” (El-Bekare, 258.)

Sve nabrojane vrste ateista su u suštini kontradiktorne sa onim što njihove duše osjećaju, pokušavaju ugušiti fitret i potrebu za Bogom koju je Allah Uzvišeni stvorio u svakome pojedincu, kao što kaže Uzvišeni: “I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.'” (En-Neml, 14.) Ibnul-Kesir u svom tefsiru kaže: “I oni ih, nepravdni i oholi, porekoše”, bjelodano i javno, “ali su u sebi vjerovali da su istinita”, tj. spoznali su da su oni istina od Allaha, dž.š., ali su ostali tvrdoglavo odbili “nepravedni i oholi”, tj. nepravedni prema samima sebi, a tvrdoglavi u odbijanju da slijede Istinu, te zbog toga Uzvišeni kaže “pa pogledaj kako su skončali smutljivci“, tj. pa pogledaj kakva ih je stigla kazna, uništenje i potapanje do posljednjeg ujutro jednog dana. Sadržaj Allahovog upozorenja Kurejšijama, mušricima uopće i ostalim nevjernicima sljedbenicima Knjige i svima drugima koji niječu Muhammeda, s.a.v.s., je da će ih zadesiti ono što je zadesilo one prije njih, i to je preče da im se desi. Jer, Muhammed, a.s., veći je od Musaa, njegovi dokazi su bjelodaniji i jači. Usto su raniji poslanici najavljivali radosnu vijest o njegovom dolasku, neka je na njega i uopće na sve poslanike najvredniji salavat i najpotpuniji pozdrav.

Zato pogledaj kakva ih je stigla kazna, uništenje do posljednjeg.

Po knjizi: El-Akidetul-Mujessire, Dr. Ahmed el-Kadi

Preveo: Admir Zekić

Preuzeto sa minber.ba https://minber.ba/vrste-ateizma/