Koji su šerijatski uslovi za zajedničko ulaganje ?

Ovaj vid poslovanja islamski pravnici nazivaju “šeriketu-l-anan” i definišu ga kao zajedničko ulaganje imetka od strane dvojice ili više ljudi, obrtanje tog imetka i dijeljenje zarade po dogovoru.”

Šerijatski uslovi koji se vežu za ovu vrstu zajedničkog ulaganja se mogu podijeliti u tri vrste:

a) Uvjeti uloženog imetka

1. Da bude poznat i precizno određen. To zbog toga što se na kraju posla prvo vrati uloženi imetak svakoj od strana, a zatim se dijeli dobit. Ako nije poznat imetak svakog od njih, to se neće moći uraditi.

2. Da bude prisutan u vrijeme kupovanja robe koju su planirali uzimati (kupovati) i obrtati, a nije obavezno da bude prisutan pri samom sklapanju ugovora.

Ne uvjetuje se ulaganje iste količine imetka, kao što se ne uvjetuje jednakost vrste imetka.

Ako se dogodi da ulože različit imetak (kao što su na primjer različite valute), prilikom podjele dobiti, svaki od njih uzima svoj imetak, pod uvjetom da je u obrtanju korišten i jedan i drugi imetak, a uzima u onoj vrsti imetka kojom se poslovalo, ako je korišten samo jedan imetak, s time da se pretvaranje jednog imetka u drugi vrši na osnovu cijene koja je vladala na dan sklapanja ugovora.

U slučaju da izmiješaju uloženi imetak (što se ne postavlja kao uvjet), bilo stvarno, tako da nije moguće napraviti razliku između jednog i drugog imetka, bilo pravno, tako što svaki od ulagača izgubi pravo na neovisnost u raspolaganju i posjedovanju, i dogodi se šteta, podjednako će snositi štetu, čak i onda kada šteta zahvati imetak jednog od njih ili bude veća.

b) Uvjeti koje se vežu za samog ulagača

1. Da bude od onih kojima je šerijat dozvolio raspolaganje imetkom (punoljetan, pametan, razborit-uračunljiv u raspolaganju imetkom i svojevoljan). Dozvoljeno je udruživanje sa nevjernikom pod uvjetom da se ne osamljuje u poslu, iz straha da ne zaprlja zaradu haramom.

c) Uvjeti koji se vežu za dobit (profit)

1. Da profit bude poznat. U suprotnom, udruživanje neće biti ispravno i punovažno, osim u slučaju postojanja raširenog običaja, koji nalaže da se dobit dijeli na određeni način.

2. Da bude uopšten (10%, 20% i sl.), a ne određen cifrom (500 KM i sl.), jer postoji mogućnost da to bude sva zarada i da se na taj način obavi neravnopravna podjela.

Ne uvjetuje se da dobit bude podjednako podijeljena i da bude prema uloženom imetku, nego je dozvoljeno ulagačima da se na početku dogovore oko razlikovanja u dobiti.

Što se tiče samog posla i obrtanja imetka, ulagači se mogu dogovoriti da svi podjednako učestvuju u raspolaganju imetkom, prema običaju koji je poznat u određenom predjelu među trgovcima, a mogu se dogovoriti da sav posao, od samog, početka preuzme jedan od njih.

Koja su to osnovna pravila prilikom sklapanja ugovora sa saučesnicima u poslu?

Odgovor na ovo pitanje može se naći u prethodnom odgovoru.

Na osnovu pomenutih uvjeta, mogu se izvući sljedeća pravila:

1. Udruživanje (saučestvovanje) se ostvaruje i sklapa bilo kojim izrazom ili postupkom koji ukazuje na njega, na osnovu šerijatskog pravila “El ibretu fil ukudi bil mekasidi vel meani la bil elfaz vel mebani” ( Ugovori se temelje na namjerama i suštinskom značenju, a ne na izrazima i jezičkim konstrukcijama)

2. Udruživači moraju definisiati i precizirati imetak kojeg ulažu.

3. Posao može preuzeti jedan od ulagača i raditi u skladu sa običajem koji preovladava među udruživačima, a mogu podjednako učestvovati u poslu.

4. Nije ispravno udruživanje od strane osobe kojoj je šerijat zabranio raspolaganje imetkom (dijete, nerazborita i neuračunljiva osoba, luđak i onaj koji je pod prisilom ušao u njega)

5. Određivanje dobiti na način koji odgovora objema stranama i u kojem mogu učestvovati obje strane podjednako, a ne na način koji može odvesti nepravdi i međusobnoj zavadi. Pravilan način određivanja dobiti (profita) jeste po postotku ili po dijelovima (1/3, 1/2). Prije nego li se podijeli profit vraća se glavnica svakom od ulagača.

6. Miješanje imetka, a samim time i odustajanje od isključivog prava na raspolaganje, povlači za sobom zajedničko snošenje štete.

Možemo spomenuti još neka pravila koja se odnose na zajedničko ulaganje ili udruživanje, a koja se ne mogu shvatiti iz odgovora na prvo pitanje.

1. Obostrano zadovoljstvo u udruživanju i poslovanju zajedničkim imetkom, na osnovu riječi Allaha subhanehu ve te'ala: “O vjernici jedni drugima na nepravedan način imetak ne prisvajajte, ali vam je dozvoljeno da uz obostrano zadovoljstvo trgujete.” (En-Nisa, 29)

2. Osnova u stvarima i postupcima mimo ibadeta je dozvola, što u ovom slučaju znači, da je određena stvar koja se veže za udruživanje u osnovi dozvoljena sve dok ne dođe dokaz koji je zabranjuje, bilo jasan kur’anski i hadiski tekst, bilo jednoglasno mišljenje islamskih učenjaka.

3. Dozvoljeno je u ugovorima postavljati uslove, sve dok se oni ne suprostavljaju kur'anskim i hadiskim tekstovima ili dok ne budu dozvoljavali zabranjeno i zabranjivali dozvoljeno. Kaže šejh Sa'di: “Kullu šartin lazimun lil akidi, fil bej'i ve nnikahi vel mekasidi, illa šuruten hallelet muharrema ev aksuhu fe batilatun fa'lema”

4. Strogo pridržavanje dogovorenog i ispunjavanje uvjeta, prema riječima Allaha subhanehu ve te'ala:“Ja ejju hellezine amenu evfu bil ukud”(El-Maide, 1)

5. Da ugovor bude sklopljen na principima pravde i samilosti koje zagovara islam i da bude daleko od nepravde, prevare, štete i obmane.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com